PREDGOVOR
Jasna Per-Kožnjak, prof. psihologije
"Ono što krasi pustinju, reče mali princ, to je što se u njoj negdje skriva bunar..."
“Mali Princ”-Antoine de Saint-Exupéry
Oduševljeno, s velikim veseljem, kao posebnu odgovornost i počast, prihvatila sam zadatak pisanja predgovora ovoj knjizi. Željela sam reći toliko toga, sa što manje riječi, ali nisam pjesnikinja, pa mi oprostite mnoštvo uzburkanih osjećaja i mnoštvo riječi kojima ću ih pokušati opisati.
“Verba volant, Scripta manent”
Ne nastaju knjige svakog dana, a u maloj sredini poput naše još rjeđe, čime je ovaj događaj dodatno značajan. Knjiga je nešto trajno, što ispunjava i biblijsku poruku koja nam nalaže brigu za vrijednosti koje ostaju, a ne za one koje prolaze, ili latinsku «Verba volant, Scripta manent» - riječi lete, a zapisano ostaje. Ova je knjiga nastajala pune tri godine, u trenucima inspiracije, potrebe za iskazivanjem svojih znanja, osjećaja, reakcija na određene društvene trenutke i događanja («Vršnjačko nasilje»), kao plod suradnje primijenjene znanosti, tj. praktičnog rada autorice u Udruzi «S.O.S. telefon – poziv u pomoć» i medija - internetskog portala www.virovitica-online. Knjiga je zapravo zbirka tekstova iz kolumni o psihologiji, koje su objavljivane na internetskom portalu, od ožujka 2004. do ožujka 2007. godine. Tako su autorica i suvremeni medij informirali, poučavali, dijelili svoja znanja i iskustva svim zainteresiranim čitateljima. Osobno sam i nekoliko puta čitala neke tekstove. Zato je ova knjiga neobična, jer je tek rođena, a već toliko puta pročitana, zahvaljujući moćnom suvremenom mediju – internetu, koji je poslužio razvoju i bogaćenju svih nas. Time je ispunjena osnovna etička svrha.
No, ovako ukoričena knjiga mi je ipak nekako draža. Čini se trajnijom, nekako vječnom, kao što su sve knjige. Izuzetno cijenim napor koji su uložili svi sudionici u stvaranju «tvrdog medija», usprkos već prikazanim sadržajima. Doživjela sam je kao poklon, nisku dragocjenih misli.
"Čovjek samo srcem dobro vidi. Suština se očima ne da sagledati."
Antoine de Saint-Exupéry
Kolumne su nastajale kao svojevrsni osobni i stručni odgovori na najčešće teme koje su trenutno okupirale autoricu, ali i njene klijente. Podijeljena je u tri dijela: «Općenito o psihologiji», «Zanimljivo» i «Djeca i roditelji».
Uzbuđena sam jer sam psiholog kao i autorica ove knjige, pa razumijem širinu i dubinu ovog «bunara» u našim pustinjama svakodnevice, kao i traganje za suštinom, očima i srcem. Psiholozi su naime, uglavnom znanstvenici, koji proučavaju psihičke procese («Inteligencija», «Emocije») i njihovo izražavanje u ponašanju («Komunikacija», «Sukob»), s ciljem stjecanja znanja o uzrocima i načinu ponašanja i doživljavanja svijeta u kojem živimo («Teorija izbora»). Među znanstvenicima malo je onih koji uspijevaju svoja znanja prenijeti drugima, na primjer, u nastavi («Kako pomoći djetetu da bolje uči»), a još je manje praktičara, koji znanost uspijevaju primijeniti u stvarnom životu («Kako provodimo većinu života»),, pomoći drugima pri rješavanju problema i na taj način popravljati svijet («Agresivnost», «Obitelj», «Vršnjačko nasilje»). Svjedoci smo kako je Sandra Matošina-Borbaš krenula baš tim putem i to u smjeru pozitivne primijenjene psihologije, jer nije se bavila samo problemima, već i kvalitetama, zadovoljstvom i onim dobrim u životu («Dobri smo koliko smo i lijepi, ili je obratno?», «Možeš, ako misliš da možeš…»). Tako tekstovi dobivaju posebnu, osobnu kvalitetu. Izrečeni su na razumljiv i jednostavan način, shvatljivi i primjenjivi, različiti od strogih savjeta stručnjaka kojih se ponekad plašimo. Sadržaj koji nude je vjerodostojan, jer je izraz osobnog iskustva i daje nam hrabrost da i sami pokušamo primijeniti neko slično znanje ili vještinu. Također nas inspirira da i sami pokušamo dati neke odgovore u skladu sa svojim iskustvima i tako pridonijeti općem bogatstvu zajedničkog iskustva.
”Pogledajte nebo. Zapitajte se: Da li je ovca pojela ružu ili nije? I vidjet ćete kako se sve mijenja... I nijedna odrasla osoba neće nikada razumjeti da to ima toliko značaja!”
Antoine de Saint-Exupéry
Zato je ova knjiga namijenjena svima nama, stručnjacima, učenicima, znatiželjnicima, djeci i roditeljima. Preporučila bih pregledati sadržaj i naslove članaka i započeti s čitanjem, prije nego postavimo pitanja na koja nam daje odgovore.
Iskreno se nadam da je tek prva u nizu knjiga Sandre Matošine-Borbaš i znatiželjno očekujem nastavak.
