Dr. LANA MUŽINIĆ, FORENZIČNA PSIHIJATRICA,
GODINAMA SE BAVI TOLIKO AKTUALNOM PROBLEMATIKOM PEDOFILIJE
I maloljetnici mogu biti pedofili
Slobodna Dalmacija, subota, 16.07.2005.; SD Magazin.: Razgovarao Saša JADRIJEVIĆ TOMAS
“Kao žrtve pedofila podrazumijevamo samo predpubertetsku djecu do
13 godina starosti, a osobe kojima se dijagnosticira pedofilija moraju biti
starije od 16 godina i imati barem pet godina više od žrtve. Kada se radi
o maloljetnicima, u prvom redu se vodi računa o razlici u seksualnoj zrelosti
između mogućeg počinitelja i žrtve”(DSM-IV)
Pedofilija (grč paidós - dijete + filéó - volim, ljubim) je spolna nastranost,
tj. seksualna sklonost prema djeci istog ili suprotnog spola.
Posljednjih tjedana Hrvatsku potresa serija pedofilskih skandala, zataškavanja
zlostavljanja djece, negiranja očitih kriminalnih radnji... U svoj lavini medijskih
napisa malo je tko temeljito istražio uzroke, a dogodile su se i povrede ljudskih
prava. Krivo se poistovjećivalo i stavljalo znak jednakosti između pedofilije
i homoseksualnosti, pedofilije i “nižih slojeva društva”, a obezvrjeđivali su
se iskazi djece, mlitavo se pokušalo zaštititi identitet žrtve. O svemu tome
smo razgovarali s doc. dr. sc. Lanom Mužinić, specijalistom psihijatrije u Psihijatrijskoj
bolnici Vrapče Zagreb, koja je magistrirala i doktorirala iz područja forenzičke
psihijatrije, te se problematikom pedofilije aktivno bavi već godinama.
Nastala je prilična zbrka oko pojma pedofil i same pedofilije. Tko su točno
pedofili, a tko se može nazvati njihovom žrtvom?
Temeljno obilježje pedofilije je bilo koji oblik seksualne aktivnosti s predpubertetskim
djetetom. Dob je djeteta u tom slučaju određena do navršene trinaeste godine
starosti. Prema dijagnostičkim kriterijima, moraju postojati snažna maštanja,
seksualno uzbuđenje ili ponašanje, a koje uključuje seksualnu aktivnost s djecom
u periodu od najmanje šest mjeseci.
Da li se onda pedofilima može nazvati osobe koje su zlostavljale djecu nakon
ili tijekom pubertetske faze, dakle one starije od 13 - 14 godina?
Ne može, jer pedofilija uključuje samo predpubertetsku djecu.
Rani seksualni odnosi
Jedan dnevni list je nedavno uz tekst o pedofiliji priložio sliku dva odrasla
muškarca kako se ljube. Je li to primjereno, jer slika uz tekst jasno povezuje
homoseksualce i pedofile?
Pedofilija se u medijima često nespretno povezuje sa homoseksualizmom, no to
nije isto, niti može biti sinonim. Većina osoba sa pedofilnim sklonostima su
heteroseksualci, mnogi su oženjeni, imaju djecu. Kao što se ne može stavljati
znak jednakosti između heteroseksualaca i pedofilije tako se taj znak ne može
nikako staviti ni između homoseksualca i pedofilije.
Da, to je kao da sve heteroseksualce optužimo da su pedofili jer je jedan otac
heteroseksualac silovao svoju kćer ili neko drugo žensko dijete?
Mislim da većina društva i prepoznaje da homoseksualnost, tj. gay populacija
nema nikakve veze s pedofilijom, a incidenti poistovjećivanja te dvije stvari
mogu se dogoditi iz neznanja. Postoje statistike da je 95% pedofila heteroseksualno,
tako da je bespredmetno povezivati homoseksualnost s pedofilijom.
Osoba od 14 godina života može slobodno odlučivati o svome seksualnom
životu. Je li dijete od 14 ili 15 godina to sposobno napraviti, tj. slobodno
odlučiti s kime želi u krevet?
