ANNA FREUD
1895 - 1982

Ego psihologija

Više se zanimala za dinamiku psihe nego za njenu strukturu, i fascinirala se mjestom koje "Ego" zauzima u svemu. S. Freud se više bavio "Idom" i nesvjesnom stranom psihičkog života. Anna je smatrala ego kao "sjedište observacije" iz kojeg mi pratimo rad ida i super-ega i nesvjesno općenito.
Njena je najpoznatija knjiga "Ego i mehanizmi obrane" (The Ego and the Mechanisms of Defense, 1936.), u kojoj daje djelomično čisti opis djelovanja mehanizama obrane, uključujući specijalnu pozornost na način kako adolescenti koriste obrane. I Freudov rad o obranama više se bazira na Anninim istraživanjima.
Fokus na ego pokrenuo je u psihoanalizi krug poznat pod nazivom "ego psihologija". On se bazira na ranim Freudovim radovima, ali je proširen praktičnim, svakodnevnim znanjima. U ovom slučaju, Freudova teorija strukture psihičkog aparata može biti primijenjena ne samo u psihopatologiji, nego u socijalnom i razvojnom području. Najpoznatiji predstavnik ego-psihologa je Erik Erikson. (faze psihosocijalnog razvoja) (shema)

Dječja psihologija

No, Anna nije bila primarno teoretičarka. Njeni interesi su bili više praktični, i više je energije ulagala u analizu djece i adolescenata, koristeći psihoanalizu. Njen otac, poslije svega, fokusirao se na odrasle pacijente. Njen je rad velikim dijelom o razvoju, iz perspektive tih odraslih. Što radimo kao djeca, koje se obiteljske krize i traume i fiksacije prezentiraju u sadašnjosti…?

Prvo, odnos djeteta i terapeuta je različit. Dječji roditelji su još u velikoj mjeri utjecajni u njihovom životu, a uloga terapeuta je da ne smije ni pokušati to uzurpirati, niti može. Niti jedan terapeut ne pretendira biti još jedno dijete ili još jedna autoritarna figura.
Anna Freud je pronašla da je najbolji put u rješenje "transfernih problema" biti prirodan, brižni odrasli, ne kao novi prijatelj u igri, ne kao zamjenski roditelj. Njena istraživanja pokazuju autoritarnost u standardima mnogih dječjih terapija, ali s mnogo više razuma i smisla.
Drugi problem u analiziranju djece je njihovo simboličko postojanje ne kao kod odraslih. Neki mladi, na primjer, imaju problema verbalno izraziti svoje različite emocionalne razlike i odnose. Neka starija djeca manje-više slično odraslima skrivaju svoje probleme kompleksnim simbolima. Poslije svega, dječji problemi su sada i ovdje, bez trošenja puno vremena u izgradnju obrana. Problem je zatvoren na površini i tendira više direktnoj ekspresiji, a manje simboličnim, bihejvioralnim ili emocionalnim terminima.

Većinu svojih studija ličnosti Anna je istražila radeći u Hamstead Child Therapy Clinic u Londonu (The Anna Freud Centre). Pronašla je jedan od velikih problema u komunikaciji među terapeutima. Problemi komunikacije odraslih smatrani su tradicionalnim, a dječji nisu. Zato što su dječji problemi odmah izraženi i hitniji, ona je rekonceptualizirala termine dječjeg kretanja kroz razvojno vrijeme – linijom. Djeca čuvaju mir s većinom bliskih osoba u terminima poremećaja hranjenja, osobne higijene, igranja uloga, odnosa s drugom djecom i trebaju čuvati zdravlje. Jedan drugi aspekt razvoja ozbiljno stoji iza prividnog mira, a kliničari trebaju pronaći gdje je problem i moraju moći komunicirati problem opisujući ga.

Istraživanja

Anna Freud je standardizirala zapise o djeci s dijagnostičkim profilima, odvažno polirajući observacije multiplih analitičara i ohrabrivala je long-term studije razvoja od ranog djetinjstva do adolescencije. Vodila je u korištenje prirodnih eksperimenata, oprezno analizirajući grupe djece koja su patila od sličnih poremećaja, kao što su rane traume u ratu npr., gubitak roditelja, sljepoća..
Većina njenih radova je sadržana u sedam volumena kolekcije njenih knjiga i radova, The Writings of Anna Freud. Izvrstan je pisac, i prikazala je brojne interesantne studije slučajeva kao primjere.