Elvira Koić: Klarise - Ora et labora – Moli i radi
"Ne budite dakle tjeskobno zabrinuti i ne pitajte: Što ćemo jesti? Što ćemo piti? Čim ćemo se odjenuti? Za sve to brinu se neznabošci. A zna Otac vaš nebeski, da vam to sve treba. Tražite najprije kraljevstvo Božje i pravdu njegovu, i ovo će vam se sve dodati. Ne budite dakle tjeskobno zabrinuti za sutrašnji dan; jer će se sutrašnji dan brinuti sam za se. Svaki dan ima dosta svojega vlastitog zla. (Matej, 6;31-32.)
Svaki put se iz posjete časnim Klarisama vratim prepuna neobičnih, nesvakodnevnih dojmova i bezbroj pitanja, na koja odgovor daje osjećaj dubokog unutarnjeg mira koji je kao zajednički nazivnik svemu doživljenom.
Rijeka vremena tako brzo protječe, a samo vješti i uporni mogu iz nje isprati bogatstvo različitih iskustava. I samo oni mogu "znati" i "biti".
Sjećam se kako me prije nekoliko godina, impresionirala svečanost vječnih zavjeta male sestre Kristijane. Vječnih zavjeta Bogu, na čistoću, siromaštvo, poslušnost… da će pripadati samo Kristu, zaručniku, i živjeti kao On, potpuno predana nebeskom Ocu. Nakon privremenih zavjeta koji se daju na određeno vrijeme, ovaj je bio doživotan, vječan. Konačna odluka.
Da Kristijana ima majku, vjerojatno bi se osjećala kao ja tada, potpuno zbunjena i preplašena pred tom konačnom odlukom, kao na vjenčanju. Osim što je Kristijana uz prsten ponijela i trnovu krunu. Je li to dobro za nju? Što će sada biti? No, Kristijana je znala da se ne može odreći tog poziva, potpuno mirna i sabrana, beskrajno sretna u predanju, kao i ostalih sedam časnih Klarisa koje su s njom u zajednici. Među njima i dvije sestre iz Virovitice.
Koliko god na prvi pogled bila jednostavna ili teška, pravila Sv. Benedikta (Regula Monachorum), u samostanu Svete Klare u Požegi svakodnevno se u potpunosti izvršavaju.
Ora et labora. Ovdje se doista moli i radi, jer besposlica je neprijatelj duše. Radi se prema svojim moćima, a nagrada prima prema potrebama. Časne sestre se uzdaju samo u trud vlastitih ruku i Božju providnost. Žive isključivo od milodara.
Kada sam prvi put dolazila imala sam potrebu pokupovati sve voće s obližnje tržnice i ponijeti im, no iskusna časna Ivona je rekla: To doista ne trebaš činiti, jer one će pojesti možda jednu jabuku, ili koliko im treba za danas, a sve ostalo će podijeliti siromasima. Za sutra će se pobrinuti dragi Bog….Siromaštvo je dio zavjeta. Jer materijalno je prolazno. A samo ako se u potpunosti odreknemo materijalnog i imovine, tada se možemo posvetiti duhovnom.
Klarise su u potpunosti posvećene kontemplaciji i molitvi. Mole za druge. Mole za sve nas. U šutnji i samoći svoje klauzure. Čak su tu i rešetke od kovanog željeza da ih ograde od vanjskog svijeta. I to je poštovanje jednog od glavnih pravila Sv. Benedikta: "Božjem djelu ili Božjoj službi ništa drugo ne smije se pretpostaviti!"
Poštujući pravila utemeljiteljice Reda Klarisa, Sv. Klare, samostan je u gradu, kako bi bio bliže ljudima. Tako uz kontemplativni život u klauzuri, upozoravaju na život molitve, čime aktivno evangeliziraju svijet. Asketski život Klarisa u osnovi je monaški. Monah znači "jedan", cjelovita osoba, tj. ona koja nije rastresena, već duboko uronjena u promišljanje o srži duhovnog. To je poziv na obraćenje, budnost i neprestanu molitvu.
Sveta Klara je uz podršku Svetog Franje, osnovala žensku granu franjevačkog reda 1212.g. i vodila ga 42 godine, sve do svoje smrti 11. kolovoza 1253. godine, u crkvi San Damiano u Assizu. Od tada u svijetu ima 950 samostana klarisa sa oko 20.000 redovnica. U Hrvatskoj djeluju u Zagrebu, Splitu i Požegi.
Svake godine 11. kolovoza slavi se kao spomen-dan Svete Klare. U samostanu u Požegi pripreme za proslavu sadrže meditativnu duhovnu obnovu, na koju su svi pozvani, kao i na proslavu spomen-dana.
