 |
|
| Naslovnica | Kontakt | Karta weba | English | Magyar | Italiano | |
| Psihijatrija Novosti | Najave | Psihijatrija Arhiv | Foto galerija | |
 |
|
|
|
| Naslovnica | Kontakt | Karta weba | English | Magyar | Italiano | |
| Psihijatrija Novosti | Najave | Psihijatrija Arhiv | Foto galerija | |
|
|
|
|
|
Press clippings
|
 |
10.10.2006.
Glas Slavonije. Ana Diklić. Suicid nije medijska senzacija. Tribina
i Dan žute vrpce |
OSIJEK - U posljednjih dvadesetak godina broj samoubojstava u Hrvatskoj nije
se povećavao, međutim stručnjaci upozoravaju da je evidentan porast samoubojstava
u dobi 15 do 19 godina, što je zabilježeno i u nekim drugim zemljama, ali i
u osoba u dobi 65 i više godina. Isto tako značajno je porastao udjel samoubojstava
izvršenih vatrenim oružjem i eksplozivom, posebice u muškaraca. Ovakvo stanje
odraz je vjerojatno lakše dostupnosti vatrenom oružju u ratnom i poratnom razdoblju,
jer su ispitivanja u pojedinim zemljama, posebice SAD-u, pokazala da udio samoubojstava
izvršenih vatrenim oružjem uvelike ovisi o dostupnosti vatrenog oružja pučanstvu.
Ovogodišnji Međunarodni dan mentalnog zdravlja svojom tematikom o suicidima
upozorava na niz problema vezanih uz taj ogromni problem koji ne zahvaća samo
ratom osjetljiva, ekonomski uništena ili izolirana područja nego i stanovnike
visoko razvijenih zemalja.
Otkako je završio Domovinski rat u medijima i stručnoj javnosti veliku pozornost
izazivaju suicidi među braniteljskom populacijom i upravo se taj problem vrlo
često iskorištava za političke obračune i međusobna prepucavanja na političkoj
razini. Prema podacima Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske
solidarnosti, iako su od 1991. do 2005. zabilježena 1.632 samoubojstva hrvatskih
branitelja u prosjeku starih 38 godina, ukupna stopa suicida među braniteljskom
populacijom niža je nego u ukupnoj populaciji. Iznimka su jedino ratni vojni
invalidi, kod kojih je ta stopa pet puta veća. Podatak da najviše samoubojstava
ima u “izbornim godinama” svojedobno je dr. Herman Vukušić, pomoćnik ministrice
Jadranke Kosor, protumačio činjenicom da su branitelji društveno iznimno osjetljiva
populacija čiji su osjećaji duboko povezani s državom. Što se tiče PTSP-a, navodi
kako se smatra da je oko 20 posto onih koji su bili izloženi ratnim djelovanjima
pod rizikom da razvije PTSP. Oboljelima od PTSP-a, tvrdi, najviše pomaže društveno
priznanje jer su vrlo često stigmatizirani i izloženi sekundarnoj viktimizaciji.
O toj temi održano je više okruglih stolova i potpredsjednica Vlade RH Jadranka
Kosor podsjetila je kako se u njezinom mandatu prvi put javno progovorilo i
o broju suicida branitelja. Prema podacima što obuhvaćaju i 2005. godinu, najmlađi
branitelj počinio je suicid u dobi od 18 godina, a slučaj je zabilježen 1994.
godine. Od ukupno 1.632 suicida hrvatskih branitelja, 1.553 ili 95 posto su
počinili muškarci, a 79 ili 5 posto žene. Stope suicida hrvatskih branitelja
u gotovo cijelom promatranom razdoblju niže su od onih zabilježenih u općoj
populaciji muškaraca u Republici Hrvatskoj, uz iznimku za 1999. godinu, kada
je u braniteljskoj populaciji zabilježen podjednako velik broj suicida kao i
među civilima. Stope suicida dragovoljaca, onih koji su u Domovinskom ratu sudjelovali
100 i više dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 15. siječnja 1992. godine,
uglavnom su niže ili na razini stopa samoubojstava u civilnoj muškoj populaciji,
osim za 1999., 2003. i 1995. godinu.
Najviše suicida počinili su branitelji iz grada Zagreba, a iza njih slijede
oni iz Osječko-baranjske županije. Broj suicida s obzirom na broj branitelja
iz pojedinih županija potvrđuje da je problem suicida branitelja najizraženiji
u Bjelovarsko-bilogorskoj i Ličko-senjskoj županiji, dok se razmjerno najmanje
suicida događa među braniteljima iz južne Hrvatske, odnosno iz Dubrovačko-neretvanske
županije.
Svaki suicid, osobito među braniteljima, tako postaje senzacija u medijima,
gdje se gotovo do granica bešćutnosti izvještava o načinima počinjenja, kopa
se po najdubljoj intimi osobe i obitelji. Upravo zbog toga Ministarstvo obitelji,
branitelja i međugeneracijske solidarnosti prošle godine predstavilo je Priručnik
o tome kako izvještavati o suicidima, a autori su mu poznati hrvatski psihijatri
i psiholozi Elvira Koić, Blaženka Gogić, Zoran Komar, Mladen Lončar, Herman
Vukušić, Veljko Đorđević i Mladen Mavar.
U priručniku se navodi da je publicitet koji mediji daju samoubojstvu jedan
od čimbenika koji ranjivu osobu može navesti na suicid, a izvještavanje o samoubojstvima
na odgovarajući način može spriječiti tragičan gubitak ljudskih života - poručili
su tada novinarima psihijatri.
SENZACIONALIZAM IZBJEGAVATI POD SVAKU CIJENU
Istraženo je da nakon što televizija izvijesti o samoubojstvu, u sljedećih deset
dana poveća se broj samoubojstava, napominje se u priručniku i dodaje da se
tzv. Wertherovim efektom (prema liku iz Goetheove priče) označava oponašanje
ili kopiranje samoubojstva. Davanje publiciteta samoubojstvu može stvoriti ideju
da je ono normalno, a način na koji mediji izvještavaju o slučajevima suicida
može utjecati na druge, tj. može potaknuti ili spriječiti oponašanje suicidalnog
ponašanja.
U priručniku autori navode i kako bi trebalo izvještavati o samoubojstvima te
novinarima poručuju da statističke podatke treba tumačiti pažljivo i ispravno,
koristiti autentične i pouzdane izvore informacija te, između ostalog, da bi
senzacionalističke reportaže o samoubojstvima trebalo uporno izbjegavati, osobito
kada je riječ o poznatim osobama. Psihijatrijska struka novinarima predlaže
da surađuju sa zdravstvenim službama u predstavljanju činjenica.
- Objavite znakove upozorenja na samoubilačko ponašanje i poručite da je depresija
često udružena sa samoubilačkim ponašanjem te da se može liječiti - poručili
su novinarima psihijatri u “Priručniku s preporukama za praćenje suicida”, a
u skladu s višegodišnjim preporukama Svjetske zdravstvene organizacije.
Tribina i Dan žute vrpce
Udruga za promicanje duševnog zdravlja i kvalitete života “Marimo” Osijek obilježava
Međunarodni dan mentalnog zdravlja, 10. listopada, koji će ove godine tematski
biti posvećen problematici suicida. Danas (utorak) u 17 sati u Hrvatskoj gospodarskoj
komori, Europske avenije 13, održat će sei javnozdravstvena tribina za medicinske
sestre “Mentalne bolesti i samoubojstvo”.
Jedna od autorica priručnika, mr. Elvira Koić, psihijatrica iz OB Virovitica,
govorit će o tome kako se gradeći svjesnost smanjuje rizik duševnih bolesti
i suicida, dok će vms Marija Anđelić iz KB Osijek prikazati jedan slučaj suicidalnog
ponašanja. Na kraju će novinarka Glasa Slavonije Ana Diklić obraditi temu izvještavanja
o suicidima u medijima.
Predstavnici Udruge “Marimo” na prigodnom štandu na Trgu Slobode izložit će
promotivne materijale vezane uz promociju mentalnog zdravlja, te aktivnosti
udruge koja šest godina radi na destigmatizaciji mentalnih poremećaja i lakšoj
socijalizaciji oboljelih. U cilju prikupljanja novčanih priloga za članicu Udruge
Slavicu Jocić, kojoj se nakon proljetne poplave i podzemnih voda urušila kuća
u Dalju, organizirat će se prigodni “buvljak”.
“Nešto sredstava dobiveno je od Općine Erdut, a pomoć prikupljena u akciji trebala
bi poslužiti za obnovu kuće koju treba osposobiti za normalno stanovanje. Neke
tvrtke obećale su donaciju u građevinskom materijalu, a dobro bi došla i pomoć
građana, koji bi svojim radom mogli pomoći u obnovi kuće”, ističe Mirjana Valašek,
predsjednica Udruga “Marimo”.(Lj.K.)
----------------------------------------------------------------
vlč Zlatko Sudac i dopredsjednica Vlade RH Jadranka Kosor |
Magazin "EXTRA!", 18.04.2006.
"ZAČARALA ME KUGLICA I SAD VIŠE NE SMIJEM STATI"
Za razliku od muškaraca koji kockaju zbog uzbuđenja ili želje da na brzinu
zarade veliki novac, žene običko počinju kockati zbog problema u braku ili vezi,
a "Extra!" donosi ispovijed žena koje su postale ovisne o kockanju.
Napisala Ružica Đukić.
Novi broj 177. "ZAREZ-a",
tjednika za kulturna i društvena bivanja donosi temat: POETIKE
SAMOUBOJSTVA.
