|
|
|
Alfred Nobel rođen je 21.10.1833. g. u Stocholmu, Švedska u obitelji inžinjera, koja potječe od Olofa Rudbecka (1630. – 1702.), najpoznatijeg tehničkog genija Švedske u 17. stoljeću.
U dobi od devet godina, preselio je s obitelju u Rusiju, u St. Peterburg,
gdje je sa bratom polazio prvi razred eduacije iz humanističkih i prirodnih
znanosti kod privatnih učitelja. Alfred je bio treći sin Immanuela Nobela (1801.
– 1872.), koji je izumio modernu šperploču i radio na "morskim minama".
Taj rad je nastavio Alfredov brat Ludvig Emmanuel (1831.-1888.).
Po povratku u Švedsku Alfred je proučavao eksploziv i sigurnu uporabu nitroglicerina
(kojeg je otkrio 1847. godine Ascanio Sobrero). U jednoj tragičnoj eksploziji
u njihovoj tvornici u Heleneborgu, 1864.g., poginuo mu je mlađi brat Emil i
nekoliko radnika.
Alfred
Nobel je bio veliki izumitelj. Prijavio je oko 355 patenata. Osim dinamita,
oni uključuju i sintetičku svilu i gumu.
Živio je velikim dijelom u Parizu, i putovao zbog posla cijelim svijetom.
Konstantno je ibo uključen u intenzivni rad i nije imao puno vremena za privatni
život. Nije se nikada ženio.
Osim interesa za biznis, pokazivao je i velii interes za socijalna i pitanja
mira u svijetu, za literaturu i poeziju, tako da je i napisao nekoliko radova.
Najpoznatija je njegova drama Nemesis, proza u četiri čina o tragediji Beatrice
Cenci.
Umro je od posljedica moždanog udara, u San Remu (Italija), 10.prosinca 1896.g., a pokopan je na groblju Norra Begravningsplatsen u Stockholmu.
Ludvig, Alfred i Robert Hjalmar, skupili su ogromno bogatstvo od izrade eksploziva, dinamita i eksploatacije naftnih polja kod Bakua u Azerbajdžanu. Dinamit je otkrio 1867.g. kada je spriječio osjetljivost nitroglicerina dodavanjem zemlje. Proizveo je i tzv. praskavi želatin i bezdimni barut belistit.
Kao vlasnik Boforsa posjedovao je kompaniju od 1894. do smrti u prosincu 1896.
godine. Odigrao je ključnu ulogu u pretvorbi kompanije iz proizvođača željeza
i čelika u modernog prizvođača topova i kemijsku industriju i postao opskrbljivač
haubicama, topovima i oružjem vojskama diljem svijeta i mnogim diktaturama Trećeg
Svijeta.
Godine 1888. francuske novine su greškom objavile obavijest o smrti Alfreda Nobela, osuđujući njegov izum dinamita. Ovaj događaj ga je naveo na odluku o ostavljanju boljeg nasljeđa svijetu nakon smrti.
Dana 27. studenog, 1895. godine, u švedsko-norveškom klubu u Parizu,
Nobel je potpisao oporuku i ostavio dio svog bogatstva kako bi ustanovio Nobelovu
nagradu, koja će se dodjeljivati godišnje bez obzira na nacionalnu pripadnost..
Dio bogatstva kojeg je ostavio za Nobelovu nagradu je iznosio 31 milijun kruna.
Prve tri nagrade su za istaknutost u fizici, kemiji i medicini; četvrta je za
najzapaženiji literarni rad „u idealnom smjeru“ i peta se daje osobi ili društvu
koje je najviše pridonijelo miru u svijetu.
Ne postoji Nobelova nagrada za matematiku. Legenda kaže da je Nobel odlučio
ne uvesti nagradu za matematiku jer se žena (koju je zaprosio, što je ona odbila)
udala za poznatog matematičara, za kojeg se vjeruje da je bio Magnus Gustav
Mittag-Leffler. Nema povijesnih dokaza koji bi poduprijeli ovu tvrdnju.
Tekst Nobelove oporuke
Ja, potpisani Alfred Bernard Nobel, moram ovim, nakon podrobnog razmisljanja, izjaviti svoju poslednju volju u pogledu imovine koju ću moći ostaviti u času svoje smrti. I to kako slijedi: sve što preostaje od moga vlasništva i što se moze realizirati neka bude raspodjeljeno na slijedeći način. Kapital koji će izvršioci oporuke uložiti u pouzdane obveznice treba stvoriti fond od kojeg kamate imaju svake godine biti raspodjeljene onima koji su u protekloj godini iskazali najveću uslugu čovječanstvu.
Kamate valja razdijeliti u pet jednakih dijelova koji ce biti doznačeni
kako slijedi:
- jedan dio dat će se onome koji je postigao najveće otkriće na području fizike;
- jedan onome koji je izvršio najveće kemijsko otkriće odnosno usavršavanje;
- jedan dio onome koji je postigao najznačajnije otkriće na području fiziologije
ili medicine;
- jedan onome čije je dostignuće na području književnosti bilo najizvrsnije
u idealističkom smislu;
- jedan dio onome koji je najviše ili najbolje činio za bratimljenje naroda
i za ukidanje ili smanjenje stajaćih oružanih snaga kao i za podsticaj i razvitak
mirovnih kongresa.
