Psihološki, ego - mehanizmi obrane

MEHANIZMI OBRANE su tehnike kojima se Ego služi za obranu od nagonskih pulzija i tenzije afekata.

– nesvjesni i svjesni (npr. spavanje)

= sve one tehnike kojima se Ego služi za obranu od nagona (tj. opasnih nagonskih pulzija) i nepodnošljive tenzije afekata.
Osnovni cilj = narcistička zaštita, izbjeći svaku vrstu nezadovoljstva, libido okrenuti ka Egu; i za adaptaciju na vanjski svijet

Bitna funkcija psihičkog aparata sastoji se u ponovnom uspostavljanju ravnoteže poslije poremećaja koji je nastao pod utjecajem vanjskih impulsa i stresora. To se postiže, najprije, rasterećenjem napetosti koja je stvorena, a kasnije njenim "potiskivanjem". Kad god ne uspije održavanje ravnoteže, stvara se stanje opasnosti. Previše visoka napetost predstavlja najjednostavniji oblik stanja opasnosti.

Tri su tipa ego-anksioznosti: realna, neurotična i moralna.
Anksioznost se rješava korištenjem mehanizama obrane: nesvjesno ili distorzijom realiteta.

Razlikujemo ( po Vaillantu):

najprimitivnije (psihotične obrane - halucinatorna projekcija, psihotično poricanje, iskrivljavanje). Česte su u snovima i projekcijama, i u djece do pete godine.

narcističke obrane (nijekanje, primitivna idealizacija, projekcija, projektivna identifikacija, cijepanje, izvrtanje),

nezrele obrane (acting out, identifikacija, introjekcija, projekcija, regresija, pasivno agresivno ponašanje, somatizacija, shizoidne fantazije, blok, hipohondrija),

zrele ili zdrave obrane (altruizam, anticipacija, asketizam, sublimacija, humor, supresija),

neurotske (disocijacija, izolacija, potiskivanje, premještanje, pomak, disocijacija, kontrola, inhibicija, intelektualizacija, racionalizacija, izolacija, reaktivna formacija, seksualizacija, eksternalizacija).

Konflikt među dijelovima psihičkog aparata (ida i superega) ili konflikt njih i društva, stvara stres i tjeskobu. Uključujući mehanizme obrane ego nastoji neutralizirati nastalu tjeskobu. Ego nastoji i konflikte i anksioznost ostaviti nesvjesnima.

Kada ego koristi mehanizme obrane?
1. kad je potrebno držati emocije unutar tolerantnih granica tijekom iznenadnih promjena u emocionalnom životu (npr. gubitak voljene osobe),
2. kad se ponovno uspostavlja fiziološka homeostaza odgađanjem ili preusmjeravanjem naglo pojačanih bioloških poriva, kao u adolescenciji kad su izraženije seksualna pozornost i agresivnost,
3. kad je potreban predah tijekom krupnih promjena u životu koje ne mogu odmah biti integrirane, kao u pubertetu, poslije opsežnih operacija, u napredovanju na poslu i
4. kad se treba uhvatiti u koštac s nerazriješenim konfliktima s važnim osobama, bilo živima ili umrlima.

Ego pokušava gratificirati koliko je god moguće više nagona ida bez ugroze od kažnjavanja bilo superega, bilo društva. Ukoliko nije svjestan takvih želja, čovjek ne može prema njima izravno djelovati. Obrane ga štite od kazne zbog kršenja društvenih pravila. Također ga štite od osjećaja tjeskobe i krivice koji se javljaju zbog želje da se prekrše pravila koja donose roditelji i društvo.

Da bi bili djelotvorni, mehanizmi obrane moraju ostati nesvjesni.

Fiksacija se odnosi na sklonost očuvanju obrazaca ponašanja, emocija i misli kojima su se osobe služile u dotadašnjem životu.

prof. dr.sc. Rudolf Gregurek: DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA NEUROZA

S.Freud - faze razvoja; E. Erikson - faze razvoja (shema); Margaret Mahler - faze razvoja

Fiksacije osobe određuju koji će se tipovi konflikata, možda, kasnije pojaviti (potaknuti stresorima) i određuju koji će se mehanizmi obrana kasnije primijeniti kao odgovor na stresore.