Urednik Zoran Roško, priredili Grozdana Cvitan, Sanja i Suzana Kovačević.
Piše Elvira Koić.
TEKST ČLANKA "Ljudi nisu škorpioni", Elvira Koić
RTL Sanja Show, utorak, 25. travanj 2006.g. Tema:
samoubojstva
Zašto si pokušala počiniti samoubojstvo?
Zašto najednom toliko samoubojstava oko nas, naročito mladih ljudi?
Sanja je odlučila rasvijetliti najtežu od svih tema i popričati s Gabrijelom
Morel koja je tri puta pokušala okončati svoj život. Kako prepoznati prve znake
upozorenja i pomoći, pogotovo kad se radi o mladim ljudima, govori nam psihijatrica
Elvira Koić. Hrabri novinar Ivica Nevešćanin uspio je spasiti život čovjeku
koji se našao na samom rubu života i smrti. Numerologinja Olga Hadjić naslušala
se strašnih životnih priča, a Damir Pilić smatra da je suicid čin koji trajno
mijenja život svim ljudima bliskim samoubojici.
fotografije
sa snimanja
Glas Slavonije, 3.4.2006
VINKOVČANKA ŠTEFICA KOJIĆ REGISTRIRALA ZANIMLJIV SUVENIR
Šokački jastuk - zaštićeni proizvod
VINKOVCI - Zahvaljujući Štefici Kojić, šokački jastuk registriran je kao prvi suvenir takve vrste s područja Vinkovaca i okolice. Nakon višemjesečnih priprema, ova Vinkovčanka uspjela je i službeno registrirati tradicijski šokački jastuk kao zaštićen proizvod pri državnom Zavodu za intelektualno vlasništvo. Štefica Kojić, inače etnologinja s 30-godišnjim iskustvom rada u kulturi, na ideju o zaštiti tog proizvoda došla je zapravo pukim slučajem. Obilazeći specijalizirane trgovine, uočila je kako s vinkovačkog područja nema nikakvog prepoznatljivog suvenira. “Ulaskom u EU dogodit će nam se da nemamo zaštićeno ništa od svojih slavonskih tradicijskih proizvoda kojima obilujemo, i to nisam htjela dopustiti. Nakon nekog vremena istraživanja, odlučila sam se baš za šokački jastuk, koji je svakako prepoznatljiv”, pojašnjava autorica Štefica Kojić. Trebali su brojni kontakti i razgovori kako bi se ishodila sva potrebna dokumentacija za službenu registraciju. Sada su stvoreni i svi uvjeti za proizvodnju ovih specifičnih jastuka koji se rade od pravog gusjeg perja. “Šokački jastuk je potpuno hrvatski proizvod, a na temelju starih uzoraka veza s motivima žira, ruža i grožđa, napravila sam osam novih 'mustri', od čega je pet šlinganih i tri koje se rade tehnikom tzv. necanja”, ističe Štefica Kojić. O složenosti postupka proizvodnje pravog tradicijskog šokačkog jastuka govori i činjenica kako sedam krojačica koje ih izrađuju na tjedan ne mogu proizvesti više od tri komada. Stoga i ne čudi proizvodna cijena jastuka od oko 350 kuna. Upravo zbog svoje kvalitete te raritetnosti, riječ je o ekskluzivnom suveniru. Tradicijski šokački jastuk prodavat će se u ekskluzivnom pakovanju, uz koje će se nalaziti objašnjenje o povijesti proizvoda i tradiciji njegove izrade. Šokački jastuk svoju veliku promociju doživjet će sredinom travnja u Etnografskom muzeju u Zagrebu. Kojićeva drži kako njezino iskustvo može pomoći i drugima iz slavonskog kraja koji imaju ideje o zaštiti sličnih proizvoda, a posebice ističe kako je u kompliciranom postupku registracije imala veliku pomoć same države, konkretno Ministarstva gospodarstva, koje joj je pomoglo u izradi elaborata za prijavu industrijskog dizajna, bez čega ovoga proizvoda ne bi bilo.
Autor: M.DRAŽIĆ-KARALIĆ
VT-online.Com
> Kolumne > Vijesti; 01.11.2005
GOVORITI
O SMRTI, ZNAČI GOVORITI O ŽIVOTU
mr. sc. Elvira Koić, dr. med., spec. psihijatar
Fotografije: Matej Sudar
tekst o žalovanju
objavljen u časopisu "Strukovnjak"
Srednje strukovne škole
---------------------------------------------------------------------------
Služba za socijalnu medicinu i prevenciju ovisnosti Zavoda za javno zdravstvo, ove godine organizira i koordinira aktivnosti vezane uz Mjesec borbe protiv ovisnosti, od 15. studenog do 15 prosinca, a aktivno će se uključiti različite ustanove i organizacije naše županije.
Organizirajući okrugle stolove, predavanja, likovne izložbe, sportska
natjecanja i slično, svoj udio u borbi protiv ovisnosti dat će tako
upravni odjeli društvenih djelatnosti grada i županije, policija, škole,
udruge, Centar za socijalnu skrb, Crveni križ i drugi. Naglasak ovogodišnjeg
obilježavanja mjeseca borbe protiv ovisnosti prvenstveno je na primarnoj
prevenciji. Razlog je tomu što se većina resursa troši na liječenje,
a ne prevenciju ovisnosti, koju je u praksi vrlo teško odraditi jer
u prvom redu zahtjeva promjene stavova svakog pojedinca. Najveću ulogu
tu bi trebala odigrati obitelj, a potom škole, te društvo u cjelini,
naglasio je voditelj Službe za socijalnu medicinu i prevenciju ovisnosti,
doktor Tvrtko Pervan.
------------------------------------------------------------------------------
www.virovitica.net , 13.11.2005.
Svi Hrvati vole Slavonce
Najomiljeniji među svim Hrvatima su Slavonci, pokazali su u subotu objavljeni
rezultati ankete Večernjeg lista u sklopu istraživanja u kojem se pokušalo
otkriti što Hrvati misle jedni o drugima. Protiv Slavonaca gotovo nitko
nema ništa, a postoci podrške vrlo su visoki, od 70 do 80 posto. Slavonce
mnogi smatraju dobrodušnima, ljudima koji vole dobro jesti i veseliti
se. Osim toga, njihov govor je razumljiv svima, dok se Zagorci i Dalmatinci
ne mogu baš lako razumjeti, komentira mr. Zoran Malenica sociolog s
Pravog fakulteta u Splitu. Posebnost je što je među današnjim Slavoncima
mnogo ljudi podrijetlom iz Hercegovine, koji su se uklopili u mentalitet
kraja u kojem žive, kao da ljudi presađeni s kamena u ravnicu postaju
mekši i prihvatljiviji drugima.
No iako su, prema istraživanju GfK Slavonci među najtolerantnijima prema
svim drugim narodima - Srbima, Slovencima, Crnogorcima i Bošnjacima
– unatoč tome što su mnogo pretrpjeli za vrijeme rata. Slavonija je
zaista u teškoj situaciji: nezaposlenost je veća nego drugdje, a mladi
ljudi i stručnjaci bježe od malih plaća i turobne atmosfere.
vl
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Glas Slavonije, 13.11.2005
U VINKOVCIMA ODRŽANA TRADICIONALNA “ŠOKAČKA RIČ”
Manifestacija koja njeguje slavonski dijalekt
VINKOVCI - Zajednica kulturno-umjetničkih djelatnosti Vukovarsko-srijemske
županije organizira treću godinu zaredom manifestaciju “Šokačka rič”
s ciljem čuvanja, njegovanja i proučavanja slavonskoga dijalekta. Ovogodišnju
“Šokačku rič” otvorio je pozdravnim riječima predsjednik ZAKUD-a Andrija
Matić, govoreći o uklopljenosti “Šokačke riči” u dosadašnje programe
uspješnoga njegovanja kulturne baštine ovoga kraja na istoku Hrvatske.
Manifestacija “Šokačka rič 3” počela je u petak u Kongresnoj dvorani
Hotela “Slavonija” promocijom “Zbornika” radova prošlogodišnjega znanstvenoga
skupa, potom je uslijedio dvodnevni Znanstveni skup o slavonskom dijalektu.
Naglasak je bio na dvije stožerne teme - Slavonski dijalekt s naglaskom
na poddijalektima te Slavonski dijalekt u književnosti, filmskoj i scenskoj
umjetnosti. Za sudjelovanje na znanstvenom skupu prijavilo se gotovo
dvadeset znanstvenika iz Zagreba, Osijeka, Vinkovaca i susjedne Republike
Mađarske, koji su u svojim petnaestominutnim izlaganjima osvijetlili
zadane teme. Voditeljica znanstvenoga skupa bila je dr. sc. Anica Bilić.
Na skupu se progovaralo o Jozi Ivakiću i dijalektima, jezičnim osobitostima
baranjskih govora, osobitostima santovačkoga šokačkoga govora, o Josipu
Kosoru, slavonskom Dalmatincu s europskim vidicima, Josipu Hammu i slavonskom
dijalektu (u povodu 100. obljetnice rođenja), Šovagovićevom “Sokolu”
kao slavonskome dramskome tekstu, šokačkim temama u pričama Josipa Lovretića,
vođinačkome govoru nekada i danas...
