13. lipnja 2007.

DRUGA GODIŠNJICA OBJAVLJIVANJA WEB PORTALA
Psihijatrija u Slavoniji
(www.psihijatrija.com; www.psihijatrija.info; www.psihijatrija.net)

Slavonija je malo područje na sjeveroistoku i istoku Hrvatske. U tom području su bolnice osnivane unazad 160 (N.Gradiška) godina, psihijatri počinju djelovati sedamdesetih godina, a psihijatrijski odjeli su osnivani osamdesetih godina XX. stoljeća, dakle unazad tridesetak godina.

Danas na ovom području ima osam psihijatrijskih odjela pri Općim bolnicama i deveta - Klinika za psihijatriju pri Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Osijeku, u kojima je aktivno 45 psihijatara, petnaest psihologa i tri socijalna radnika. Na specijalizaciji iz psihijatrije trenutno je 15 specijalizanata. Sa županijama "susjeda", Bjelovara, Koprivnice i Čakovca, ukupno bismo na ovom području zatekli 60 psihijatara. To je nedovoljan broj specijalista za brojnu populaciju, bremenitu problemima, koji su potencirani nakon Domovinskog rata. Gužve u čekaonicama i liste čekanja svjedoče same po sebi o toj činjenici, i zauzimaju prvo mjesto u žalbama korisnika.
Drugu potvrdu o nedovoljnom broju stručnjaka daje statistika, koja npr. pokazuje kako na jednog psihijatra dolazi od 21.375 u Osječkoj županiji, do 31.000 stanovnika u Virovitičko-podravskoj županiji, a u Koprivničko-križevačkoj čak 41.500 stanovnika. Kad promatramo stanovništvo gradova u kojima se nalaze psihijatrijski odjeli, u odnosu na broj psihijatara, najteže je u Požegi – 14.250, Vukovaru – 10.666 i Koprivnici – 10.333 stanovnika grada po jednom psihijatru. Na cijelom teritoriju tek dvoje psihijatara u Osijeku su u privatnoj praksi.

Odjeli psihijatrije uglavnom su smješteni u centralne bolničke zgrade, no još uvijek nije tako u svim bolnicama. Djelomična opremljenost čini uvjete rada uglavnom nepotpuno adekvatnim, što nakon dugih listi čekanja zauzima drugo mjesto u žalbama korisnika i osoblja.

Vinkovci

Slavonski Brod

Vila Marija, Bjelovar

Prosječna dob aktivnih specijalista psihijatara je 45 plus-minus tri godine, i to ako se promatraju prosječno i zajedno sa specijalizantima.

Svakodnevni posao je zahtjevan, a sadrži rad u ambulantama, na odjelima, u dnevnim bolnicama, konzlijarne i liaizonske aktivnosti, rad s osobljem bolnica, te brojne izvanbolničke aktivnosti, uz redovnih pet do šest dežurstava, koja se ponegdje još uvijek kombiniraju uz pripravnost s neurolozima.

Svaki psihijatar dnevno pregleda od 15 do 30 pacijenata, mjesečno se u prosjeku pregleda 600 do 900 bolesnika, a sa svakog odjela otpusti 60 do 100 bolesnika.
Odjeli su prosječno organizirani od oko 15 do 35 postelja (Klinika 80 kreveta), tako da na jednog psihijatra dolazi od 6 do 9 postelja.
U Pakracu je do Domovinskog rata postojao odjel sa 300 psihijatrijskih kreveta, a danas su djelatne dvije psihijatrijske ambulante.

Čekaonica

Vrsta bolesnika određuje i usmjeruje aktivnosti, pa je tako prema statistici najviše radno aktivnog stanovništva (50%) i umirovljenika (27%), oko 66% su muškarci, a 33% su žene. Trenutno dominiraju bolesnici s izraženim simptomima posttraumatskog stresnog poremećaja, depresivna stanja, oboljeli od psihotičnih poremećaja, drugih neurotskih poremećaja i demencija, a tek potom oboljeli od bolesti ovisnosti, najčešće je to još uvijek alkoholizam.
Posebno područje aktivnosti je dječja psihijatrija, kojom se uz Kliniku u Osijeku jedino bavi ambulanta u Sl. Brodu.
Posebna blagodat na odjelima su klinički psiholozi i socijalni radnici, kojih je također nedovoljan broj.