Sve ovisi o spolnoj zrelosti djeteta, kulturalnim obilježjima sredine u kojoj
dijete živi, razlici u dobi između seksualnih partnera, odgojnim i moralnim
pogledima svake mlade osobe kao i drugim faktorima. Nacionalno istraživanje
provedeno u našoj zemlji 2005. godine pokazalo je da je prosjek stupanja u seksualne
odnose u Hrvatskoj sa 17 godina.
Kako komentirate činjenicu da ima, primjerice, ženskih osoba od navršenih 14
- 15 godina koje vode aktivan seksualni život sa starijim partnerom?
Teško je odrediti tu granicu za tu djevojku, no možda bi ipak osoba s npr. 16
godina mogla bolje sagledati primjerenost veze sa osobom koja je bitno starija
od nje.
Zašto su pedofili, barem tako mediji predočavaju, u većini slučajeva
muškarci? Ima li žena zlostavljača?
Ženski pedofili, kao zlostavljači djece, postoje iako su zastupljene u znatno
manjem broju od muških. Nerijetko su bile i same zlostavljane u djetinjstvu,
imaju ambivalentni stav prema muškarcima, pokazuju teškoće s uspostavljanjem
zrelih partnerskih odnosa. Žrtve su im najčešće vlastita djeca, djeca povjerena
na čuvanje ili odgoj.
Jedan naš poznati psihijatar je rekao da pedofili dolaze iz “nižih slojeva
društva”?
Ne bih se složila s tim. Osobe s pedofilnim sklonostima dolaze iz različitih
društvenih slojeva. To mogu biti osobe sa životopisom koji je opterećen problemima
u obiteljskom i socijalnom funkcioniranju, s kriminalnom poviješću seksualnih
delikata ili drugih kaznenih djela, pa sve do osoba koje su visoko obrazovane,
koje imaju dobar status u društvu, i koje se nerijetko bave zanimanjima koje
se odnose na rad sa djecom i adolescentima. Neke statistike ukazuju upravo na
veliku prisutnost pedofila medu visokopozicioniranim članovima društvene zajednice.
Tko su češće žrtve pedofila, muška ili ženska djeca?
Neki pedofili imaju izraženije sklonosti prema djevojčicama, drugi prema dječacima,
dok postoji i oni koje privlače podjednako oba spola, ali pedofilija sa ženskim
žrtvama je češća od one sa muškim. Pedofili koje privlače ženska djeca obično
biraju djecu staru od osam do deset godina, dok oni koje privlače muška djeca
biraju nešto stariju djecu.
Strategija zavođenja
Maloljetnik također može biti pedofil?
Seksualnog zlostavljanja ima i među maloljetnicima, no za osobe u kasnoj adolescenciji
nije određena jasna dobna granica za postavljanje dijagnoze pedofilije. Osobe
kojima se dijagnosticira pedofilija moraju biti starije od 16 godina i imati
barem pet godina više od žrtve. Kada se radi o maloljetnicima, u prvom redu
se vodi računa o razlici u seksualnoj zrelosti između mogućeg počinitelja i
žrtve.
Hoće li zlostavljana osoba i sama jednog dana postati zlostavljač? Ili je bolje
reći da je zlostavljač bio nekada zlostavljan?
Ima primjera da su seksualni delinkventi u djetinjstvu bili zlostavljani - psihički,
fizički ili seksualno - što ne znači da će osoba koja je bila zlostavljana jednog
dana i sama postati zlostavljač.
Kako pedofil zavodi svoju žrtvu?
Neki mogu razvijati prave strategije zavođenja, metode kako se približiti djetetu,
zadobiti povjerenje njega i obitelji. Također se pokušavaju približiti majci
djeteta, te i nju “zavesti” i navesti je na pozitivan odnos prema sebi, tj.
zlostavljaču. Postoje i slučajevi odgajanja djece iz siromašnih zemalja, kidnapiranja
djece, te približavanje djeci preko interneta.
Kojim metodama se konkretno služe?