I ove godine zaslužnima su dodijeljene nagrade i priznanja, a ovogodišnji
laureati su akademik Milan Moguš, prof. dr. sc. Ljiljana Kolenić i filmski
redatelj Branko Schmidt. Ovogodišnja “Šokačka rič” na zanimljiv je način
pomlađena novim sadržajem - “Štokavčićima” koji imaju za cilj njegovanje
slavonskoga dijalekatskoga izričaja i njegova čuvanja. Pod stručnim
vodstvom Mladena Kušeca “Štokavčići”, zapravo, učenici osnovnih i srednjih
škola te studenti dislociranoga studija osječkoga Filozofskoga fakulteta
u Vinkovcima predstavili su svoje uratke i postignuća pisanoga i usmenoga
dijalekatskoga izražavanja.
Autor: M. DRAŽIĆ-KARALIĆ
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Večernji list, 16.11.2005 16:49
Odjel psihijatrije virovitičke bolnice godinama čeka preseljenje u uređene
prostorije
Na 900 pacijenata 20 kreveta i 15 stolaca?
VIROVITICA - U čekaonici ambulante Odjela psihijatrije Opće bolnice
Virovitica jučer je prijepodne bilo više od 90 pacijenata koji su zatražili
pregled kod jednog od ukupno troje virovitičkih psihijatara. Gotovo
80 posto prijavljenih su sudionici Domovinskog rata koji traže liječničku
pomoć kako bi do kraja godine ostvarili zakonske olakšice što pripadaju
ratnicima oboljelim od PTSP-a.
Liječnici kažu da je takvih pacijenata iz dana u dan sve više. Unatoč
nesvakidašnjoj gužvi, malobrojna ekipa Odjela psihijatrije tvrdi da
nitko od pacijenata neće otići kući nepregledan. Tako su i jučer liječnici
i medicinske sestre ovog odjela čak tri puta prebacili radnu normu za
što će im, uz plaće, jedina nagrada biti stisak ruke zahvalnih pacijenata
i njihovih obitelji.
Deset muških i deset ženskih kreveta na Odjelu psihijatrije tek je kap
u moru naraslih potreba, a za dnevne potrebe odjel ima još 15 stolaca.
Kako na terapiju svakog radnog dana dolazi sedamdesetak pacijenata,
za koje ne postoji odgovarajući prostor, terapija se improvizira kroz
rad u nekoliko grupa.
- Do prije četiri godine radila sam sama. Mjesečno primimo više od 900
pacijenata, a umjesto šest imamo tri zaposlena psihijatra. Uz vizitu,
dežurstvo i sve druge poslove po propisanoj dnevnoj normi trebamo primiti
15 pacijenata. HZZO plaća najviše 20 pacijenata na dan po liječniku,
ali kako se broj pacijenata povećava naš svaki psihijatar dnevno pregleda
i više od 30 pacijenata - kaže voditeljica Odjela psihijatrije dr. Elvira
Koić, ističući da je mala, ali složna i stručna ekipa, mnogim pacijentima
pomogla u rješavanju zdravstvenih i životnih problema.
U neugledne prostorije Odjela za psihijatriju u Virovitici lokalni političari
nisu dolazili ni kao gosti ni kao pacijenti, pa je to valjda jedini
razlog što je preseljenje odjela u uređeniju obližnju bolničku zgradu
i dalje tek slovo na papiru.
Autor Dragutin Šantoši
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Tjednik Fokus,
04.11.2005. Depresija je poremećaj u ekspanziji
Prof. dr. sc. Pavo Filaković, predstojnik Klinike za
psihijatriju Kliničke bolnice Osijek
i novi dekan Medicinskoga fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera u
Osijeku
Djeca vrlo često obolijevaju od različitih
poremećaja u ponašanju
koji su posljedica socijalnih stresova i odgojnoga zanemarivanja
Međunarodni dan mentalnog zdravlja 10. listopada ove je godine obilježen
na temu Tjelesno i duševno zdravlje kroz cijeli život. Cilj je bio osvješćivanje
ljudi o činjenici da je međuodnos duševnoga i tjelesnoga zdravlja vrlo
važan u svakoj fazi ljudskoga života. Na tu temu razgovarali smo s
prof. dr. sc. Filakovićem, predstojnikom Klinike za psihijatriju
Kliničke bolnice Osijek.
- Odnos duha i tijela je vrlo tijesan i, zapravo, ne može biti duševnoga
zdravlja bez tjelesnoga i tjelesnoga zdravlja, bez duševnoga. Neko vrijeme
vladao je dualizam u proučavanju duševnoga zdravlja kao posebnoga aspekta
ljudskoga bića i tjelesnoga zdravlja kao također posebnoga aspekta ljudskoga
bića pa se išlo čak tako daleko da se tvrdilo kako su duševni poremećaji
isključivo posljedica psihičkih stresova ili nekakvih duševnih pometnji
izazvanih krivim načinom razmišljanja ili krivim pristupom rješavanju
problema, a da su tjelesni poremećaji isključivo posljedica tjelesnih
uzroka. Dakle, virusa, bakterija, trovanja, ranjavanja itd. Danas znamo
da je odnos tjelesnoga i duševnoga zdravlja tako tijesan da praktički
nijedan tjelesni poremećaj ne može postojati kod čovjeka, a da ne odjekne
u njegovoj psihi i obrnuto. To osobito dolazi do izražaja u psihosomatskih
poremećaja gdje psihički stresovi mogu izazvati ozbiljne tjelesne posljedice
u obliku poremećaja onih organa koji su osobito povezani s vegetativnim
sustavom kao što su želudac, crijeva, srce, pluća itd. Najčešći uzrok
smrtnosti u nas su kardiovaskularni poremećaji.
• Mogu li se duševni poremećaji pojaviti samostalno?
- Duševni poremećaji se, naravno, mogu pojaviti kao samostalni. Međutim,
duševni poremećaj kad-tad povlači za sobom neke tjelesne smetnje. Učestalost
duševnih poremećaja danas je vrlo velika, što se posebice odnosi na
depresivne poremećaje. Danas, prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije,
depresija je četvrti zdravstveni problem među najvažnijim zdravstvenim
problemima na svijetu. Ono što je posebice zabrinjavajuće jest da su
sva predviđanja Svjetske zdravstvene organizacije usmjerena na to da
će depresija postati drugi po važnosti svjetski zdravstveni problem,
a kada su u pitanju žene, tad će postati prvi. Dakle, depresije su poremećaji
koji su u ekspanziji i, po svemu sudeći, riječ je o posljedicama stresnoga
načina života koji vodimo. Današnji čovjek na granici je svojih prilagodbenih
mogućnosti. On je često prisiljen djelovati preko granica svojih psihičkih
i tjelesnih moći pa dolazi do anksioznih poremećaja, odnosno do njihove
terminalne faze kada se čovjek gotovo potpuno iscrpi, i prelazi u stanje
depresije.
• Kakvo je stanje sa shizofrenijom, kao drugim najčešćim teškim duševnim
poremećajem?
- Shizofrenija je poremećaj koji ima konstantnu pojavnost oko jedan
posto u svim državama i među svim nacijama u svijetu. Zanimljivo je
da to nije slučaj s depresijom. Depresija je prije stotinjak godina
bilježena s učestalošću od tri do četiri posto, a danas svaka deseta
osoba ima šansu oboljeti od depresije. Smatra se da je učestalost depresivnih
poremećaja između šest i sedam posto, a vjerojatnost od obolijevanja
čak do deset posto...
Siniša Franjić
--------------------------------------------------------------------------------
HTV Prvi program, ponedjeljak, 31.10.2005. 20.10 Latinica: PTSP - obmana
ili bolest HTV 4. satelitski program - utorak, 01.11.05 |
 |
----------------------------------------------------------------------------------
Glas Slavonije, 26.10.2005
DRŽAVA BIVŠIM RATNICIMA DALA ROK DO KRAJA GODINE DA “MORAJU
OBOLJETI” OD PTSP-A
Navala branitelja na ordinacije psihijatara
OSIJEK - Zahvaljujući Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog
rata i njihovih obitelji, hodnici odjela i klinika za psihijatriju u
svim hrvatskim bolnicama su prepuni. Država je zakonom odredila vrijeme
u kojem branitelj “mora oboljeti” od postraumatskog stresnog poremećaja
(PTSP), a to je kraj ove godine, jer samo ako je obolio do 31. prosinca
2005. godine može zatražiti status hrvatskog ratnog vojnog invalida.
A ako netko nema status invalid, prava su mu gotovo nikakva. Zakonodavac
je rekao da je krajnji rok za oboljevanje od te bolesti deset godina
od završetka rata i s obzirom na tu činjenicu, branitelji, videći da
je to jedini izlaz za osiguravanje kakve-takve egzistencije, krenuli
su u potragu za liječničkim uvjerenjima. Velika je navala i na Klinici
za psihijatriju Kliničke bolnice Osijek upravo zbog tih rokova.
- Nikoga tko dođe ne možemo niti smijemo odbiti i moramo obaviti pregled,
međutim veliki je problem liječnicima pokriti toliki broj pregleda,
terapija ili u nekim slučajevima hospitalizacija pacijenata. Bez obzira
na broj pacijenata ne možemo snižavati kriterije niti smanjiti kvalitetu
rada, obrazlaže problem prof.dr. Pavo Filaković, predstojnik Klinike
za psihijatriju KB Osijek i dekan Medicinskog fakulteta u Osijeku.
POSLJEDICE I KOD SUPRUGA BRANITELJA
- S psihijatrijskog gladištaa PTSP može godinama tinjati u čovjeku da
se ne vidi, dakle prikriven je, ali neki jako stresni događaj kao što
su gubitak posla, rastava braka, bolest ili smrt drage osobe mogu biti
okidač, objašnjava profesor Filaković. I u tom trenutku kada je skinuta
zaštita dolazi do razotkrivanja svih simptoma oboljenja iako to administracija
prije nije zabilježila.
