E. Koić: EMPATIJA. (prema V. Gruden: Psihoterapija, Med.naklada, Zagreb, 1992.)

En=u, pathos=osjećaj, uživljavanje
Einfuehlen= uživjeti, prilagoditi se
Empaso- usipati, ulivati, utkivati

Empatija je nesvjesno znanje o tome što drugi osjeća. Ona pripada izvornim osobinama ljudske duše.
Empatija je sposobnost uživljavanja u emocionalna stanja druge osobe i razumijevanje njenog položaja (npr. patnje, ugroženosti) na osnovi percipirane ili zamišljene situacije u kojoj se ta osoba nalazi. Uživljavanje npr. u socijalne uloge drugih. Empatija je osnovni preduvjet društvenosti, tj. socijalizacije.

Empatija je jedini način kako je moguće steći bilo koje mišljenje o duševnom životu drugih.

Empatija je emocionalno saznanje, zamjenička introspekcija, po Kohutu, empatija je mišljenje sebe u drugom.

Empatija je, (prvenstveno je to kognitivni proces), intelektualno shvaćanje vlastitom "jastvu" stranih doživljaja u drugima, neka vrsta intelektualne identifikacije, praćena emocijama (koje nisu istovrsne onima koje doživljava osoba sa kojom se simpatizira.

Empatija je u osnovi pojma TRANSFERA. Transfer je odjek i razumijevanje afektivnog stanja ljudi u okolini te afektivne komunikacije s drugima. Zato je empatija fundamentalni sloj u psihoterapijskom odnosu.
Empatija ne generira anksioznost, a transfer da. Kod empatije se ne potiskuju emocije, pa se sve doživljava bez anksioznosti. Empatijski sadržaji spoznaju se kao simboli i nelogičnosti u predsvjesnom, koji ne izazivaju tjeskobu.

Koristimo sebe kao rezonirajuće instrumente koji dijele i odražavaju naše emocije i potrebe u svrhu komunikacije; potom apstrahiramo empatijsko saznanje i integriramo ga u empatijski odgovor. To je teško ako je iskustvo drugog previše bolno, ako je u suprotnosti s našim etičkim stavom.
Samo zamišljati kako je biti drugi bez emocionalne rezonancije nije empatija.
Empatija je suživljavanje promatrača s psihičkim svijetom druge osobe, zadržavajući realan uvid u stanje, bez proživljavanja. Simpatija je uživljavanje i proživljavanje.
Empatija je osjećanje S drugim, a simpatija je osjećanje ZA druge.

Simpatija je sklonost, privlačnost, suosjećanje s drugom osobom u doživljavanju emocija sličnih emocijama te osobe, obično se obostrano zasniva na sličnostima i osobinama ličnosti, vrijednostima i uvjerenjima, te na komplementarnosti potreba, potiče traženje kontakata i interakciju.

Emocije su vezane uz percepciju, predodžbu, misao ("intelektualna podloga").
HALLO EFEKT. Npr. ako asocijativno povežemo dvije podloge, prenesemo emocije vezane za jednu od njih, što je indirektna sugestija, npr. kod reklama (simpatično lice, pa nastane simpatija i za proizvod).

IMITACIJA sadrži poistovjećivanje, a empatija shvaćanje. Empatički stav je : ZNAM kako se osjećaš. Osjećam se kao objekt promatranja i ostajem svjestan osobnog identiteta. Samo za promatranje, a ne i za zaključke.

Empatija je svojstvo EGA, funkcija ega, opservirajućeg ega. Postiže se predsvjesnim procesom introspekcije koje dovodi do razumijevanja vlastitih i tuđih motivacija i reakcija, dakle introspekcijskim naporom. Dovršava se tijekom latencije, puberteta i adolescencije. Pristup u osobno iskustvo drugog moguće je jedino putem introspekcije u self drugog.
Kod introspekcije postoji distanca od doživljaja. Ovdje je doživljaj naš, a u empatiji tuđi.
Introspekcijska budnost – svjesnost emocionalnih doživljaja u empatiji je važnija od izvora.

Razumjeti je više nego otkriti što drugi doživljava. Empatija je usmjerenje pozornosti na istodobno prisustvo nesvjesnog i svjesnog u predsvjesnom. Jačanjem empatije jača povezanost, a čvršća i šira povezanost je definicija ljubavi i religije, bez povijesnih i kulturnih obrana.
Empatija je sposobnost emocionalne tolerantnosti.
Empatija podrazumijeva integrirani stupanj selfa.
Empatija je temeljni koncept ego-psihologije.
Ima definirajuću funkciju – definira dubinu psihološkog polja.

Empatija je kontrolirani i reverzibilni regres ego-funkcija i objektnih odnosa. Istražuje trenutno dominantni objektni odnos u transferu, što je preduvjet interpretacije.
Prema Sullivanu: radi se o vezi bez riječi i percepcije dojenčeta i majke tzv. "empathic linkage".
Izvor empatijskog kapaciteta je u ovisnosti dijade, simbiozi, u fuziji self i objektnih slika, afekt i kognicija, osjećaj i spoznaja su isto u nediferenciranoj matici.
Kapacitet za empatiju je primarni proces. U osnovi je bazično povjerenje.
Primarna empatija je narcistička i baza za razvoj. Empatijski se kapacitet razvija procesom samo-empatije, doživljaja vlastitih dubokih emocija uz pomoć površinskih.

Kod self-objekta, doživljajno jedinstvo jednog i istog, ali bez razumijevanja, pa to nije empatija.
Neempatička, mehanička percepcija realiteta, kod npr. narcističke fiksacije i regresa, npr. takve osobe ignoriraju empatički pristup pa ometaju našu sposobnost da ih prihvatimo ako im pristupamo empatički.
Empatijski stav je pravilan.

Empatijska sposobnost je dio sekundarne autonomije ega.

Anticipacijska empatija je sposobnost predviđanja (ne očekivanja!) emocionalnih reakcija u budućnosti.
Empatija sprječava racionalizaciju i intelektualizaciju.

Kontrola emocija pruža egu gratifikaciju sekundarnog procesa, jer si može dozvoliti njihovu pojavu jer ih ne smatra zabranjenim, one su objekt introspekcije, ostat će na razini fantazije.
"Ne stidim se jer sam iznad njih, one su samo rezonanca na tuđe…".

Pacijent doživljava prošlost i opservira sadašnjost, a terapeut doživljava sadašnjost i opservira prošlost.

INTUICIJA daje podatak, tj. informaciju brzo, brzinom osjeta, bržom od misli o onom što bi domislili, ali ne tako brzo. Intuor= gledam u…

INTROSPEKCIJA je proces samopromatranja, poniranja u sebe, maksimalne budnosti, napor samosvijesti, i može izazvati tjeskobu. To je neposredno promatranje sadržaja vlastite svijesti, samospoznavanje.
To je tehnika istraživanja za prikupljanje podataka iz unutrašnje stvarnosti bez stvaranja sudova i zaključaka (to se čini mišljenjem).
Introspekcija je samoopažanje, autoopservacija, upoznavanje i opisivanje svog psihičkog života. Ti podaci se ničim drugim ne bi dobili. Ni mišljenjem ( o sadašnjem ili prošlom doživljaju).

PODATKE DOBIVAMO:
1. introspekcijom i empatijom
2. opservacijom tjelesnog, bihejvioralnog i socijalnog odgovora
3. verbalno
ali o doživljavanju – jedino introspekcijom tj. empatijom.