U većini slučajeva osoba je pažljiva prema djetetu, prijateljski se ponaša,
igra se s njom, može nuditi novac, pokušava saznati obiteljske tajne, ponekad
igraju i ulogu savjetnika. Mogu djetetu pokazivati pornografske materijale,
videosnimke, govoreći da to za njih ima obrazovnu vrijednost. U isto vrijeme
nastoji se spriječiti da dijete kaže što se između njih događa. Neki mogu i
prijetiti djetetu kako bi spriječili otkrivanje svog zlostavljanja ranim ucjenama,
primjerice da će učiniti neko zlo bliskom članu obitelji ili da će ga roditelj
napustiti ako sazna što su radili. Postoje i slučajevi gdje dolazi do ispoljavanja
agresije, sve do primjera seksualnog sadizma kada može doći do nanošenja tjelesnih
ozljeda, pa i mogućeg ubojstva.
U znanstvenim radovima se ističe da “pravim”, okorjelim pedofilima starija
djece nisu toliko zanimljiva jer se oblače odraslije, šminkaju se i sl., pa
“operiraju” nad sve mlađom djecom kojoj se nisu razvila nikakva spolna obilježja?
Osobine koje privlače pedofile su nevinost djeteta, iskrenost, otvorenost, znatiželja
za otkrivanjem nečega novog. Mnoge od njih privlači to što djecu mogu kontrolirati,
dominirati njima, a sve iz vlastitog osjećaja inferiornosti, odnosno njihove
nemogućnosti da realiziraju kvalitetan ljubavni odnos s odraslom osobom.
Je li dijete već u dobi od tri ili četiri godine treba podučiti kako zaštititi
vlastito tijelo od zlostavljača?
Mislim da bi već tada na prikladan način trebalo upozoriti dijete. No, kada
dođu u školsku dob neophodno je razgovarati otvoreno s njima, kako bi znali
što je to privatnost vlastitog tijela, što su to zabranjeni dodiri. Osim roditelja,
koji trebaju raditi na uspostavljanju što većeg povjerenja i otvorenosti, odgovarajuća
informacija o rizicima trebala bi se dobiti već u predškolskim, a kasnije i
u školskim ustanovama.
Porazna statistika - samo jedan od deset počinitelja završi na sudu?
Važno je reći da kod jednog počinitelja seksualnog delikta, naročito kod pedofilije,
često ima puno žrtava, i da se takva djela često ponavljaju. O tome govori podatak
da je 10 do 20 posto djece bilo zlostavljano do 18 godine života. Velike su
tamne brojke zlostavljanja, pa tako i seksualnog. Ono je sigurno učestalije
nego što su to mogle prikazati statistike provedenih procesa.
Pa još i incest...
Uz pedofiliju se jako često veže incest. Koliko to pogoršava cijelu situaciju?
Nerijetko su seksualni delikti usmjereni prema vlastitoj djeci, što je velika
trauma za dijete jer zlostavljanje dolazi od bliske osobe u koju bi dijete trebalo
imati povjerenje, s kojom živi, a djela se često taje i prešućuju, dok se kod
djeteta razvijaju osjećaj krivnje i bespomoćnosti. U najvećem broju slučajeva
nasilnici u obitelji su očevi i očusi, zatim stričevi, ujaci, starija braća,
a ponekad i majke...
Kako su mediji odigrali svoju ulogu i kako su posljednji pedofilski skandali
djelovali na zdravlje nacije?
Među ljudima se pojavila određena moralna panika i strah zbog takvih zbivanja
u društvu, a postavilo se i niz pitanja kako pomoći najnezaštićenijoj skupini
kao što su djeca, naročito ako je riječ o zlostavljanoj djeci. S druge strane
postavlja se i pitanje fenomena pedofilije i svih posljedica kako za žrtvu tako
i za počinitelja.
Rizik od recidiva nakon tretmana?
Rizik postoji, ali istraživanja pokazuju kako se taj rizik smanjuje u određenim
slučajevima. Pojedine države različito su zakonski regulirale tretman seksualnih
delinkvenata. Tako se liječenje može provoditi u zatvorima, penalnim ili forenzičkim
ustanovama, a moguć je i ambulantni tretman sukladno odluci suda, kao vid uvjetne
kazne. Program liječenja je vrlo složen i često dugotrajan.
Uspjeh u liječenju?