Za razliku od Zakona, stručnjaci znaju da se bolest javlja i desetljećima
nakon što su završile situacije koje su je izazvale. Primjerice, psihijatrica
dr. Elvira Koić iz virovitičke bolnice sa skupinom kolega iz Virovitice
i Rijeke u Stockholmu je na stručnom skupu predstavila i istraživanje
posljedica PTSP-a na zdravlje supruga bivših branitelja.
I sami branitelji, čak i oni koji imaju riješen status zbog evidentnih
oboljenja mišljenja su da će tek sada nastati “lov u mutnom”. Ponajviše
zbog činjenice da je to jedini način za osiguravanje kakvih-takvih prava
procvjetat će korupcija.
OTIMAČINA I SIMULIRANJE?
- Već neko vrijeme kod branitelja koji nisu imali potrebu da bi ostvarivali
bilo kakva propisana prava, znači nisu opterećivali državu, vlada mišljenje
kako je prava šteta što se nisu sami propucali ako već nisu stradali
na bojišnici. Naime, mnogi i na taj način ostvarili prava, kaže Miljenko
Kolobarić predsjednik osječke HVIDRE.
Njegovo je mišljenje da će liječnici biti pretrpani poslom, da će nastati
otimačina pa i simuliranje samo da bi se nekim poprečnim putem riješile
stvari koje zakon nije riješio na pravi način ili ih je zakomplicirao.
Liječnicima će dolaziti i oni koji imaju i oni koji nemaju oboljenje.
Kolobarić misli da će s obzirom na ovo ograničenje najviše stradati
pravi branitelji koji se nikada nisu folirali niti lažirali nalaze,
a doista im je potrebna liječnička pomoć u određenom trenutku pa i poslije
propisanog roka. Općenito, razočarani su ozakonjenjem kojekakvih gluposti
koje ljude tjeraju na kršenje zakona, pa će i u ovom slučaju najbolje
proći oni koji su spretniji i brži, promućurniji u pronalaženju puta
za rješavanje svojih prava. Pri tome neće biti vremena da se detaljno
pregleda ratni put svakog branitelja, gdje je i u kojoj postrojbi bio
i je li njegovo sudjelovanje u Domovinskom ratu bilo doista tog intenziteta
da bi prouzročilo psihičko oboljenje.
Autor: Ana DIKLIĆ
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Glas Slavonije, 17.10.2005
U OSIJEKU ZAVRŠILA 13. KONFERENCIJA PSIHOLOGA HRVATSKE
“Država štedi na psiholozima”
 |
 |
OSIJEK - Mobing, psihičko zlostavljanje na poslu, pojava je stara koliko
i organizirani rad. Međutim, tek posljednjih dvadesetak godina znanstvenici
proučavaju tu pojavu. Među njima je Andreja Kostelić-Martić, psihologinja
koja radi na milanskoj Klinici za rad, autorica prve knjige na hrvatskom
jeziku o problemu mobinga. Knjiga je predstavljena u sklopu 13. Godišnje
konferencije hrvatskih psihologa pod nazivom “Vrijednosti, odgovornosti
i tolerancija u društvu koje se mijenja”, koja je nakon trodnevnog rada
završila u Osijeku. Autorica Kostelić-Martić kaže da je mobingu u Hrvatskoj
izloženo između 17 i 54 posto građana, što je priličan broj s obzirom
na to da je europski prosjek devet posto.
Na skupu, koji je nakon deset godina ponovno održan u Osijeku, okupilo
se više od 500 psihologa zaposlenih u područjima organizacije rada,
zapošljavanja, profesionalne orijentacije i selekcije, komunikacije
i tržišta, odgoja i obrazovanja, istraživanja, zdravstva, sporta, socijalne
skrbi, prometa, pravosuđa, vojske i policije. To je četvrtina od 2.000,
koliko ovih stručnjaka približno radi u Hrvatskoj. Kad god se dogodi
neki incident svi se pozivaju na psihologe, a njih očigledno nema dovoljno.
Razlog: država štedi na psiholozima, zaključuju sudionici skupa. “Jedan
psiholog državu košta neto 4.000 kuna. Izračunajte koliko bi državu
koštalo da svaka škola ima psihologa. Primjerice, u Osječko-baranjskoj
županiji to bi značilo još 40 novih radnih mjesta”, kaže Darija Salopek-Žiha,
predsjednica Društva psihologa Osijek.
Nešto se ipak mijenja, dodaje Hrvoje Gligora, predsjednik Hrvatskog
psihološkog društva: “Otvoreni su novi studiji psihologije, sve više
mladih upisuje se na taj studij te će i stručnjaka, nadamo se, biti
više”.
Brojna predavanja, promocije, radionice, okrugli stolovi, rad u sekcijama,
pokazala su da i naši stručnjaci istražuju različite, ali aktualne društvene
probleme i područja: od vojne do sportske psihologije, a nisu odoljeli
ni analizi show programa “Big Brother”. Istraživanje riječkih stručnjaka
pokazalo je da čak 50 posto djevojaka želi biti mršavije, nisu rijetke
djevojke koje pate od bulimije i anoreksije, a s druge strane sve se
više ističe problem pretilosti među mladima. Svi sudionici konferencije
zadovoljni su organizacijom skupa, za što je zaslužno Društvo psihologa
Osijek te suorganizatori Hrvatsko psihološko društvo i Hrvatska psihološka
komora.
Autor: V.LATINOVIĆ
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Glas Slavonije, 10.10.2005.
Smanjiti predrasude prema duševnim bolesnicima
U povodu Svjetskog dana mentalnog zdravlja, koji se svake godine obilježava
10. dana u listopadu, a ove godine pod motom “Mentalno i fizičko zdravlje
tijekom života”, u petak prijepodne na Trgu slobode građani Osijeka
imali su priliku razgovarati s liječnicima i medicinskim sestrama Klinike
za psihijatriju i Ambulante za liječenje boli Kliničke bolnice Osijek,
te predstavnicima Udruge za unaprjeđenje mentalnog zdravlja MARIMO.
Prolaznicima su posebno bili zanimljivi štandovi na kojima su se nalazili
brojni ručni radovi djece i odraslih nastali u radionicama Klinike za
psihijatriju KB-a Osijek - od tzv. book markera, slika, podmetača i
ukrasa do stolnjaka rađenih od prirodnih materijala. S obzirom na to
da je cilj takvih aktivnosti u cijelome svijetu poboljšati tretman duševnih
bolesnika unutar zajednice, ali i smanjiti predrasude koje još uvijek
sa sobom nosi mentalni poremećaj, javnosti je pokazan dio aktivnosti,
a sav novac prikupljen od prodaje služit će za kupnju materijala za
daljnju izradu ukrasa i svakodnevno korisnih predmeta.Uz to, liječnici
i sestre iz Ambulante za liječenje boli i s Odjela za anesteziologiju
s prolaznicima su razgovarali o tome što je bol, mjerili jačinu njihove
eventualne boli, ali i davali savjete, istodobno promovirajući potrebu
liječenja kronične boli koja je zasebna bolest.Program obilježavanja
Svjetskog dana mentalnog zdravlja, ali i Svjetskog dana liječenja boli
koji se obilježava 17. listopada, nastavlja se aktivnostima sljedeći
tjedan, a Osijek će biti domaćin stručnog skupa psihijatrijskim sestrama
iz cijele Hrvatske kojih će se okupiti oko dvije stotine da bi razmijenile
iskustva i dobile najnovije informacije o njezi bolesnika jer duševno
i fizičko zdravlje je neodvojivo.
Autor: A. DIKLIĆ
U listopadu prvi odlazak na more
Različitim programima u stručnom dijelu rada Dom za psihički bolesne
odrasle osobe u okviru skrbi o psihički oboljelim osobama dosljedno
se pridržava postavljenog imperativa o visokim standardima u brizi o
čovjeku, poglavito o bolesnima.Suradnja s liječnicima- Sav stručni kadar
i ostali zaposlenici maksimalno se trude nastojeći učiniti život našim
korisnicima što ljepšim i prihvatljivijim u danim okolnostima. Osim
široke lepeze stručnih programa u kojima sudjeluju vanjski suradnici
i stručnjaci, kao i pružanjem zdravstvene zaštite potrebne psihički
oboljelim osobama u preventivnom smislu, posebice želimo istaknuti dobru
suradnju sa Psihijatrijskim odjelom Kliničke bolnice Osijek i našim
liječnikom psihijatrom, dr. Oliverom Koićem. Ovakvim načinom rada, razmišljajući
prije svega o preventivi s ciljem sprječavanja znatnijih "iskakanja"
u smislu pogoršanja zdravstvenog i psihičkog stanja korisnika, možemo
istaknuti kako smo neugodne situacije sveli na najmanju moguću mjeru,
tako da nema znatnijih odstupanja (agresivnog ponašanja, uništavanja
inventara, imovine, ugrožavanja života), a sve u cilju postizanja visokih
standarda u brizi o bolesnima, ističe ravnateljica Petrović.U sklopu
institucionalnog smještaja za oko 300 korisnika, među kojima je i osamdesetak
potpuno nepokretnih i teško pokretnih korisnika, ustanova omogućava
i dodatnu skrb za 100 korisnika vanjske službe pomoći i njege u kući.Ove
godine Ministarstvo rada i socijalne skrbi za potrebe Doma za psihički
bolesne odrasle osobe omogućilo je nabavu novog namještaja, ugradnju
plinodetektora te kompletnu adaptaciju kuhinja na obje lokacije u Osijeku
i Čepinu. Ravnateljica Petrović ističe kako je nadležnom Ministarstvu
podnesen i zahtjev za uređenjem pročelja zgrade u Divaltovoj, za koje
je potrebno oko 150.000 kuna.Loš dojam zbog fasade- Pročelje je derutno
i djeluje zapušteno, što stvara loš halo-efekat prema našim sugrađanima.
