Sophocles (Sofoklo) , Kolon kraj Atene, 496 - 406. pr. n. e.

Grčki tragičar, jedan od trojice velikih - mlađi od Eshila, stariji od Euripida. Zauzimao je visoke položaje u državnom i kulturnom životu Periklove ere. Zna se da je napisao preko stotinu dvadeset drama i veliki broj pjesničkih tekstova (peana i elegija), a od svega sačuvani su samo brojni fragmenti, torzo jedne satirske igre (Lovački psi) i sedam tragedija (Ajant, Antigona, Kralj Edip, Trahinjanke, Elektra, Filoktet, Edip na Kolonu).
Sofoklo je unio značajne novine u antičko kazalište i dramu, koje su trajno obogatile i teatar i književnost. Razbio je uobičajenu trilogijsku shemu, pa je svaka njegova tragedija zasebna cjelina. Uveo je trećega glumca, smanjio ulogu kora a naglasio dramsku radnju i dijaloški princip njezinoga razvoja. Majstorski je razvio mehanizam postupnoga rasta dramske napetosti, sve do tragičnoga razrješenja, te je dramu kao književnu vrstu doveo do stupnja na kojemu je, po Aristotelovim riječima, "postigla savršen oblik".
Za razliku od Eshilovih junaka, koji još djeluju na pozadini mitskoga usuda, Sofoklovi likovi su konkretni ljudi, koji govore, žive i djeluju na pozornici, u trajnoj tragičnoj napetosti između slijepe sudbine i vlastitih odluka.
Zbog toga, i zbog apsolutne književne vrijednosti dramskoga teksta, Sofoklovi motivi i likovi žive neprolaznom aktualnošću na svim svjetskim pozornicama i danas, te predstavljaju nezaobilazni dio opće kulture i obrazovanja.

Rođen je 496. pr. Kr. u bogatoj obitelji tvorničara oružja Sofila iz Kolona kraj Atene.
Bio je svestrano i kvalitetno obrazovan, osobito u gimnastici i muzici. Sa 17 godina bio je na čelu zbora dječaka koji je prilikom proslave pobjede kod Salamine pjevao pobjedničku pjesmu. Eshil, koji se borio u toj bitki, bio mu je uzor i učitelj kojeg će ubrzo mladi Sofoklo nadmašiti.
Sa 28 godina prvi put je pobijedio na dramskom natjecanju, na kojem je sudjelovao i Eshil te je tako, već kao mlad pisac, postao slavan. Nakon toga pobijedio je na dionizijskim svečanostima još 23 puta, što osim njega više nije uspio nitko (Eshil 13, a Euripid pet puta).
Atenjani su ga toliko obožavali da je nakon smrti 405. pr. Kr. proglašen herojem, a on je njima tu ljubav i uzvratio tako što je odbio sve pozive bogatih tirana kao i raskoš koju su mu nudili. Govorio je: 'Tko tiranu ide, njegov je rob, ako i kao slobodan pođe.'

U tragediju je unio nekoliko značajnih novína: povećao je broj glavnih glumaca s dva na tri, što je potom prihvatio i njegov učitelj Eshil, zatim je povisio broj članova zbora sa 12 na 15, uveo je oslikavanje pozornice (scenografiju) te naposljetku pojačao ulogu glumaca, a smanjio ulogu zbora. Sve je to, uz dodatak njegovih neobičnih zapleta, bilo toliko privlačno za publiku da su se s njegovim predstavama mogle usporediti jedino olimpijske igre.
Sofoklo je napisao 130 drama, ali je sačuvano samo sedam tragedija: 'Ajant', 'Elektra', 'Kralj Edip', 'Antigona', 'Edip na Kolonu', 'Trahinjanke' i 'Filoktet'.

Umro je 406. pr. Krista u 90. godini.