Velika grupa

Gerontopsihijatrija se prakticira najčešće kroz rad u zavodima za stare i nemoćne i Domovima za duševno bolesne odrasle osobe (Ilok, Ljeskovica, Resnik, Đakovačka Breznica, Nuštar, Suhopoljska Borova, Bajnski Dvori, Bjelovar…).

Sudska psihijatrija, tj. vještačenja za potrebe sudova, Centara za socijalnu skrb, Novačkih i Komisija za procjenu sposobnosti za vožnju motornih vozila ili nošenje oružja su dodatne aktivnosti u koje su također svi uključeni, kao i u provođenje izrečenih mjera sigurnosti liječenja bolesti ovisnosti na slobodi, nadzoru nad roditeljstvom, praćenju maloljetnih eksperimentatora s opojnim drogama.

Osim rutinskih obveznih aktivnosti, gotovo svi psihijatri su angažirani u provođenju anti-stigma programa, promociji zdravlja, edukacijskim i rehabilitacijskim aktivnostima.
Izvan bolničke aktivnosti su pretežito socijalno psihijatrijske, a sadrže uključenost u aktivnosti brojnih klubova samopomoći (KLA, AA), udruga, centara za psihosocijalnu pomoć veteranima Domovinskog rata, centrima za prevenciju ovisnosti, SOS telefonima, hospicijsku skrb, duhovnu pomoć, razna povjerenstva na lokalnoj i županijskoj razini….
Većina psihijatara je uključena i u edukaciju osoblja svojih ustanova, ali i sustavnu redovnu školsku edukaciju medicinskih sestara i tehničara u srednjim medicinskim školama..

Gotovo svi specijalisti psihijatri na ovom području imaju zavidnu razinu stručne edukacije, ali i znanstvena postignuća. Tako je npr. izuzimajući Kliniku za psihijatriju, u Slavoniji aktivno devet magistara znanosti, a na doktorskom studiju i u procesu izrade doktorske disertacije su trenutno četiri psihijatra. Znanstvene aktivnosti su posebno značajne za medicinsku struku u cijelosti zbog obilja autentičnih iskustava koje nude.
Većina psihijatara prema vokaciji, ima i dopunske psihoterapijske edukacije u različitim tehnikama, grupno-analitičkim, kognitivno bihevioralnim, realitetnim, transakcijskim, u autogenom treningu ili hipnozi.
Stručnjaci se svakodnevno žale na nesklad izazvan potencijalnom kvalitetom svoga rada koja je stečena edukacijom, koju ugrožava kvantiteta svakodnevnih zahtjeva i aktualni kadrovski odgovor.
Medicinske sestre i tehničari rame uz rame doživljavaju i nose sve gore navedene aktivnosti, što čini svakodnevicu psihijatrijskih odjela pri Općim bolnicama.

Usprkos maksimalnoj angažiranosti na radnom mjestu 90% psihijatara zasnovalo je obitelj, a 30% je društveno ili politički angažirano u sredini u kojoj prebivaju. Samo 20% su pušači, povremeno konzumiraju alkohol, imaju hobi, gledaju filmove, a jedino što trebaju i što traže je – vrijeme. Toga nikada dovoljno, kao i adekvatnih uvjeta rada.

Psihijatri su skromni i samozatajni, bez traženja pozornosti, posebnih nagrada i zahvalnosti koja uglavnom i često izostaje, boreći se protiv stigme duševne bolesti jer ona gotovo jednako i dalje pogađa bolesnike kao i osoblje psihijatrijskih ustanova, a posebno specijaliste psihijatre.

Zato su se svi s radošću uključili u izradu web-portala, koji je značajan projekt za promociju duševnog zdravlja i aktivnu borbu protiv stigmatizacije.

Naslovnica portala

Internet-portal Psihijatrija u Slavoniji, on-line je od 13.lipnja 2005. godine, dakle, unazad punih godinu dana. Usprkos zalaganju svih suradnika, portal nije dovršen i sadrži tek trećinu predviđenih materijala, a proces gotovo svakodnevne izgradnje neodoljivo podsjeća na mozaik ili na mandalu sačinjenu od web-stranica.
Portal je osmišljen kao prostor interaktivne komunikacije stručnjaka i laika koji tek zajedničkom suradnjom mogu promovirati i unaprijediti duševno zdravlje. Zato rubrike grane psihijatrije i bibliografija, sadrže javno-zdravstvene, terapijske, znanstveno istraživačke i publicističke sadržaje, koje kreiraju psihijatri Slavonije. Od kako je portal aktivan, citiranost stručnih i znanstvenih radova koji su na njemu prikazani, porasla je za tri do pet puta.

