Provincija je u nama, a ne oko nas....

Provincija je u nama, a ne oko nas…..

Ravnateljica Opće bolnice Virovitica, dr Ana Bajer-Feketić, danas je organizirala stručni sastanak sa mladim specijalistima i specijalizantima – znanstvenicima.
Neki su na doktorskom studiju (dr Siniša Stevanović, dr Sanea Nađ, dr Ružica Milas, dr Ana Car, dr Vlatko Grabovac), drugi dovršavaju magistarske radove (dr Hrvoje Brijačak, dr Nataša Brijačak, dr Jadranko Šegregur, dr Ljiljana Kucljak), treći su dovršili stručne specijalističke studije i pripremaju se za nastavak istraživanja (dr Ivica Fotez, dr Jozo Šimić, dr Snježana Karničnik, dr Renata Šipoš, dr Dražen Koledić, dr Alenka Borovčak, dr Koši-Šantić), četvrit su se odlučili za produbljivanje znanja kroz sub-specijalistički studij poput dr Igora Žigmana i dr Darka Štefanca koji je i sudsko-medicinski vještak iz kirurgije i traumatologije. Ostali su zauzeti obvezama na klinikama u Zagrebu, gdje se uglavnom sada nalaze u postupku specijalizacije, edukacije za status specijaliste nekog područja (interne, kirurgije, citologije, psihijatrije, neurologije, pulmologije….).
Postojanje i djelovanje ovih mladih ljudi - vrsnih medicinskih stručnjaka i znanstvenika u našoj sredini je prava blagodat. Zato je sastanak organiziran simbolično na blagdan Svete Lucije – simbola duhovne svjetlosti, mudrosti i prosvjetljenja, zaštitnice vida, slijepih, staklara, pisara, kovača i krojača.
Mladi specijalisti znanstvenici su iznijeli neke svoje želje i potrebe, kao i planove aktivnosti i predstavili su se nekim svojim stručnim i znanstvenim radovima i temama koje su im najzanimljivije. Koliko su kvalitetni svjedoči i poštovanje i ugled koji im daje domaća i međunarodna znanstvena zajednica. Tako je npr. dr Siniša Stevanović na svjetskom kongresu otorinolaringologa, među tisućama stručnjaka iz cijelog svijeta, nagrađen za svoj stručni prikaz praktičnog razrješenja jednog neobičnog slučaja, a dr Sanea Nađ je službeno postala suradnica znanstvenog projekta Ministarstva znanosti u okviru programa Instituta "Ruđer Bošković", po svim kriterijima europskog tzv. "Bolonjskog" procesa…
Ravnateljica dr Ana Bajer Feketić je pozdravila mlade kolege, podržala ih u njihovim nastojanjima, s maksimalnim razumijevanjem za njihove ambicije, stimulirajući ih i motivirajući za daljnji rad. Do sada je to dokazala i nekim konkretnim potezima, a namjerava i u budućnosti zastupati svoj kolektiv pred Ministarstvom znanosti i Ministarstvom zdravstva kako bi se što više projekata i realiziralo. "Cilj nam je što bolja stručna osposobljenost naših djelatnika, čime će i zadovoljstvo pacijenata sigurno biti veće". Ravnateljica je istakla kako razumije koliko je odricanja potrebno za istraživanja i izradu stručnih i znanstvenih radova, kao i za poslijediplomske studije. "Naime, to su aktivnosti maksimalnog usavršavanja, u koje se liječnici uključuju po osobnom afinitetu, bez ikakve prisile, vođeni samo vokacijom, pozivom znanosti, znatiželjom i željom za otkrivanjem novoga koje će obogatiti sutrašnjicu. Taj rad nije obvezan, ne plaća se novcem, jer je toliko dragocjen da nema cijenu. Podrazumijeva beskrajno odricanje, sate i sate, beskrajne noći provedene u čitanju, učenju, istraživanju, uspoređivanju, promatranju, eksperimentiranju….Znanstvena zajednica strogo i nemilosrdno procjenjuje takve radove, zbog čega su oni višestruko značajni za sve i donose poštovanje kakvo imaju samo oni koji donose svjetlost u sadašnjost, pomažu napretku i otvaraju nove putove u budućnost, kako bi novim naraštajima bilo bolje."
Ravnateljica je rekla kako mladima treba pomoći na početku, kada im je najteže, kada nemaju ništa ili vrlo malo, kada se odriču hrane da bi mogli učiti, platiti edukaciju, materijal za istraživanje, put na kongres...na kojem pobijede jer je njihovo istraživanje i zaključak najbolji.... Ne smijemo dopustiti da takve ljude prekrije sivilo svakodnevnice ili da odustanu. Moramo im pomoći da rade i stvaraju, da slikaju svoje svijetle slike, zbog njih, jer su rijetki, i zbog svih drugih koji imaju najviše koristi od njihovog rada. Oni nemaju korist u materijalnom, samo "gušt". Treba im pomoći na svaki način, dati im mira, vremena, i koliko je u našoj moći osigurati im sredstva i prostor za rad. U okviru najavljenog projekta kategorizacije bolnica koji će se provoditi slijedeće godine, prostor za rad tj. za liječenje bolesnika je iznimno važan, ali ljudi koji će u njemu raditi ipak su važniji. Sve je to shvaćeno i u svakom smjeru su pokrenuti prvi koraci. U našoj Općoj bolnici već godinama radi jedini doktor znanosti – dr.sc. Borivoj Gvojić, koji je uz mr.sc. Željka Takača i primarijus. Zu njih radi i šest magistara znanosti. Slijedećih godina očekujemo znatnu promjenu strukture, jer mladi ljudi nezaustavljivo dolaze, na čemu možemo samo zahvaljivati.
Predsjednica Stručnog vijeća Opće bolnice, mr.sc. Elvira Koić je istakla: "Svoje magistarske, znanstvene i stručne radove, kao i doktorske studije naši stručnjaci su do sada većinom dovršavali u svojoj osobnoj režiji. Ponekad je bolnica materijalno podržala stručni studij, ali ništa više od toga. Na takve se osobe nije obraćala prevelika pažnja, niti se njihov rad gratificirao kao poseban. A znanstveni rad doista jest poseban. Kolika je to blagodat za našu sredinu, bolesnike i Opću bolnicu ne može se riječima opisati. Znanstvenici su građani svijeta. Ovi mladi ljudi darivaju nam najvrjednije što imaju, ono što se nigdje ne može kupiti ni pronaći, osim u svjetlu koje je u njima, u radosti koju šire uzbuđenjem koje se osjeća kada počnu govoriti o svojim istraživanjima. Uglavnom su to mirni obiteljski ljudi, često suočeni s nerazumijevanjem okoline, obitelji, prijatelja, radnih kolega, nadređenih...Svaki je ponaosob prošao specifičnu kalvariju, koju su mu priuštili drugi kako bi ga zaustavili pri dovršenju započetog stvaranja. Vrlo neobično, ali je tako, poput vječne borbe dobra i zla. Zlo pokušava na svaki način zaustaviti dobro i napredak koji ono nosi, ali nikada ne uspijeva, jer je snaga dobra uvijek dovoljna za pobjedu nad zlom. Tako znanstvenici uglavnom ne odustaju, usprkos svemu, jer jednostavno - ne mogu odustati. Želja za stvaranjem i otkrivanjem je jača i od njih i od svih prepreka, mada znaju da se u nekim sredinama i u nekim drugim kutcima našeg svijeta otkriveni talenti štuju kao dragulji, i pomažu na svaki način.....no, tako je kako je. Oni su ostali, na sreću, baš u našoj sredini. I nemaju namjeru tako lako odustati i otići. "
Svi su se složili s tezom kako "provincija" nije oko nas, već u nama, ako to dozvolimo. Zato je ravnateljica najavila i prvi konkretan potez u smanjivanju udaljenosti od znanstvene zajednice – vrlo brzo uključenje u znanstvenu internetsku mrežu i baze podataka koje su neophodne za svaki rad i što se već prakticira u većini bolničkih sredina.
Dogovoren je i nastavak budućeg zajedničkog nastupanja skupine mladih specijalista i znanstvenika Opće bolnice prema ministarstvima – znanstvenim projektima, a prema ostalim kolegama - organizacijom stručnih simpozija.