S poštovanjem,
Jasna Per-Kožnjak
PREDGOVOR
Jasna Per-Kožnjak, prof. psihologije
"Ono što krasi pustinju, reče mali princ, to je što se u njoj negdje skriva bunar..."
“Mali Princ”-Antoine de Saint-Exupéry
Oduševljeno, s velikim veseljem, kao posebnu odgovornost i počast, prihvatila sam zadatak pisanja predgovora ovoj knjizi. Željela sam reći toliko toga, sa što manje riječi, ali nisam pjesnikinja, pa mi oprostite mnoštvo uzburkanih osjećaja i mnoštvo riječi kojima ću ih pokušati opisati.
“Verba volant, Scripta manent”
Ne nastaju knjige svakog dana, a u maloj sredini poput naše još rjeđe, čime je ovaj događaj dodatno značajan. Knjiga je nešto trajno, što ispunjava i biblijsku poruku koja nam nalaže brigu za vrijednosti koje ostaju, a ne za one koje prolaze, ili latinsku «Verba volant, Scripta manent» - riječi lete, a zapisano ostaje. Ova je knjiga nastajala pune tri godine, u trenucima inspiracije, potrebe za iskazivanjem svojih znanja, osjećaja, reakcija na određene društvene trenutke i događanja («Vršnjačko nasilje»), kao plod suradnje primijenjene znanosti, tj. praktičnog rada autorice u Udruzi «S.O.S. telefon – poziv u pomoć» i medija - internetskog portala www.virovitica-online. Knjiga je zapravo zbirka tekstova iz kolumni o psihologiji, koje su objavljivane na internetskom portalu, od ožujka 2004. do ožujka 2007. godine. Tako su autorica i suvremeni medij informirali, poučavali, dijelili svoja znanja i iskustva svim zainteresiranim čitateljima. Osobno sam i nekoliko puta čitala neke tekstove. Zato je ova knjiga neobična, jer je tek rođena, a već toliko puta pročitana, zahvaljujući moćnom suvremenom mediju – internetu, koji je poslužio razvoju i bogaćenju svih nas. Time je ispunjena osnovna etička svrha.
No, ovako ukoričena knjiga mi je ipak nekako draža. Čini se trajnijom, nekako vječnom, kao što su sve knjige. Izuzetno cijenim napor koji su uložili svi sudionici u stvaranju «tvrdog medija», usprkos već prikazanim sadržajima. Doživjela sam je kao poklon, nisku dragocjenih misli.
"Čovjek samo srcem dobro vidi. Suština se očima ne da sagledati."
Antoine de Saint-Exupéry
Kolumne su nastajale kao svojevrsni osobni i stručni odgovori na najčešće teme koje su trenutno okupirale autoricu, ali i njene klijente. Podijeljena je u tri dijela: «Općenito o psihologiji», «Zanimljivo» i «Djeca i roditelji».
Uzbuđena sam jer sam psiholog kao i autorica ove knjige, pa razumijem širinu i dubinu ovog «bunara» u našim pustinjama svakodnevice, kao i traganje za suštinom, očima i srcem. Psiholozi su naime, uglavnom znanstvenici, koji proučavaju psihičke procese («Inteligencija», «Emocije») i njihovo izražavanje u ponašanju («Komunikacija», «Sukob»), s ciljem stjecanja znanja o uzrocima i načinu ponašanja i doživljavanja svijeta u kojem živimo («Teorija izbora»). Među znanstvenicima malo je onih koji uspijevaju svoja znanja prenijeti drugima, na primjer, u nastavi («Kako pomoći djetetu da bolje uči»), a još je manje praktičara, koji znanost uspijevaju primijeniti u stvarnom životu («Kako provodimo većinu života»),, pomoći drugima pri rješavanju problema i na taj način popravljati svijet («Agresivnost», «Obitelj», «Vršnjačko nasilje»). Svjedoci smo kako je Sandra Matošina-Borbaš krenula baš tim putem i to u smjeru pozitivne primijenjene psihologije, jer nije se bavila samo problemima, već i kvalitetama, zadovoljstvom i onim dobrim u životu («Dobri smo koliko smo i lijepi, ili je obratno?», «Možeš, ako misliš da možeš…»). Tako tekstovi dobivaju posebnu, osobnu kvalitetu. Izrečeni su na razumljiv i jednostavan način, shvatljivi i primjenjivi, različiti od strogih savjeta stručnjaka kojih se ponekad plašimo. Sadržaj koji nude je vjerodostojan, jer je izraz osobnog iskustva i daje nam hrabrost da i sami pokušamo primijeniti neko slično znanje ili vještinu. Također nas inspirira da i sami pokušamo dati neke odgovore u skladu sa svojim iskustvima i tako pridonijeti općem bogatstvu zajedničkog iskustva.
”Pogledajte nebo. Zapitajte se: Da li je ovca pojela ružu ili nije? I vidjet ćete kako se sve mijenja... I nijedna odrasla osoba neće nikada razumjeti da to ima toliko značaja!”
Antoine de Saint-Exupéry
Zato je ova knjiga namijenjena svima nama, stručnjacima, učenicima, znatiželjnicima, djeci i roditeljima. Preporučila bih pregledati sadržaj i naslove članaka i započeti s čitanjem, prije nego postavimo pitanja na koja nam daje odgovore.
Iskreno se nadam da je tek prva u nizu knjiga Sandre Matošine-Borbaš i znatiželjno očekujem nastavak.
S poštovanjem,
Jasna Per-Kožnjak