Kako želimo promijeniti tu sliku, jer je ona uistinu i promijenjena,
nastojat ćemo na bilo koji način, između ostaloga i preko donatora,
doći do potrebnih sredstava za odgovarajuće uređenje vanjskog pročelja
zgrade u Divaltovoj 2, istaknula je ravnateljica Petrović, napominjući
također kako bi trebao krenuti u realizaciju i započeti projekt promjene
kompletne elektroinstalacije, a riječ je o investiciji vrijednoj približno
500.000 kuna.Na veliko zadovoljstvo i sreću korisnika Doma, od kojih
većina nikad nije vidjela more, u nizu predstojećih aktivnosti valja
izdvojiti odlazak korisnika na more, koji se organizira prvi put nakon
osnutka ustanove. Odlazak na more koji se planira početkom listopada
bit će omogućen zahvaljujući suradnji s Domom za starije i nemoćne osobe
na Krku. - Ovim želimo zahvaliti korisnicima koji svojim ponašanjem
i radom pridonose mirnijem i sretnijem življenju u našoj ustanovi, i
to na zadovoljstvo svih korisnika, kao i djelatnika ustanove koji o
njima skrbe, ističe Mira Petrović.(Autor: Lj.KOVAČEVIĆ)
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------
Novi List, petak, 07.10.2005.
Nekoliko minuta "stvarnosti prepravljene strahom"
Uoči Svjetskog dana mentalnog zdravlja u zagrebačkom hotelu Westin
održan je skup posvećen problemu stigme mentalne bolesti i tretmanu
shizofrenih bolesnika. Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić
i dr. Veljko Đorđević prošli su kroz simulacijsku kabinu u kojoj posjetitelji
mogu steći uvid u stvarnost kakvom je doživljava psihotični bolesnik
i proživjeti nekoliko minuta ťstvarnosti prepravljene strahomŤ shizofrenog
bolesnika, u sklopu obilježavanja Svjetskog dana mentalnog zdravlja.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Glas Slavonije, 27.9.2005
VLADISLAVAČKA GOSPA: NAVODNI OBRISI DJEVICE MARIJE NA PROZORIMA I DALJE
PRIVLAČE BROJNE VJERNIKE I ZNATIŽELJNIKE - VLČ. RENDULIĆ ODBACIO TVRDNJE
O UKAZANJU
Župnik: To su samo mrlje na 40 godina starom prozoru
Podložnost sugestiji
Dok jedni na prozorskim oknima vide samo tehnološku i kemijsku nesavršenost
pri izradi stakla, drugi u obrisima vide Gospu, pri tome izražavajući
cijeli spektar emocija, od suza do slijepe fiksiranosti na prozorsko
okno. Jedno od tumačenja kada su u pitanju i takvi fenomeni dobili smo
od prof.dr. Pave Filakovića, psihijatra, dekana Medicinskog fakulteta
i predstojnika Klinike za psihijatriju Kliničke bolnice Osijek.
- Ne bismo takve situacije mogli svrstati u psihopatologiju, ali da
su u pitanju posebna emotivna stanja, to je sigurno. Prije bismo mogli
reći da je u vezi s društvenom psihologijom i stanjima koja se pojavljuju
u određenim društvenim okolnostima - objašnjava prof.dr. Filaković.
U posebnim društvenim okolnostima kao što su krizna socijalna stanja,
opterećeni su i društvo i pojedinac. Pojedinci su visoko senzibilizirani
i podliježu sugestiji do te mjere da određene pojave doživljavaju kao
vlastito viđenje. Psihijatri su vrlo oprezni u ocjenama ovakvih i sličnih
slučajeva raznoraznih "ukazanja" i ne žele već viđena ponašanja
pojedinaca ocijeniti kao "vizualno haluciniranje".(A.D.)
VLADISLAVCI - "Vidim Gospu da je sklopila ruke i moli se",
"Peti put gledam i još uvijek ništa ne vidim", "Izgleda
kao Marijin kipić", "Kao da je netko naftu prolio pa se prelijeva"...
čulo se jučer u selu nadomak Osijeka. Naime, vladislavačka Gospa na
prozorima, o čijem ukazanju posljednja dva dana bruje svi hrvatski mediji,
i dalje privlači mnoštvo znatiželjnika i vjernika. Viđenja su dijametralno
suprotna - neki vide Gospu, drugi nejasne obrise, a treći tek mrlju
koja "nema nikakve veze s Gospom". Ipak, skeptici su u manjini.
Vijest je, zahvaljujući medijima, daleko odjeknula pa su se tako pred
obiteljskom kućom Danijela i Gordane Keserović u Vladislavcima (Kralja
Tomislava 93) jučer, uz osječke, mogle vidjeti registracijske oznake
iz Županje, Đakova, pa čak i Zagreba.
- Ljudi stalno dolaze, gledaju. Neki vjeruju, neki ne. Ja vjerujem,
kao i mnogi koji dolaze i vide svojim očima. Ima ljudi koji ne vide.
Bila je jedna djevojka, s mamom i sestrom, koje su vidjele Gospu, a
ona nije. Danas je ponovno došla i kazala da je noćas sanjala Majku
Božju pa ju je danas napokon i sama ugledala - kaže vlasnica kuće Gordana.
Priznaje da joj prekjučer, nakon ukazanja na drugom prozoru, "nije
bilo svejedno", a djeca su se uplašila. No, posjetitelji joj ne
smetaju, neugodnosti nije bilo.
Zanimljivo, premda jučer opet nismo našli župnika, velečasnog Mirka
Rendulića, uspjeli smo doznati kakva je bila njegova prva reakcija.
Na razočaranje mnogih sumještana koji su se nadali da je Majka Božja
svojom prisutnosti uistinu blagoslovila to malo slavonsko mjesto, župnikove
riječi neće im se svidjeti.
- Posjetio nas je i velečasni. Što je rekao? Pa rekao je da i on ima
iste takve prozore, stare 40 godina, i da su to samo mrlje - iskreno
otkriva Gordana.
Župnikove riječi, međutim, mnoge nisu pokolebale pa su i dalje uvjereni
da je Gospino ukazanje istinito.
- Vjerujem da je to Gospino ukazanje. Ja sam jako dobro vidjela Gospu,
i na jednom i na drugom prozoru. Osjećala sam se jako lijepo i zato
vjerujem - kaže Doma Štigler.
- Vidim obrise kao kad se nafta polije pa se dugine boje prelijevaju
na suncu. Drugi vide, ali ja, evo, peti put gledam, ne. Vjerojatno nisam
zaslužila da je vidim - kazala nam je, s druge strane, Ljubica Horvat.
Promatrajući drugu stranu priče, upravo taj "nedostojan/na da vidi"
ovih je dana omiljena pošalica u selu. Inače, obris "Gospe",
prema onima koji vide, ipak nije na staklu prozora nego, čini se, "kao
da je negdje u dubini", odnosno "kao da lebdi između dva stakla".
Iz Biskupije đakovačko-srijemske jučer nije bilo nikakvih komentara.
Autor: Mario MIHALJEVIĆ
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
ZAREZ, br. 164., 06.listopada 2005., intervju mr.sc. Elvira dr Koić
Zarez 111-112,
prof. Gregurek, dr. Šendula Jengić
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Glas Slavonije, 2.10.2005
NAJNOVIJI PODACI O OVISNOSTI MEĐU UČENICIMA VIROVITIČKO-PODRAVSKE
ŽUPANIJE
Do dilera - za pola sata
VIROVITICA - Prema najnovijim istraživanjima približno 10 posto osnovaca
i 41 posto srednjoškolaca u Virovitičko-podravskoj županiji redovito
uzima drogu, a gotovo 50 posto učenika vrlo se brzo može povezati s
dilerima - objavio je Županijski centar za suzbijanje i prevenciju ovisnosti.
Rezultat je to ankete provedene među učenicima osnovnih i srednjih škola
ovog ljeta. Ispitana su 1.032 učenika šestih razreda 16 osnovnih škola
i 966 učenika srednjih škola kako bi se utvrdilo razmišljanje i ponašanje
13.000 učenika Virovitičko-podravske županije. Anketa je sadržavala
pitanja o pušenju, alkoholizmu, narkomaniji, igrama na sreću, korištenju
slobodnog vremena te o tome što mladima nedostaje.
U osnovnim školama cigarete puši 1 posto, a u srednjim školama 27 posto
ispitanika. Alkoholna pića ponekad konzumira polovina osnovaca i 67
posto srednjoškolaca. Više od 80 posto ispitanika upoznato je sa štetnim
posljedicama korištenja cigareta, alkohola i droge. Petina anketiranih
srednjoškolaca tvrdi da drogu uzimaju u školi, a njih 36 posto da u
školu dolazi pod utjecajem alkohola. Gotovo 40 posto anketiranih srednjoškolaca
tvrdi da im za nabavu droge treba od pola do nekoliko sati.
U Virovitici gram kokaina stoji 500 do 600 kuna, heroin se može kupiti
za 300 do 400 kuna, tabletica ecstasyja za 30 do 50 kuna, a joint marihuane
za 10 do 20 kuna.