Tko je "magistar", "doktor znanosti", "primarijus" ili "subspecijalista"?

U medicini postupak razvoja teče u dva smjera. Prvi je praktični put, a drugi je znanstveni. Ponekad se isprepleću, ali zbog ovih ili onih razloga netko izabere ovaj ili onaj put.
Dakle, praktični put liječnika izgleda ovako: studij (5-6 godina- titula dr.med.) +stažiranje 1 godinu +specijalizacija (4-5 godina)+stručni studij (3-4 godine - titula mr. ili mr.sc.)+10 godina specijalističkog staža +20-ak stručnih radova i utjecaj na zajednicu = primarijus. Prvi u struci, praktični "majstor zanata", mentor koji može učiti druge - specijalizante.
Često se mladi specijalisti odluče za tzv. "subspecijalizaciju" – poseban oblik praktičnog stjecanja iskustva koji traje dvije ili tri godine, a čime postaje "subspecijalista" za posebno područje svoje osnovne specijalizacije. Npr. tako kirurg postane subspecijalista traumatolog ili plastični kirurg, a psihijatar npr. postane psihoterapeut ili psihoanalitičar, što mu postaje osnovno područje ili način rada.
Drugi, znanstveni put izgleda ovako: studij (5-6 godina – titula dr.med.) +stažiranje 1 godinu +specijalizacija (4-5 godina)+znanstveni doktorski studij (4 godine - titula dr.sc. ili ranije mr.sc.)+4 godine predavanja na fakultetu + 10 znanstvenih radova =titula doc.dr.sc. + 4 godine docentskog staža + 10 znanstvenih radova= titula prof.dr.sc.
(elvira koić)
St Lucia
Santa Luccia