Uspjeh u liječenju je naravno veći kod onih počinitelja koji imaju pravu motivaciju
za liječenje i promjene ponašanja, za razliku od onih koji se uključuju u tretman
samo zbog odluke suda. Počinitelji vrlo često negiraju svoja djela, izgovaraju
se time kako su njihove aktivnosti za dijete imale zapravo obrazovnu vrijednost,
kako su djetetu pružili ugodu, kako je dijete samo to tražilo i provociralo,
kao i time da je dijete i najmlađe dobi u stanju samo odlučiti da li želi seksualni
odnos ili ne.
Zašto neki stručnjaci, ili osobe koje su radile s djecom, obezvrjeđuju
iskaze djece, govoreći da su lažovi, “niža” bića i slično?
Nije u redu a priori tako govoriti o žrtvama i njihovim iskazima. Tim stručnjaka
se bavi vrijednošću nečijeg iskaza, provode se brojna vještačenja koja će reći
koliko iskaz svakoga djeteta vrijedi, pa upozoravam da se djecu ne smije diskreditirati.
Svakako, postoje djeca koja mogu nadograđivati, pa čak i mijenjati stvarni tok
događaja, ali i to se dakako može utvrditi, no to nije na medijima ili pojedincu
da kaže, nego na iskusnim stručnjacima.
Žrtve u većini slučajeva poznaju zlostavljača?
Statistike pokazuju da se velik broj seksualnih delikata događa upravo u obitelji,
u kući počinitelja ili same žrtve, tj. u oko 80 do čak 90 posto slučajeva žrtva
poznaje počinitelja.
Pedofilija je spolna perverzija što se očituje spolnom požudom prema djeci.
Pedofilna crta, kao znak degradacije erotskog objekta, postoji u staraca, a
prava pedofilija kao perverzija postoji u osoba pune seksualne aktivnosti (psihopati,
maloumnici i dr.).
Tko su
uopće pedofili i kako okarakterizirati osobu pedofilne sklonosti?
Trebalo bi uzeti u obzir unutarnje osjećaje takve osobe, te reakcije okoline.
Pedofili mogu imati aktivnosti ograničene na razodijevanje i promatranje djece;
izlaganje vlastitog tijela; samozadovoljavanje pred djecom ili dodirivanje spolovila
i maženje djece.Mogu izvoditi felacio ili kunilingus na djeci ili uvlačiti u
djetetovu rodnicu, usta ili anus prste, strana tijela ili penis rabeći pri tome
različit stupanj sile. Takve aktivnosti mogu ograničavati na vlastitu djecu,
usvojenu djecu, rođake ili mogu napadati djecu izvan vlastite porodice.
Pedofili su uglavnom normalnog intelektualnog statusa,ali im je poremećeno funkcioniranje
u interpersonalnim odnosima s odraslima. Niske su socijalne zrelosti, niskog
samopoštovanja i kontrole poriva, te slabih socijalnih vještina, te su često
kruto religiozni. Usprkos tome, većina pedofila izvanredno funkcionira u mnogim
područjima života.
Dani, br. 187; 2001. Dženana Karup-Druško; dzenana@bhdani.com
Primjera, nažalost, ima puno. Jedan od takvih je i nestanak desetogodišnje britanske
djevojčice iz doma djeda i bake koji se desio u julu prošle godine. Pronađena
je nekoliko dana kasnije - mrtva, a prije toga zločinac se nad njom seksualno
iživljavao. Osumnjičeni četrdesetjednogodišnji muškarac je dvaput zatvaran,
a zatim zbog nedostatka dokaza i puštan. Javnost je bila ogorčena, a britanska
vlada je insistirala da se policija i socijalni radnici što prije i što bolje
opreme za nadzor pedofila nakon njihovog izlaska iz zatvora.
Povodom ovog događaja britanski tabloid News of the World počeo je na naslovnim stranicama objavljivati podatke i fotografije registriranih pedofila. Koliko je javnost ogorčena na ovakve zločince ubrzo se pokazalo - počeli su napadi na one čije su fotografije objavljene, ali i na pogrešne ljude, koji su samo ličili na njih, zbog čega je ovaj tabloid prestao sa objavljivanjem dosjea pedofila. No, ovo nije jedini slučaj da su neki listovi odlučili na ovakav način uključiti se u borbu protiv pedofilije. Jedan luksemburški list je to također radio, a i neke novine u Belgiji. Ovi listovi su otišli i korak dalje i na Internetu počeli objavljivati sve dosjee pedofila koje su posjedovali. Ono što je bilo šokantno za najveći dio javnosti jeste to što su među pedofilima prepoznavali svoje mirne susjede, srdačne poznanike i prijatelje koji su mirno živjeli u svojim porodicama.