Autor: G. GAZDEK
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Glas Slavonije, 5.9.2005
RAZGOVOR: PROF. DR. VERA FOLNEGOVIĆ ŠMALC
O SVE UČESTALIJIM INCIDENTIMA U BRANITELJSKOJ POPULACIJI
Društvo je još nespremno riješiti problem branitelja
Jesu li osobe s postraumatskim stresnim poremećajem hodajuće "eksplozivne
naprave" čije su reakcije sasvim nepredvidive pa društvo nema načina
da spriječi talačke krize, pokušaje ubojstava, ili samoubojstava? O
PTSP-u kod branitelja rzgovarali smo s prof. dr. Verom Folnegović Šmalc,
predstojnicom Klinike za opću i forenzičku psihijatriju bolnice Vrapče
i Medicinskog fakulteta u Zagrebu, među čijim je pacijentima velik broj
branitelja.
* Što branitelje navodi da s okolinom komuniciraju na tako zastrašujuće
načine kakav se nedavno dogodio samospaljivanjem?
- Velika većina branitelja koje liječim u Domovinski rat ušla je zdrava,
s idealima, a izišli su kao ozbiljno bolesni, ili s ozbiljnim duševnim
problemima koji od samog početka nisu naišli na adekvatan tretman. Riječ
je o bolesnim ljudima i o dubokom poremećaju koji je posljedica psihotraume.
Ta je psihotrauma okidač preko kojeg dolazi do manifestacije bolesti.
UVIJEK OBOLE ŽRTVE
* Te traume ne vidimo kod ljudi koji su prošli, primjerice, teške prometne
nesreće, a vidimo ih kod branitelja, je li to uopće usporedivo?
- Ima ih i kod unesrećenih u prometu, no nisam nikad imala pacijenta
koji je prouzročio nesreću i bio kriv a da je obolio od PTSP-a. Uvijek
obole žrtve, oni koji su imali posljedice, a nisu bili krivi. To je
vrlo važna razlika o kojoj se kod nas malo govori, ili se ne govori.
Jednom su me novinari pitali zašto Nijemci poslije rata nisu obolijevali
od PTSP-a? No, Nijemci su počeli rat, a osjećaj ulaska u traumu u kojoj
si i sam kriv je, čini mi se i sada, dobrim dijelom "zaštita"
od razvoja posljedica i PTSP-a. Istina, ostaje krivnja, ali krivnja
i PTSP su različite stvari.
* Krivnja ili pravda su termini čije interpretacije mogu biti proturječne,
posebno u ratu i politici, možda je psihijatriji ta stvar jasnija?
- Dobro, dobro, ali nema dvojbe o tome da je Hrvatska napadnuta i da
mi govorimo o ljudima koji su branili svoj teritorij. Ali, i mi smo
griješili. Kada su nam počele dolaziti prve osobe s PTSP-om, mi psihijatri
nismo o tome znali dovoljno i nismo im znali pomoći. Činili smo što
smo znali, tražili pomoć, dobili donacije lijekova, preveli strane knjige
i putovali svijetom...
IDEALI SE KRAJNJE STIGMATIZIRAJU
* Ako je u međuvremenu postalo jasno o čemu se radi i kako se to liječi,
koliko će godina još problem trajati?
- Griješila je i država, nije postavila jasne granice. Primjerice, nije
se reklo osobe koje su oboljele od tog poremećaja dobit će takvo i takvo
liječenje i takve uvjete. Sve se nekako na kapaljku davalo. I ono što
je važno, nije adekvatno regulirana materijalna gratifikacija, niti,
što je još važnije, moralna gratifikacija, priznanje. Uzmite kao primjer
da nisam srela branitelja kojem oličenje svega najboljeg nije bio pokojni
general Bobetko. Bilo je za njih niz velikih ljudi, ali Bobetka izdvajaju.
Trenutak kad je zatraženo njegovo izručenje Haagu bio je rušenje svih
braniteljskih ideala. To je samo jedan od primjera na kojem vidite da
nisu u pitanju ljudi koji su traumatizirani, pa se od toga liječe i
izliječe, nego ljudi koji se stalno retraumatiziraju aktualnim zbivanjima,
a ima ih koliko hoćete. Mene u ordinaciji pitaju, a većina je nezaposlena
i prati medije: “Pa dobro doktorice, kako taj Haag za istu stvar jednog
čovjeka, Blaškića, primjerice, jednom osudi na 40, a drugi put na sedam
godina?” Njihovi se ideali sad krajnje stigmatiziraju i zato je komunikacija
branitelja s društvom potpuno narušena, jedino možda s psihijatrima
još funkcionira. Nama se još ni jedan PTSP-ovac nije ubio na odjelu,
i ne daj Bože da se to dogodi, ali nisu posegnuli za drastičnim ponašanjem
ni kada ih nismo primili, a to je zato što smo u stalnom kontaktu s
njima, u tom smo odnosu iskreni i fer, pa su i oni fer, jer razumiju
da mi želimo pomoći i da činimo što možemo.
PORUKE POLITIČARA "OKIDAČI" REVOLTA
* Koliko zakazuju društvene institucije?
- U incidentima, u devedeset posto slučajeva, otkrit ćete da je zakazala
neka od tih institucija. Branitelji s PTSP-om su bolesni ljudi, imaju
enormno snižen prag na frustracije kao dio bolesti i reagiraju protestom.
Neposredan povod za dramatične reakcije nije osjećaj da su uskraćeni,
nego osjećaj nepravde i višestruke prevarenosti. Tome su kumovala i
mnoga neostvarena obećanja. Način na koji se danas u društvu javno govori
o privilegijima djece branitelja odmaže dijalogu s njima, jer je važna
stvar pomoći im da riješe status svoje djece. I poruke političara često
su "okidači" revolta, ali moram reći da je, prema onome što
od njih čujem, najviše za branitelje napravio dr. Juraj Njavro dok je
bio na čelu Ministarstva branitelja. Stalno vlada politika "privremenosti"
u vezi s braniteljima, njihova su rješenja o statusu privremena, mijenjaju
se, često su odbijani, sustav koji danas rješava njihova pitanja je
preglomazan i udaljen od njih, često im samo sud da za pravo, i onda
oni pitaju: “Što nas vučete za nos”, jer moraju proći dug put da ostvare
ono na što imaju pravo. Ako je Vlada dala obećanja, neka ih plaća kao
što plaća financijske dugove koji su stvoreni. Mora također biti jasno
da branitelji nemaju kapaciteta da ih se šalje od šaltera do šaltera,
od ustanove do ustanove, da ostvare ono što im je obećano.
Autor: Nađa BERBIĆ
Rješenja nisu u jednokratnosti
* Može li se, ipak, uz toliki broj incidenata među braniteljima govoriti
i o neefikasnosti zdravstvene i socijalne službe?
- Svakako, jer bilježimo jednu eksploziju incidenata koji ni približno
ne bi bili tako česti da svi, pa i mi nismo griješili. Akutno suicidalne
osobe uvijek to pokazuju, i mi kao profesionalci moramo to prepoznati,
samo iznimno se to ne može prepoznati. Takve osobe ne mogu čekati na
prijem, ne mogu biti prepuštene same sebi, za njih u takvom stanju ne
smije postojati nikakva lista čekanja.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Hrvatsko Slovo, 12.kolovoza 2005. Intervju, mr.sc. Elvira dr Koić
povećaj 1 dio
povećaj 2 dio članka
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Virovitički list, 15. srpnja
2005.
PSIHIJATRIJSKI ODJEL VIROVITIČKE OPĆE BOLNICE
Odlični rezultati u liječenju oboljelih od PTSP-a
Jedan od velikih problema današnjice u Hrvatskoj nakon završetka Domovinskog
rata svakako su posljedice koje se kod velikog broja branitelja manifestiraju
kao psihičke smetnje poznate pod nazivom posttraumatski stresni poremećaj
(PTSP), popularno zvan "vijetnamski sindrom", a koji se može
liječiti.
Stoga smo posjetili jedini psihijatrijski odjel na području naše županije koji se nalazi u Općoj bolnici u Virovitici. Što se sve tamo događa, kako funkcionira taj odjel, što mu nedostaje itd., saznali smo od voditeljice odjela mr. sc. dr. Elvire Koić i osoblja koje ovdje radi.
- Psihijatrijski odjel trenutačno može primiti najviše 20 pacijenata, koji su odijeljeni u dvije grupe - muška i ženska. To je zaista mali prostor, a trebao bi nam u najmanju ruku dvostruko veći. Osim drugih pacijenata koji boluju od raznih duševnih bolesti, danas je značajna vrlo rizična grupa oboljelih branitelja iz Domovinskog rata od tzv. PTSP-a. Od rata do sada na odjelu je liječeno oko 1000 pacijenata oboljelih od tog poremećaja,, a mjesečno kroz odjel prođe oko 50 do 60 oboljelih. Osim odjela djeluje i psihijatrijska ambulanta u kojoj se tijekom mjeseca pregleda i obradi oko 600 pacijenata, od čega je oko 20 do 30 posto oboljelih upravo od PTSP-a - informira dr. E. Koić.
* U kakvom je stanju Odjel psihijatrije virovitičke bolnice?
- Ovo je još jedan od bolničkih odjela koji u svakom slučaju ima odlično osoblje. Rade tri psihijatra: dr. Snježana Karničnik, dr. Snježana Vondraček i dr. Sanea Nađ, koja se trenutačno nalazi na specijalizaciji, i ja kao voditelj odjela. Imamo samo jednog psihologa i to Jandranku Puzak, profesoricu psihologije. Na odjelu imamo devet medicinskih sestara pod vodstvom glavne sestre Mirjane Jakelić.