Rane životne traume, a naročito gubici (stvarni, prijeteći ili osviješteni), mogu dramatično promijeniti razvoj ega. Rani gubitak predstavlja naročitu opasnost jer oštećuje još nezreli i krhki ego, kompromitira njegov razvoj i čini osobu podložnom maladaptivnim stresnim odgovorima u kasnijem životu.
Sve osobe prolaze nesvjesne konflikte.
Međutim, razlikuju nam se pojedini nagonski impulsi, zabrane, anksioznost i obrane od konflikta.

P sihijatrijske simptome možemo promatrati kao neuspješne obrane. Kad su simptomi istodobno i obrana od nagonskih impulsa i indirektna ekspresija tih impulsa, oni mogu postati vrlo tvrdokorni.
Simptomi pružaju nesvjesno olakšanje od nagonskih impulsa i energije superega (primarna dobit), a donose i dodatne koristi, kao što je priskrbljivanje posebne pažnje voljenih osoba ili liječnika (sekundarna dobit).
Kad simptomi pružaju oboje, još ih je teže ukloniti.


Konflikt među dijelovima psihičkog aparata (ida i superega) ili konflikt njih i društva, stvara stres i tjeskobu.

Količina nesvladane ekscitacije izazvane stresnim događajima i dugotrajnom napetošću stvaraju vrlo bolne senzacije i stavljaju u pokret arhaične i patološke pokušaje svladavanja onoga što se nije moglo svladati na uobičajeni način. Stvara se neka vrsta stanja pripravnog na rasterećenje, dijelom kao automatska funkcija protiv volje i bez ikakvog sudjelovanja ega, a dijelom preostalim i ponovno uspostavljenim snagama ega.
tjeskoba pred realnom opasnosti i neurotična tjeskoba. Svaka percepcija opasnosti izaziva stanje pripravnosti: senzorička budnost i motorička napetost mobiliziraju kapacitet odgovora na opasnost putem borbe ili bijega, već prema prilikama. Reakcije na opasnost su nužne i korisne jer pripremaju osobu za brzu reakciju. Tjeskoba, međutim, nije od nikakve koristi, jer djeluje dezorganizirajuće i remeti ponašanje pred opasnošću. Tjeskoba ima dakle suprotni učinak od traženog cilja: priprema na odgovor pred prijetnjom opasnosti. Odsutnost mogućnosti pripreme je štetna: to nam najbolje pokazuju traumatski, stresni poremećaji koji su dokaz učinka iznenađenja koje obuzima osobu i dohvaća je sasvim nespremnu.
1) tjeskoba se javlja kao signalna reakcija sa svrhom da pripremi osobu na opasnu situaciju,
2) ego ličnosti je središte anksioznosti, a ponekad može biti čak i njezin uzrok bilo da ponavlja tjeskobu za svoj vlastiti račun, bilo kao signal za prijeteću instinktnu opasnost.

Funkcionalna tjeskoba determinirana je s dva aspekta:
1. povijesnim aspektom, jer tjeskoba kao signal predstavlja repeticiju infantilnih tjeskobnih iskustava, koje ona reproducira stvarajući u isto vrijeme i određenu zaštitu od povratka potisnutog
2. simboličkim aspektom, budući da je funkcija tjeskobe u isto vrijeme i simbolička, jer reprezentira već sama po sebi, na simbolički način, jednu opasnu situaciju.