Zbog svih ovih dešavanja u nekoliko zemalja zapadne Evrope građani su potpisivali peticiju da policija, ukoliko roditelji to zatraže, mora pokazati sve dosjee poznatih pedofila. Skupljeno je preko tri miliona potpisa.
Kako prepoznati manijake U ovakvim slučajevima angažman policije nije dovoljan jer policija reagira tek kada se desi zločin, a za žrtve je to najčešće prekasno jer i oni koji imaju sreću da prežive, po tvrdnjama psihologa, najčešće do kraja života osjećaju posljedice onoga što im se desilo u djetinjstvu. Zbog svega ovoga se u većini zapadnoevropskih zemalja i SAD-u djeluje preventivno, na način da djeca u obdaništima, osnovnim školama i gimnazijama uče kako prepoznati seksualne manijake. Također, zatraženo je da se u pasoše svih poznatih pedofila stavi oznaka - P, ali i da se zatvorske kazne pooštre. Koliko je u svijetu problem pedofilije ozbiljan dokazuje i to što se i Interpol uključio u borbu protiv ove društvene devijacije.
U BiH ne postoje statistički podaci ni o žrtvama, ali ni o počiniocima ovog zločina, što automatski daje dobre pretpostavke za nove slučajeve. Problem je još veći ukoliko se zna da u BiH ne postoje ni specijalizirane ustanove u kojima bi se liječile žrtve pedofilije, ali ni pedofili. Siromaštvo u kome se nalazi naša zemlja samo još više doprinosi razvoju pedofilije. Veliki broj stranaca koji borave u BiH također značajno utiče na porast ovog problema.
Mr.sc.
Ivica Stanić: Pedofilija – teško nasilje nad djecom
ZLO VREBA IZ KOMPJUTORA
Krivi smo za mnoge propuste i pogreške, ali naš je najveći zločin
zlostavljanje djece, negiranje temelja života.
Mnoge stvari mogu čekati, ali djeca ne mogu.
Njima ne možemo odgovoriti “sutra”, oni traže “danas”.
Gabriela Mistral
Pedofilija (grč. paidos – dječak + fileo – volim) je spolna nastranost, vrsta
seksualne perverzije, sklonost prema djeci istog ili suprotnog spola, oblik
spolne zloporabe i nasilja, koje se očituje putem zadovoljavanja pohote i seksualnog
nagona odraslih osoba na djeci.
Pedofili su obično muškarci, koji seksualno uzbuđenje postižu fizičkim i/ili
seksualnim kontaktom s djecom pretpubertetske dobi s kojom nisu u srodstvu.
Mogu biti heteroseksualni ili homoseksualni, oženjeni ili neoženjeni. Većina
heteroseksualnih pedofila oženjena je ili razvedena. To su devijantni, socijalno
nezreli i neodgovorni ljudi koji ne nadziru svoj poriv.
Po dijagnostičkom priručniku, pedofilija se dijagnosticira temeljem kriterija:
a) u posljednjih šest mjeseci javljaju se ponavljajuća, snažna seksualna poticajna
maštanja, seksualne potrebe i ponašanja koja uključuju seksualnu aktivnost s
pretpubertetskim djetetom ili djecom (obično od 13 godina ili manje);
b) želje, seksualne potrebe i ponašanja uzrokuju klinički značajne smetnje ili
manjkavosti u socijalnom, radnom te u drugim važnim područjima djelovanja;
c) osoba ima najmanje 16 godina i starija je barem 5 godina od djeteta ili djece
iz kriterija a).
Usto, treba utvrditi je li riječ o sklonosti samo prema djeci istoga spola (homoseksualna
pedofilija), različitoga spola (heteroseksualna pedofilija) ili oba spola (biseksualna
pedofilija). Zatim treba utvrditi privlače li ga seksualno samo djeca ili i
djeca, i odrasle osobe, te kojima je više sklon.
Pedofilske se sklonosti počinju javljati u adolescenciji, a privlače ih pretpubescenti.