Što se osoblja tiče, na broj stanovnika naše županije nedostaje nam još najmanje jedan psiholog i dva psihijatra, usporedimo li stanje s takvim odjelima npr. u Bjelovaru, Vinkovcima ili u drugim županijama koje imaju dvije bolnice na svom području. Osim toga, nedostaje nam i specijalist koji bi se bavio tzv. okupacionom radnom terapijom, a kojeg ima samo Bjelovar i Varaždin, te osoblja srednje stručne spreme.
Zgrada u kojoj je odjel smješten izgrađena je 1948. godine kao stan za liječnike, a za potrebe psihijatrijskog liječenja preuređena je 1980. godine. Odjel su otvorili dr. Neda Markus i dr. Mijo Kuhner. Od tada do danas odjel se nalazi na tom mjestu. Prostor je zaista mali. Imamo samo dva sanitarna čvora. U planu je rušenje zgrade i seljenje odjela u prostor centralne bolničke zgrade, a bilo bi odlično da se sadašnji prostor pretvori u dnevnu bolnicu. Sadašnja zgrada obnavlja se povremeno i uređuje raznim donacijama, što pacijenata što dobrih ljudi. Sitne opreme za sada imamo relativno dovoljno, no još uvijek nam nedostaju razni detalji kao što su garderobni ormari i brojne druge sitnice. Stoga svima koji su pomogli, ali i onima koji će od sada pomoći određenom donacijom ovome odjelu srdačno zahvaljujem u ime cijelog tima odjela. Kod nas važi poslovica: "Gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna". Kada nemamo dovoljno slobodnih mjesta, pacijenti se šalju u Popovaču ili neke druge bolnice.
* Što je posttraumatski stresni poremećaj - PTSP i kako se manifestira?
- Nakon proživljenih stresnih, neuobičajenih i katastrofičnih situacija, kod nekih ljudi više a kod nekih manje, dolazi do psihičkih poremećaja. Kod nas u Hrvatskoj to je izraženo najviše kod sudionika ratnih stradavanja tijekom Domovinskog rata, ali se javlja i kod osoba koje su preživjele neke slične i neuobičajene situacije. Osobe koje su bile sudionici rata u mirnodopskim uvjetima počinju često u svojoj psihi ponovo proživljavati ono što su proživjeli u ratu. Dolazi do poremećaja koji nisu uobičajeni kod normalnog načina života. Osobe počinju biti depresivne, ne mogu spavati, sanjaju proživljeno, traže samoću, često su nervozne i bez razloga, razdražljive. Kod rješavanja životnih problema teško nalaze rješenje, svaki i najmanji problem se uveličava, postaju agresivni prema obitelji itd. Stoga ih se mora liječiti. Svojevremeno sam osnovala Klub liječenih od PTSP-a iz Domovinskog rata kroz koji je prošlo oko 1000 pacijenata i njihovih članova obitelji. Imali smo logo poznatog Kalimera iz crtića, kao simbol pravde i nepravde. Snimili smo i 27-minutni dokumentarni film pod nazivom "Tunel" koji je osvojio brojne nagrade, a govori upravo o problemima oboljelih od te bolesti, kao i o njihovim obiteljima. Radni naziv tog filma bio je "Moj tata poslije rata". U režiji Marine Tetarić-Prusec, a po scenariju Rudija Vandžije i poručnika Dubravka Kovača u svibnju 2002. godine snimili smo taj, izvanredno dobar film kojeg bi trebao pogledati svaki građanin naše države. Podatke o tom bivšem PTSP klubu možete naći na web stranicama www.psihijatrija.com.
"Mi smo kao jelen na kiši. On stane ukopan u šumi..." Što je zapravo PTSP i kako se manifestira? Tko su ljudi oboljeli od PTSP-a? Kako savladavaju svoje teškoće i gdje im je kraj? Kakav je odnos psihijatra i njih, te kako ih doživljava okolina? Cijele obitelji prolaze kroz tunel, a svatko je poseban i zanimljiv na svoj način. Hoće li kako izaći iz njega?" - piše na poleđini ove VHS kasete.
* Da li je među vašim pacijentima bilo suicida?
- Suicid je, na žalost, općenito u posljednje vrijeme u Hrvatskoj uzeo
prevelikog maha, a oboljeli od PTSP-a dio su te trenutačno rizične grupe
koja izvrši samoubojstvo. Da naš odjel odlično radi, dokaz je i to što
u posljednjih deset godina bilježimo svega jedno samoubojstvo, koje
se, nažalost, ipak dogodilo. Prilikom liječenja koje se sastoji od raznih
terapija pokušavamo pacijente koliko-toliko vratiti u normalnu kolotečinu
svakodnevnog života, kako bi se što bolje uklopili u okolinu i kako
bi se što lakše snašli sa svakodnevnim teškoćama i problemima. U sklopu
terapije organiziramo i sastanke terapijske zajednice na kojima svaki
liječeni iznosi svoje tegobe. Nastojimo učiniti da manje oboljeli pacijenti
i oni teže oboljeli među sobom razmjenjuju iskustva i pomažu jedni drugima.
Očito je da je tretman na našem psihijatrijskom odjelu oboljelih od
PTSP-a dobar, u maksimalnim granicama naših mogućnosti, a tako ćemo
nastaviti i u budućnosti - zaključila je voditeljica psihijatrijskog
odjela virovitičke Opće bolnice mr. sc. dr. Elvira Koić i dodala da
se sve informacije mogu dobiti na Odjelu psihijatrije virovitičke bolnice
i na internet stranici www. psihijatrija.com.
B. Begović
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
VT-online.Com > Kolumne > Vijesti
ODRŽANA JAVNA TRIBINA „SVIJEST O DROGI“
u srijedu 15. lipnja u 19,30 sati u Gradskom muzeju
predavač: mr. sc. Elvira Koić, dr med.,šefica Odjela za duševne bolesti
OB Virovitica
Organizator: Lions klub Vereucha Virovitica
U skladu s programskom orijentacijom globalne svjetske mreže Lions klubova i u sklopu projekta „Virovitica – zdravi grad“, večeras je u Gradskom dvorcu Pejačević, ženski Lions klub „Vereucha“ organizirao javnu tribinu na temu „Svijest o drogi“. Kako bi se javnost informirala i aktivno uključila u prevenciju ovisnosti, važno ju je bilo upoznati sa simptomima i posljedicama zlouporabe sredstava ovisnosti, čime je nazočne upoznala mr.sc. Elvira Koić, doktorica medicine i šefica Odjela za duševne bolesti Opće bolnice Virovitica. Javna tribina bila je namijenjena svima koji su željeli doznati više o ovom javno zdravstvenom problemu, a prvenstveno roditeljima čija zadaća u vrijeme odrastanja djeteta nije laka.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
www.bljesak.info 04.06.2005 @ 20:44:56
'Metabolički sindrom x i psihološka medicina
Shizofreničari puše, ali ne obolijevaju od raka!!
Danas je u prostorijama Medicinskog fakulteta u Mostaru, održana Druga
psihijatrijska subota, skup doktora koji se bave psihijatrijom, psihologijom,
psihološkom medicinom i uopće svih onih koje zanima tema ''Metabolički
sindrom x i psihološka medicina''. Voditelj i moderator je bio uvaženi
gost iz Sarajeva, akademik Slobodan Loga, tajnik Akademije nauka i znanosti
BiH. Skup je imao međunarodni karakter, jer su uz predavače iz Mostara,
Sarajeva, Tuzle i Banjaluke o ovoj temi govorili i predavači iz Zagreba,
Osijeka i Zadra. O spomenutoj temi govorit će doktori Dragan Babić,
Pavo Filaković, Miro Jakovljević, Aleksandar Knežević, Marko Martinac,
Milan Stojaković, Boris Maslov, Esmina Avdibegović i Saida Fišeković.
Metabolički sindrom (Sindrom X) je u zadnje vrijeme sve aktualnija tema,
ne samo u psihijatrijskim krugovima, nego i kod ostalih pacijenata.
Radi se o nečemu što pogađa starije dobne skupine iznad 65 godina, ali
ono što je zanimljivo sve je češći i kod mlađih ljudi. Uzrok mu je nezdravi
način života, premalo kretanja i prevelik unos hrane, te zbog prevelike
izloženosti stresu koja ide ukorak sa modernim načinom života mlađih
populacijskih skupina.
Prof. dr. sc. Pavo Filaković, predstojnik Klinike za psihijatriju KBC
Osijek, govoreći o povezanosti između metaboličkog sindroma X i shizofrenije,
istaknuo je zanimljivu činjenicu kako gotovo svi shizofreničari puše,
no primjetno je kako kod njih nije prisutno povećanje oboljelih od raka
pluća među pušačima u odnosu na one koji ne boluju od shizofrenije.
Zašto je to tako, odgovor tek treba pronaći, ali pretpostavlja se da
postoji u podlozi neki metabolički poremećaj.
Inače za shizofreničare se zna da im je osnovni razlog što gotovo svi
puše, taj što ih nikotin oslobađa ''glasova u glavi'' koje oni čuju
u sklopu kliničke slike svoje bolesti, i koje pokušavamo otkloniti različitim
lijekovima.
Među istaknutijim osobama koji su govorili na ovom skupu je i zagrebački
gost, prof. dr. sc. Miro Jakovljević, inače predstojnik Katedre za psihijatriju
Medicinskog fakulteta u Mostaru. Naglasivši kako se uvijek mora paziti
koji lijek dati pacijentima s depresijom, jer to ovisi o mnogim stvarima,
između ostalog da li pacijent ima nizak ili visok tlak, što u suprotnom
može izazvati još veće probleme – riješimo pacijenta depresije, a uvučemo
ga u probleme s tlakom.