Kroz rubriku Pitajte ostvarena je komunikacija sa svima zainteresiranima. Novosti i najave prate aktualna događanja i nude različite informacije, koje se mogu pronaći i u rubrikama specifično vezanim za pojedina područja djelovanja medicinskih sestara, socijalnih radnika, udruga, klubova i ustanova koje su orijentirane na skrb o duševnim bolesnicima.
Dio osnovnih tekstova predstavljen je osim na hrvatskom, i na engleskom, talijanskom i mađarskom jeziku.
Poveznicama se može pristupiti drugim brojnim adresama, važnim za područja djelovanja psihijatrije, a dostupan je i adresar svih psihijatara i ustanova s ovog područja, do kojih je lako doći i klikom na interaktivnoj karti.
Posebna je pozornost dana slobodnom vremenu, kao važnom dijelu dana i života svih, a ono za Slavonce neizostavno sadrži slavonske pjesme, priče, šetnje, kuhanje, sport i šale.
U izradi su i stranice posvećene zaslužnim psihijatrima i njihovim dostignućima, kao i psihijatrima koji su porijeklom iz Slavonije, no sada rade negdje drugdje.
Uz Slavonske psihijatre, posebno su prikazani i "susjedi" iz Bjelovara, Koprivnice, Čakovca, te Neuropsihijatrijska bolnica "Dr Ivan Barbot u Popovači", bez koje je nemoguće raditi u današnjim socijalnim i organizacionim okolnostima.

Do sada je portal Psihijatrija u Slavoniji posjetilo oko 100.000 posjetitelja iz cijelog svijeta, s prosječno 200 do 500 dnevnih posjeta. Usporedbe radi, to je kao svakodnevno stručno predavanje za 150-200 ljudi koje održe psihijatri iz Slavonije.

Sveučilišna knjižnica u Zagrebu, indeksirala je portal i arhivirala ga u svoju digitalnu biblioteku, što je posebna nagrada za sve suradnike, kojima se ovom prilikom od sveg srca zahvaljujem prije svega na podršci, pozitivnoj stimulaciji i angažmanu.

mr.sc. Elvira Koić, dr.med.

 

Dnevni posjeti u prosjeku po mjesecima

Nove stranice

MIROSLAV ŠKORO

PSIHIJATRIJA U GRADU
Elvira Koić
Odjel psihijatrije Opće bolnice u Virovitici

Prezentacija statističkih podataka
o svakodnevnim aktivnostima psihijatara u Slavoniji
Zadar, stručni skup "Psihijatrija u općim bolnicama", 13.-14.listopada 2005.

PSYCHIATRY IN TOWN
Elvira Koic
Psychiatric department, General hospital in Virovitica


Purpose of this presentation is to show the activities of an average psychiatrist in town, and it is based on observation of the psychiatrists' work in psychiatric departments at general hospitals, in towns of Slavonia. The author, comparing their work to official Regulations on minimum working conditions, tried to present a general survey of the psychiatrists' working conditions and area, expert team structures, and statistical data related to everyday work. Various forms of everyday clinical, hospital and outpatient practice are mentioned. Discreet discord in potential quality of the psychiatrist's work that is conditioned by acquired education and diminished by everyday demands is especially emphasized. The activities are directed by the most demanding patient categories and relevant personnel response to their demands. Insufficient number of psychiatrists is the reason why neurologists still replace them while on call; it is also the reason why they do not work more with the hospital staff. Daily hospitals function in almost every hospital, but they are also often improvised. Beside routine duties, most of the psychiatrists are engaged in outpatient activities by working in clubs and associations that deal with mental health, being active in anti-stigma programs, health promotions, education and rehabilitation activities. Some of the psychiatrists volunteer in additional programs at psychiatric institutions with permanent care for mentally ill persons, although they are not legally obligated to do it. They are also engaged in forensic and child psychiatry either by their personal choice or by vocation. Although the psychiatrists have been trained in psychotherapy, they do not use it systematically and consistently because they are limited by demanding daily routine and lack of time. The presence of clinical psychologists, social workers and work therapists is valuable. Education of medical staff, from high school education to organizing specific forms of educational activities, is also left to a personal choice of an individual. The situation is no different in scientific activities, which are nevertheless present and significant for psychiatric and entire medical profession due to the abundant offer of authentic experiences. In conclusion, the author turns back to a private life and habits of the psychiatrists in town, their family status, spare time, and social activities in their communities, but she also draws attention to vulnerability of this specific group of doctors, opening new subjects for discussion.