Neke pedofile više privlače dječaci, neke djevojčice, neke jedni i drugi. Razlikujemo
tri grupe:
a) pedofili (osobe čiji je seksualni interes ograničen samo na djecu),
b) zlostavljači djece (muškarci koje spolno zanimaju djeca i odrasle žene),
c) počinitelji incesta (žrtve su vlastita djeca ili djeca s kojima je u bliskom
srodstvu).
Izloženost djece pedofilskom nasilju putem interneta
Pojavom interneta pedofili više ne traže djecu u parku i na igralištu, već u
stanu ostvaruju s njima komunikaciju u chat-roomu. Počnu obzirno, nevinim pitanjima,
pa lukavo ispituju ima li tko s njim u sobi, gdje se nalazi kompjutor, tko ga
koristi. Ako je komunikacija rizična, prekine razgovor. Kad stekne uvjerenje
da nema rizika, jer je kompjutor u dječjoj sobi, a nitko ga ne nadzire, tada
raznim strategijama pokušava osvojiti njegovo povjerenje.
Pravilnim korištenjem internet je izuzetno koristan medij, ali kad ga zlorabe,
može biti vrlo opasan i štetan, jer je zlostavljače gotovo nemoguće otkriti
i spriječiti u njihovoj nakani. Oni ostaju anonimni ili se lažno predstave,
a djeci izravnom komunikacijom iznose svekolike gadosti, upućuju seksualne,
nasilne, zločeste, uznemirujuće i nepristojne poruke, nagovaraju ih na spolni
odnos, zlorabu alkohola, droga i sl. Roditelji i ne slute da dijete prima te
poruke.
ZNAČENJE IZRAZA U KAZNENOM ZAKONU, Članak 89.
(9) Dijete je, u smislu ovoga Zakona, osoba koja nije navršila četrnaest godina života.
(10) Maloljetna osoba je, u smislu ovoga Zakona, osoba koja nije navršila osamnaest godina života.
KAZNENI ZAKON RH. GLAVA ČETRNAESTA (XIV.) (ČL. 191-194.)
KAZNENA DJELA PROTIV SPOLNE SLOBODE I SPOLNOG ĆUDOREĐA
Silovanje
Članak 188.
(1) Tko drugu osobu uporabom sile ili prijetnje da će izravno napasti na njezin život ili tijelo ili na život ili tijelo njoj bliske osobe prisili na spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju,
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.
(2) Tko počini kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka na osobito okrutan ili osobito ponižavajući način, ili ako je istom prigodom prema istoj žrtvi počinjeno više spolnih odnošaja ili s njim izjednačenih spolnih radnji od više počinitelja,
kaznit će se kaznom zatvora najmanje tri godine.
(3) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka prouzročena smrt silovane osobe, ili je teško tjelesno ozlijeđena, ili joj je zdravlje teško narušeno, ili je silovana ženska osoba ostala trudna,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora najmanje tri godine.
(4) Ako su kaznenim djelom iz stavka 2. ovoga članka prouzročene posljedice iz stavka 3. ovoga članka,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora najmanje pet godina.
(5) Ako počinitelj živi u bračnoj zajednici s osobom protiv koje je kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno, kazneni postupak pokreće se povodom prijedloga.
Spolni odnošaj s nemoćnom osobom
Članak 189.
(1) Tko izvrši spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju s drugom osobom, iskoristivši njezinu duševnu bolest, duševnu poremećenost, nedovoljnu duševnu razvijenost, neku drugu težu duševnu smetnju, ili kakvo drugo stanje te osobe zbog kojeg ona nije sposobna za otpor,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(2) Tko počini kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka na osobito okrutan ili osobito ponižavajući način, ili ako je istom prigodom prema istoj žrtvi počinjeno više spolnih odnošaja, ili s njim izjednačenih spolnih radnji od više počinitelja,
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.
(3) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka prouzročena smrt osobe s kojom je izvršen spolni odnošaj ili s njim izjednačena spolna radnja umrla, ili je takva osoba teško tjelesno ozlijeđena, ili joj je zdravlje teško narušeno, ili ako je ženska osoba ostala trudna,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.
(4) Ako su kaznenim djelom iz stavka 2. ovoga članka prouzročene posljedice iz stavka 3. ovoga članka,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora najmanje tri godine.