1. Negiranje (Denial) – negiramo nagone i to da nam ne pašu "ne gledamo istini u oči" (pušenje, bolesti…)... .An ego defense mechanism that operates unconsciously to resolve emotional conflict, and to reduce anxiety by refusing to perceive the more unpleasant aspects of external reality;
2. Displacement. An unconscious defense mechanism, whereby the mind redirects emotion from a ‘dangerous’ object to a ‘safe’ object. In psychoanalytic theory, displacement is a defense mechanism that shifts sexual or aggressive impulses to a more acceptable or less threatening target; redirecting emotion to a safer outlet;
3. Intellectualization (isolation). Concentrating on the intellectual components of the situations as to distance oneself from the anxiety provoking emotions associated with these situations;
4. Projekcija (Projection) – izbacivanje onog što je neugodno, ono što društvo ne prihvaća ili prezire – pa pripisujemo drugima (npr. homofobija). Npr. davanje predmetima ljudskih osobina. Ili u snovima "što je babi milo –to joj se i snilo"…no patološka reakcija vodi do sumnjičenja i paranoje. Attributing to others, one’s own unacceptable or unwanted thoughts or/and emotions. Projection reduces anxiety in the way that it allows the expression of the impulse or desire without letting the ego recognize it;
5. Racionalizacija (Rationalization)– opravdavanje postupaka društveno prihvatljivim razlozima (nesvjesna je za razliku od laži). Subjekt je uvjeren u svoje stavove. "kiselo grožđe" ili slatki limun". The process of constructing a logical justification for a decision that was originally arrived at through a different mental process;
6. Kompenzacija – zamjena ciljeva, dostižnima i društveno opravdanima ..npr. u sportu ili obrnuto npr. Napoleon sindrom…
7. Reaktivna formacija (Reaction formation) – potiskivanje + suprotno ponašanje. (prevelika ljubaznost = mržnja; ili "tko se tuče taj se voli")…The converting of unconscious wishes or impulses that are perceived to be dangerous into their opposites;
8. Regresija (Regression)– povratak na načine koji su tipični za raniju fazu razvoja (tepanje, puzanje, hospitalizam ..zaljubljenost, ponašanje u bolesti..) The reversion to an earlier stage of development in the face of unacceptable impulses;
9. Potiskivanje (Repression)– isključujemo nepoželjne motive, želje, namjere jer ih nismo u stanju ostvariti ili su društveno nepoželjni (npr. doći na sastanak, obveze, zaboravljanje…u snovima se ostvaruju…). Troši se puno energije na postiskivanje. The process of pulling thoughts into the unconscious and preventing painful or dangerous thoughts from entering consciousness;
10. Sublimacija (Sublimation) – Ego funkcija ili mehanizam obrane? Energiju nezadovoljenog nagona koristiti za koristan rad i društveno opravdane ciljeve (npr. energiju seksualnog ili agresivnog nagona – sport, umjetnost..)The refocusing of psychic energy (which Sigmund Freud believed was limited) away from negative outlets to more positive outlets. These drives which cannot find an outlet are rechannelled. In Freud’s classic theory, erotic energy is only allowed limited expression due to repression, and much of the remainder of a given group’s erotic energy is used to develop its culture and civilization. Freud considered this defense mechanism the most productive compared to the others that he identified. Sublimation is the process of transforming libido into ‘social useful’ achievements, mainly art. Psychoanalysts often refer to sublimation as the only truly successful defense mechanism;
11. Suppression. The conscious process of pushing thoughts into the preconscious.
12. Dissociation: Separation or postponement of a feeling that normally would accompany a situation or thought.
13. Idealization: Form of denial in which the object of attention is presented as "all good" masking true negative feelings towards the other.
14. Identification:The unconscious modelling of one's self upon another person's behaviour.
15. Introjection: Identifying with some idea or object so deeply that it becomes a part of that person.
16. Inversion: Refocusing of aggression or emotions evoked from an external force onto one's self.
17. Somatization: Manifestation of emotional anxiety into physical symptoms.
18. Splitting: Primitive defense mechanism-when a person sees external objects or people as either "all good" or "all bad."
19. Substitution: When a person replaces one feeling or emotion for another.
20. Kompulzija repeticije = prisila ponavljanja (najstariji mehanizam obrane)
    
    
    - karakterne promjene - kao obrana
    - formiranje simptoma - kao obrana
    - deformacija ega kao obrana
    - vrsta bolesti i mehanizmi obrane....

wikipedia

dr.Sanity - primjeri

http://www.coldbacon.com/defenses.html