Samostan sv. Klare
E. Kvaternika 85
34000 Požega
tel. 034-211-120
Elvira Koić: Klarise - Ora et labora – Moli i radi
"Ne budite dakle tjeskobno zabrinuti i ne pitajte: Što ćemo jesti? Što ćemo piti? Čim ćemo se odjenuti? Za sve to brinu se neznabošci. A zna Otac vaš nebeski, da vam to sve treba. Tražite najprije kraljevstvo Božje i pravdu njegovu, i ovo će vam se sve dodati. Ne budite dakle tjeskobno zabrinuti za sutrašnji dan; jer će se sutrašnji dan brinuti sam za se. Svaki dan ima dosta svojega vlastitog zla. (Matej, 6;31-32.)
Svaki put se iz posjete časnim Klarisama vratim prepuna neobičnih, nesvakodnevnih dojmova i bezbroj pitanja, na koja odgovor daje osjećaj dubokog unutarnjeg mira koji je kao zajednički nazivnik svemu doživljenom.
Rijeka vremena tako brzo protječe, a samo vješti i uporni mogu iz nje isprati bogatstvo različitih iskustava. I samo oni mogu "znati" i "biti".
Sjećam se kako me prije nekoliko godina, impresionirala svečanost vječnih zavjeta male sestre Kristijane. Vječnih zavjeta Bogu, na čistoću, siromaštvo, poslušnost… da će pripadati samo Kristu, zaručniku, i živjeti kao On, potpuno predana nebeskom Ocu. Nakon privremenih zavjeta koji se daju na određeno vrijeme, ovaj je bio doživotan, vječan. Konačna odluka.
Da Kristijana ima majku, vjerojatno bi se osjećala kao ja tada, potpuno zbunjena i preplašena pred tom konačnom odlukom, kao na vjenčanju. Osim što je Kristijana uz prsten ponijela i trnovu krunu. Je li to dobro za nju? Što će sada biti? No, Kristijana je znala da se ne može odreći tog poziva, potpuno mirna i sabrana, beskrajno sretna u predanju, kao i ostalih sedam časnih Klarisa koje su s njom u zajednici. Među njima i dvije sestre iz Virovitice.
Koliko god na prvi pogled bila jednostavna ili teška, pravila Sv. Benedikta (Regula Monachorum), u samostanu Svete Klare u Požegi svakodnevno se u potpunosti izvršavaju.
Ora et labora. Ovdje se doista moli i radi, jer besposlica je neprijatelj duše. Radi se prema svojim moćima, a nagrada prima prema potrebama. Časne sestre se uzdaju samo u trud vlastitih ruku i Božju providnost. Žive isključivo od milodara.
Kada sam prvi put dolazila imala sam potrebu pokupovati sve voće s obližnje tržnice i ponijeti im, no iskusna časna Ivona je rekla: To doista ne trebaš činiti, jer one će pojesti možda jednu jabuku, ili koliko im treba za danas, a sve ostalo će podijeliti siromasima. Za sutra će se pobrinuti dragi Bog….Siromaštvo je dio zavjeta. Jer materijalno je prolazno. A samo ako se u potpunosti odreknemo materijalnog i imovine, tada se možemo posvetiti duhovnom.
Klarise su u potpunosti posvećene kontemplaciji i molitvi. Mole za druge. Mole za sve nas. U šutnji i samoći svoje klauzure. Čak su tu i rešetke od kovanog željeza da ih ograde od vanjskog svijeta. I to je poštovanje jednog od glavnih pravila Sv. Benedikta: "Božjem djelu ili Božjoj službi ništa drugo ne smije se pretpostaviti!"
Poštujući pravila utemeljiteljice Reda Klarisa, Sv. Klare, samostan je u gradu, kako bi bio bliže ljudima. Tako uz kontemplativni život u klauzuri, upozoravaju na život molitve, čime aktivno evangeliziraju svijet. Asketski život Klarisa u osnovi je monaški. Monah znači "jedan", cjelovita osoba, tj. ona koja nije rastresena, već duboko uronjena u promišljanje o srži duhovnog. To je poziv na obraćenje, budnost i neprestanu molitvu.
Sveta Klara je uz podršku Svetog Franje, osnovala žensku granu franjevačkog reda 1212.g. i vodila ga 42 godine, sve do svoje smrti 11. kolovoza 1253. godine, u crkvi San Damiano u Assizu. Od tada u svijetu ima 950 samostana klarisa sa oko 20.000 redovnica. U Hrvatskoj djeluju u Zagrebu, Splitu i Požegi.
Svake godine 11. kolovoza slavi se kao spomen-dan Svete Klare. U samostanu u Požegi pripreme za proslavu sadrže meditativnu duhovnu obnovu, na koju su svi pozvani, kao i na proslavu spomen-dana.
Samostan sv. Klare
E. Kvaternika 85
34000 Požega
tel. 034-211-120