Prisila na spolni odnošaj
Članak 190.
Tko drugu osobu prisili na spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju ozbiljnom prijetnjom nekim teškim zlom,
kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina.
Spolni odnošaj zlouporabom položaja
Članak 191.
(1) Tko zlouporabom svog položaja navede na spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju drugu osobu koja se zbog teškog imovinskog, obiteljskog, društvenog, zdravstvenog ili drugog teškog stanja ili teških prilika nalazi prema njemu u odnosu zavisnosti,
kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.
(2) Nastavnik, odgojitelj, roditelj, posvojitelj, skrbnik, oćuh, maćeha ili druga osoba koja iskorištavajući svoj položaj ili odnos prema maloljetnoj osobi koja joj je povjerena radi učenja, odgoja, čuvanja ili njege izvrši s njom spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Spolni odnošaj s djetetom
Članak 192.
(1) Tko izvrši spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju s djetetom,
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.
(2) Tko izvrši nasilni spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju s djetetom (članak 188. stavak 1.) ili s nemoćnim djetetom (članak 189. stavak 1.),
kaznit će se kaznom zatvora najmanje tri godine.
(3) Tko izvrši spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju zlouporabom položaja s djetetom (članak 191. stavak 2.),
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.
(4) Tko počini kazneno djelo iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka na osobito okrutan ili osobito ponižavajući način, ili ako je istom prigodom prema istoj žrtvi počinjeno više spolnih odnošaja ili s njim izjednačenih spolnih radnji od više počinitelja,
kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina.
(5) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka prouzročena smrt djeteta, ili je dijete teško tjelesno ozlijeđeno, ili mu je zdravlje teško narušeno, ili je žensko dijete ostalo trudno,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora najmanje pet godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.
Bludne radnje
Članak 193.
Tko u slučajevima iz članka 188. do 192. ovoga Zakona kad nije počinjen ni pokušaj tih kaznenih djela, počini samo bludnu radnju,
kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.
Zadovoljenje pohote pred djetetom ili maloljetnom osobom
Članak 194.
Tko pred djetetom ili maloljetnom osobom vrši radnje namijenjene zadovoljavanju vlastite ili tuđe pohote, ili tko navede dijete da pred njim ili drugom osobom vrši takve radnje,
kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.
Podvođenje
Članak 195.
(1) Tko radi zarade organizira ili omogući drugoj osobi pružanje seksualnih usluga,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Tko drugu osobu radi zarade silom ili prijetnjom uporabe sile ili obmanom prisili ili navede na pružanje seksualnih usluga,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
(3) Ako je kazneno djelo iz stavka 1. ili 2. ovoga članka počinjeno s maloljetnom osobom,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(4) Ako je kazneno djelo iz stavka 1. ili 2. ovoga članka počinjeno s djetetom,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina.
(5) Bez utjecaja je za počinjenje kaznenog djela iz ovoga članka je li se osoba koja se podvodi već ranije bavila prostitucijom ili ne.
Iskorištavanje djece ili maloljetnih osoba za pornografiju
Članak 196.
(1) Tko snimi dijete ili maloljetnu osobu za izradbu slika, audiovizualnog materijala ili drugih predmeta pornografskog sadržaja, ili prodaje, ili raspačava, ili prikazuje takav materijal, ili dijete navede na sudjelovanje u pornografskoj predstavi,
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do pet godina.
(2) Predmeti i sredstva iz stavka 1. ovoga članka oduzet će se.
Upoznavanje djece s pornografijom
Članak 197.
(1) Tko djetetu proda, pokloni, prikaže, javnim izlaganjem ili na drugi način učini pristupačnim spise, slike, audiovizualne ili druge predmete pornografskog sadržaja ili mu prikaže pornografsku predstavu,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Predmeti i sredstva iz stavka 1. ovoga članka oduzet će se.
Rodoskvrnuće
Članak 198.
(1) Tko izvrši spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju s rođakom po krvi u ravnoj lozi ili s bratom ili sestrom,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Tko kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počini s maloljetnom osobom,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(3) Tko djelo iz stavka 1. ovoga članka počini sa djetetom,
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.