A szlavóniai elmegyógyászok mindennapos tevékenységét bemutató statisztikai adatok prezentációja
Zadar, „Elmegyógyászat az általános kórházakban” szakmai összejövetel, 2005.10.13.-14.

ELMEGYÓGYÁSZAT A VÁROSBAN
Mr.sc. Elvira Koic, dr.med. - elmegyógyász
Viroviticai Általános Kórház Elmegyógyászati osztálya

Ezen előadás célja az átlagos városi elmegyógyász tevékenységének bemutatása mely azon elmegyógyászok munkája megfigyelésével készült akik a szlavóniai régió azon városaiban dolgoznak amelyek saját általános kórházzal s azon belül elmegyógyászati azolgálattal rendelkeznek. A szerző a hivatalos állami Minimális munkafeltételek szabályzatával összehasonlítva próbált általános betekintést nyújtani milyen munka és területi feltételekben dolgoznak az elmegyógyászok, milyen a szakmai csoportok és a statisztikai adatok összetétele melyek szorosan kötődnek a mindennapos munkához. Megemlítésre került a mindennapos ambuláns, kórházi és kórházon kívüli praxis különféle módjai. Külön hangsúly került az elmegyógyászok munkája esetleges minősége és az arra kiható edukáció szerzésének diszkrét összhangtalanságára, amelyre nagy kihatással van a mindennapos követelmények mennyisége. Az aktivitás irányulását a betegek aktuálisan legkövetelményesebb kategóriája és a követelményeikre reagáló aktuális szakemberek válasza határozza meg.Az elmegyógyászok elégtelen száma az oka annak, hogy az ügyeleten gyakran még most is a neurológusokkal pótolják ki őket, s ez is oka a csökkentett együttműködésnek a kórház személyzetével való munkában. A nappali kórházak működnek szinte minden intézményben de az ő munkájuk is gyakran improvizált. A rutinos kötelező tevékenységen kívül szinte minden elmegyógyász alkalmazva van a kórházakon kívüli aktivitásokban különböző klubokban és társaságokban, amelyek a szellemi egészséggel foglalkoznak, az anti-sztigmás programok megvalósításában, az egészséges életmód hirdetésében, edukációs és rehabilitációs aktivitásokban. Egyes elmegyógyászok önként kapcsolódtak be az elmegyógyászati intézmények mellékes munkaprogramjaiba, melyek a szellemi betegek maradandó gondoskodásával foglalkoznak, habár arra nincs hivatalos kötelezettségük. Úgyszintén személyes választásuk vagy vokációjuk szerint foglalkoznak törvényszéki szakértékeléssel és pedo-elmegyógyászati praxissal. A megszerzett elmegyógyászati edukáció ellenében az mégsem kerül megvalósításra rendszeresen és következetesen, mert desztimulálva van a rutinos munka követelményezettségéhez kötődő időhiánnyal. Kihangsúlyozásra került a klinikai pszichológuok, szociális dolgozók és orvosok becses jelenléte a szakcsoportokban. Az orvostudománnyal foglalkozó személyzet edukációja a középfokú oktatástól kezdve az edukációs aktivitások specifikus formái megszervezéséig úgyszintén át van engedve az egyedi önkéntes szabad választásnak. Hasonló a helyzet a tudományos aktivitással amely mégis jelen van és teljességben fontos az összességében elmegyógyászati és orvostudományi szaknak az általa nyújtott autentikus tapasztalatok bősége miatt. Zárólag a szerző kitért a városi elmegyógyászok magánéletére és szokásaira, családi helyzetére, társasági és szabad aktivitására a közösségben melyben tartózkodik, de figyelmeztetett az orvosok e specifikus csoportja sérülékenységére ami, mint a felsoroltak is, újabb témákat nyit megvitatásra.