+ Nagrade za fiziku i kemiju dodjeljivace Švedska akademija nauka;
+ one za fiziološka i medicinska dostignuća Karolinski institut u Stokholmu
(Carolinianum);
+ one za istaknute domete na polju književnosti Svedska akademija za književnost.
+ Nagrade za mir dodjeljivace odbor od pet članova koje bira norveški parlament
(Storting).
Ova je oporuka odsada jedini vazeci dokument i poništava sve moje prethodne oporučene odredbe pod pretpostavkom da se neka od njih pojavi nakon moje smrti. Konačno izjavljujem da je moja izričita želja i volja da se nakon moje smrti otvore moje žile kucavice, a kada to bude ucinjeno i mjerodavni liječnik ustanovi nedvosmisleno znakove da je život utrnuo, da moje tijelo bude spaljeno u takozvanoj krematorijumskoj peći.
Datirano: Pariz, 27.12.1885
Do sada je Nobelovu nagradu primilo 776 ljudi, i to 750 pojedinaca i 18 organizacija.
Neki dobitnici bili su nagrađeni više od jednom.
Među svim dobitnicima samo su 33 žene. Najviše ih je (11) nagrađeno za mir, potom za literaturu (10), a najmanje za fiziku (2).
Najmlađi dobitnik Nobelove nagrade je Lorens Brag, koji je imao samo 25 godina kada je 1915. godine primio nagradu za fiziku, dijeleći je sa svojim ocem Ser Vilijamom Henri Bragom (Ser William Henry Bragg, 1862-1942). Lorens je imao 25 godina kada je primio svoju polovinu nagrade. . Nijedan književnik mlađi od 35 godina nije dobio Nobelovu nagradu.
Najstariji dobitnik Nobelove nagrade je Rejmond Davis Junior (Raymond Davis
Jr, r. 1914.) koji je imao 88 godina kada je 2002. godine dobio nagradu za fiziku.
Najstariji književnik ovjenčan ovom nagradom je Teodor Momsen, kome je 1902.
bilo 85 godina.
Najstariji dobitnik je koji je imao skoro 88 godina kada je dobio četvrtinu
nagrade. Podijelio ju je sa Masatoshi Koshiba, r. 1926., koji je dobio drugu
četvrtinu i sa Riccardo Giacconi, r. 1931.,koji je dobio polovinu nagrade.
Dva dobitnika odbila su primiti nagradu: Jean-Paul Sartre, (1905-1980), koji
je bio nagrađen 1964. za književnost, ali je odbio ovu kao što je principijelno
odbijao sve službene nagrade, i Le Duc Tho, (1910-1990), koji je 1973. zajedno
sa Henry A. Kissinger, r. 1923., dobio nagradu za mir. Le Duk To je obrazložio
da ne može primiti nagradu jer ono zbog čega je nominiran (pregovori oko mira
u Vijetnamu) ne daje željene rezultate.
Čak četiri dobitnika bila su primorana odbiti nagradu zahvaljući odlukama svojih vlada. Adolf Hitler zabranio je čak tri nagrade (Richard Kuhn, 1900-1967) za kemiju 1938, Adolf Friedrich Johann Butenandt, (1903-1995) za kemiju 1939. i Gerhard Domagk, (1895-1964) za fiziologiju/medicinu , a Staljin jednu - Borisu Leonidoviću Pasternaku (1890-1960), za literaturu 1958, koju je ovaj prihvatio, ali je onda bio prisiljen odbiti. Svi oni su kasnije primili diplome i medalje, ali ne i novčani iznos nagrade.
George Bernard Shaw je svoju nagradu primio, ali je odbio njen novčani dio.
Jedina osoba koja je samostalno dobila 2 Nobelove nagrade bio je Linus Pauling,
1954. za kemiju, a 1962. za mir.
Međunarodni komitet Crvenog križa dobio je čak tri puta nagradu za mir, a osnivač,
Henry Dunant, (1828-1910), zajedno sa Frédéric Passy, (1822-1912), dobio je
1901. prvu Nobelovu nagradu za mir.
Jozef Staljin, koji je umro kao diktator SSSR-a pet godina ranije, dvaput je
bio nominiran za Nobelovu nagradu zbog svoje uloge u II svetskom ratu.
Do sada je Nobelovu nagradu primilo 776 ljudi, i to 750 pojedinaca i 18 organizacija. Neki dobitnici bili su nagrađeni više od jednom.
Među svim dobitnicima samo su 33 žene.
Najviše ih je (11) nagrađeno za mir, potom za literaturu (10), a najmanje za
fiziku (2).
LAVOSLAV RUŽIČKA , organska kemija, 1939.g. (članak)
VLADIMIR
PRELOG , organska kemija, 1975. (članak)
IVO ANDRIĆ , književnost, 1961. (Wikipedia)
Nedjeljni Vjesnik , 18.07.2004.
