EGO


EGO (Ja) = središnja instanca ličnosti, tj. psihičkog aparata


= doživljaj i percepcija vlastitog JA
svijest o sebi (predmetima i realitetu), svojoj aktivnosti, jedinstvenosti i kontinuitetu u vremenu.
Ego organizira svjesne i nesvjesne funkcije
Ego je intrapsihički regulator koji organizira naša iskustva i omogućava adaptaciju na realitet
Ego je osjećanje povezanosti svih individualnih psihičkih doživljaja + kontrola + adaptacija
Ego, to je naše mišljenje, pamćenje, inteligencija, učenje, govor, percepcija doživljaja, motorika, emocije, samoodržanje, osjećaj za realitet, testiranje realiteta (razlikovanje unutarnjeg od vanjskog), sposobnost predviđanja posljedica akcije, objektni odnosi.

Ego zbog svega funkcionira na sva tri stupnja svjesnosti.
Nalazi se između Ida i Super-ega, u svjesnom, predsvjesnom (simboli, empatija, automatizmi) i nesvjesnom (mehanizmi obrane), kako bi posredovao između instikata i vanjskog svijeta.

Freudov trijas suštine Ega:
- adaptacija,
- kontrola nagona i ponašanja (podrazumijeva mogućnost odgode zadovoljenja nagona),
- integracija različitih elemenata u cjelinu, npr.generalizacije).

Ego se razvija postupno kao rezultat razvoja središnjeg živčanog sustava, kao i stimulacije vanjskog svijeta i stjecanja iskustva.

U početku Id i Ego imaju istu osnovu. Opažanje je jezgra Ega.

U početku života cijeli psihički sustav funkcionira na način zadovoljenja potreba. Na osnovi iskustva ego djeteta postaje sposobno odložiti zadovoljenje svojih nagonskih potreba.
Jedna od najvažnijih funkcija ego strukture je uzimanje u obzir načela realiteta.
Ego ima potrebu da jasno razlikuje racionalno od fantazmatskog, činjenicu od želje.

JASPERS: Svijest je:
1. svjesnost vlastite aktivnosti
2. jedinstvenost, identiteta (to sam Ja, jedan)
3. kontinuiteta u vremenu
4. suprotnosti vanjskom svijetu

Ja, prvo lice jednine (introspektivno), a u drugom licu – fenomenološki).

 

ZA DEFINICIJU EGA SLUŽI MODEL "EGO-STRUKTURE" I "EGO-FUNKCIJA"


Günter Amon:

I. primarne funkcije Ega (neurofiziološka matrica, biološka, CNS i ANS)


II. centralne funkcije Ega (nesvjesne, Desna hemisfera – holističko načelo)
- mogu biti konstruktivne, destruktivne, deficitarne
a) tjelesni Ego – upoznati razliku sebe i ne-sebe, i vanjskog svijeta
b) Ego-granice – razgraničenje Ja i ne-Ja, između selfa i objekta. Federn. Stupanj ugroženosti blizinom, Ego-snaga = kontrola anksioznosti i nagona.
c) Strah, anksioznost (osnovni adaptivni odgovor + mehanizmi obrane)
d) Ego-identitet, Ego-integritet
e) Autonomija ega
f) Regulacija frustracije
g) Konstruktivna agresija – igra, kontrolirana regresija, rekreacija
h) Sposobnost za život u grupi
i) Polja ega – sistolno (ograničiti); dijastolno (proširiti, nesvjesno učiniti svjesnim)

III. sekundarne funkcije Ega su svjesne (Lijeva hemisfera, analitički princip)
- mišljenje, pamćenje, sanjanje, inteligencija, govor, fantazije, percepcija doživljaja, afekti, emocije, motorika, kontrola ponašanja, samoodržanje, pažnja, objektne relacije…
- mehanizmi obrane – nesvjesni i svjesni (npr. spavanje)
= sve one tehnike kojima se Ego služi za obranu od nagona (tj. opasnih nagonskih pulzija) i nepodnošljive tenzije afekata.
Osnovni cilj = narcistička zaštita, izbjeći svaku vrstu nezadovoljstva, libido okrenuti ka Egu; i za adaptaciju na vanjski svijet


FUNKCIJE EGA

 

1.- RELACIJA SA REALITETOM

a) osjećaj, smisao za realitet
b) testiranje realiteta
c) adaptacija na realitet

2.- KONTROLA


3.- PROSUDBA (Judgment), sud, mišljenje


4.- SINTETIČKA FUNKCIJA EGA


5. - OBJEKTNI ODNOSI

 

 

Heinz Hartman – sfera, zona ega slobodna od konflikta


I. primarna autonomija ego-funkcija
II. sekundarna autonomija ego-funkcija

 


Ego-psihologija

 

Bribring

KOMPLEKS

INSTINKT

FEDERN
Libidni ego (preekscitiran objekt)
Centralni ego (idealni objekt)
Persekutorni (odbacujući objekt)

 

 

Transakciona Analiza : ego stanja , egogram, strukturna

 

RODITELJ
Kritički
Pouzdan
Ponizuje
Njegujući
Ljubav
Pretjerano
ODRASLI
Informacije
DIJETE
Slobodno
Spontano
Egoistično
Adaptirano
Bespomoćno
Uslužno
Buntovno