Jakovljević je također istaknuo: ''Razdražljivost je jedan od najrizičnijih
čimbenika za razvoj kardiovaskularnih bolesti, koji možemo uvelike smanjiti
ukoliko naučimo kontrolirati svoju razdražljivost.''.
''Danas se nude brojne dijete, liposukcije i slični tretmani za smanjenje
pretilosti među pacijentima i općom populacijom, ali sve je to uzalud
dok ne promijenimo svoju životnu filozofiju, te tek onda smanjimo rizične
čimbenike za brojne bolesti našeg organizma.''
(dr. N. Pejanović; bljesak.info)
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
virovitica online 15.05.2005
VIROVITIČANKE „JEDRIMA PROTIV DROGE“
Svečanom večerom i podjelom nagrada najuspješnijim jedriličarima, završena
je jedriličarska regata Lions Cup 2005. pod motom „Jedrima protiv droge“,
što se od 12. svibnja održavala u Splitu. Nakon pet uzastopnih regata
u Trogiru i jedne na Cresu, ove godine kabinet Lions cluba natjecanje
je odlučio održati u Splitu. U regati je sudjelovalo 26 posada i dvjesto
sudionika iz Hrvatske na kojem su sudjelovale i članice Lions Cluba
Vereucha iz Virovitice, koje su činile dio posade "Plavuše",
zajedno s članicama Lions Cluba Slatina, Đakovo i Slavonski Brod, te
jedna posada iz Mađarske.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
04. svibanj 2005.
KLUB ŽENA GO DC-a VINKOVCI ODRŽAO TRIBINU NA TEMU "PREVENCIJA RAKA
DOJKE"
VINKOVCI, Pod vodstvom predsjednice Kluba žena GO DC-a Vinkovci, gđe.
Mirjane Pešec prof. , u Velikoj gradskoj vijećnici u 18:00 sati odr?ana
je tribina na temu "PREVENCIJA RAKA DOJKE".
Klub žena GO DC-a Vinkovci posvećuje veliku pažnju zdravlju žena, te
je organizirao javnu tribinu. Temu "Prevencija raka dojke"
odabrale su jer je rak dojke maligno oboljenje koje se može javiti u
žena svih dobi. Nakon kardiovaskularnih oboljenja nalazi se na drugom
mjestu uzroka smrti. Učestalost javljanja raka dojke je od 9% do 11%
( svaka 9 - 11-ta ?ena ).
Svake godine javlja se oko 2100 novih slučajeva oboljenja od raka dojke
u Hrvatskoj a smrtnost je oko 900 slučajeva godišnje. U Hrvatskoj svaka
11-ta ?ena oboli od raka dojke.
Tribini su prisustvovali predsjednik ?O DC-a Đurica MIšin dipl. ing.
prometa, dožupan Vukovarsko-srijemske županije i Petar Kulić dipl. oec.
predsjednik GO DC-a Vinkovci, kao i drugi mnogobrojni gosti tribine.
Predavači koji su doprinjeli ovoj vrlo va?noj temi su ( i ovom prilikom
se zahvaljujemo ) su: dr. Dragica Matić, dr. Mirjana Sta?ić i dr. Alojzija
Trogrlić, djelatnice Vinkovačke bolnice.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
NOVI LIST Izdanje za: Četvrtak, 7.4.2005.
U OSIJEKU ZAVRŠENO SUĐENJE DRAŽENU POŽEŽANCU (29)
Ubojici majke doživotno liječenje
OSIJEK – Osječanin Dražen Požežanac (29) bio je u neubrojivu stanju
12. siječnja ove godine kada je sjekirom i nožem ubio svoju majku Anu
Požežanac (67). Nepravomoćom presudom Dražen, koji je opasan za okolinu,
upućen je na prisilno liječenje u psihijatrijsku ustanovu u trajanju
od najmanje šest mjeseci. Požežanac može dugi niz godina provesti u
bolnici, a teoretski gledano, prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi
može biti i doživotni ako se njegovo zdravstveno stanje ne popravi.
Budući da je, prema mišljenju sudskog vještaka psihijatra, Dražen u
potpunosti nesposoban za praćenje sudske rasprave, jučerašnje suđenje
održano je pred praznom klupom za optuženike.
Prema optužbi, Dražen je zbog paranoidne shizofrenije i snažnih halucinacija
sjekirom ubio majku Anu te nožem raskomadao njezino tijelo i organe.
Dražen je majci odrezao glavu, rastvorio njezino truplo i izvadio sve
organe, odrezao ruke i noge.
Sudski vještak psihijatar Ivan Požgain ustvrdio je da je Dražen u vrijeme
ubojstva bio pod utjecajem snažnih halucinacija zbog čega nije bio sposoban
shvatiti svoje (ne)djelo.
Susjedi su svjedočili da se obitelj Požežanac oduvijek ťčudnovato ponašalaŤ
te da svoga sina nisu odgajali, već ťdresiraliŤ. Pokojni otac i Draženova
teta također su, po njima, bili duševni bolesnici. Neki od njih uspjeli
su čuti česte svađe Dražena i njegove majke. Svjedokinja Jovanka Rusić
kazala je da je njezin suprug tijekom noći užasa uspio čuti Draženov
razgovor sa samim sobom i riječi: ťMonstrum govori puno jezikaŤ.
M. MATASOVIĆ
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
GLAS SLAVONIJE
ZBLIŽAVANJE SRODNIH DUŠA PREKO INTERNETA ILI OGLASA - LIJEK ZA USAMLJENOST,
UBIJANJE DOSADE, EKSHIBICIONIZAM ILI PUT K LJUBAVNOJ SREĆI
Brak, poznanstvo, seks - nekima je svejedno
Kada je Osječanka Marija Dabac (30) prvi put, što iz znatiželje što
zbog ubijanja dosade, na Internetu posjetila www.iskrica.com., nije
ni slutila da će joj "ulazak" na tu stranicu promijeniti život.
Iskrica je domaća web-stranica namijenjena isključivo sklapanju poznanstava,
koja ima približno stotinu tisuća članova, što će reći da je ondje logiran
gotovo svaki četvrti Hrvat. Dopisujući se s članovima iskrice, u srpnju
2003. upoznala je sugrađanina Tomislava Mihalića (35), a samo je jedna
razmijenjena poruka presudila da već sutradan dogovore sastanak. Deset
dana kasnije, novi se par zaručio, a svoju su vezu ozakonili 20. prosinca
iste godine.
- Bio je to spoj naslijepo, nisam znala tko me čeka pa sam bila pomalo
uplašena. No, ubrzo sam shvatila kako sam upoznala čovjeka svog života.
Da mi je netko ranije to prorekao, nazvala bih ga luđakom - priča Marija.
Za četiri će mjeseca bračni bar Mihalić dobiti prinovu u obitelji.
POTRAGA ZA OZBILJNIMA I SITUIRANIMA
Internet i novinske stranice vrve oglasima u kojima usamljenici, znatiželjnici
ili, pak, "neki treći" traže srodnu dušu. U tim se oglasima,
baš kao u životu, nađe i svega i svakoga. Muškarci tragaju za "nježnim,
dragim, poštenim ženama, željnim pažnje i milovanja", kako bi s
njima podijelili doživotnu sudbinu ili bar samotnu svakodnevicu nakratko
nadomjestili ugodnim trenucima intimnog druženja.
S istim zanosom, dame traže ozbiljne, čvrste muškarce, po mogućnosti
situirane, koji ne piju i ne puše. Čitatelji oglasa ponekad se mogu
izgubiti jer ne znaju traže li oglašivači osobe ili, primjerice, biljke
kad "u obzir dolaze plemenite i zdrave". Ekshibicionisti,
pak, pozivaju da im se jave, primjerice, "isključivo aktivne osobe
željne avanture i seksa, u dobi od 20 do 40 godina". Oglasi su
puni takvih ponuda za poznanstvima "radi povremenog druženja, a
možda i braka" iza čijih se sažetih, ali dovoljno rječitih poruka
kriju tisuće i tisuće najrazličitijih sudbina: od nesretnika i usamljenika
do hedonista i avanturista. Rubrike "kontakata", "poznanstava",
"usamljenih srca" ili kako se već u kojim novinama zovu, svojevrsna
su dijagnoza mentaliteta ovdašnjeg društva, a skrivene želje najbolje
razotkrivaju kakvi smo uistinu.
Okrenuti telefonski broj nekoga tko se, primjerice, krije iza opisa
"dečko, 40 godina, simpatičan, u seksualnom naponu, iskren, poštenih
namjera i dobre duše, relativno dobro situiran, želio bi upoznati gospođu
za ozbiljnu vezu", može biti ravno avanturi. Nije isključeno da
se iza na prvi pogled simpatičnih riječi kriju osobe potpuno drukčijih
namjera, često i opasne.
U potragu za "srodnom" osobom upustila se i ekipa Glasa Slavonije
i okrenula nekoliko brojeva s "primamljivim ponudama".
* Dobar dan. Pronašla sam vaš broj u oglasima. Još uvijek želite nekoga
upoznati?
- Naravno, dušo... Baš mi je drago da te čujem!
* Također! Dobro... Recite mi nešto o sebi, kakvu osobu tražite?
- Imam 38 godina, u Zagrebu živim. Želio sam upoznati poštenu Slavonku
pa sam dao oglas. Brak, poznanstvo, seks, svejedno mi je... Zanima te?
* Ma, čujte, mislila sam da ste iz Osijeka. Ovako mi ne odgovara, ne
volim veze na daljinu.
- Ma nije problem, mala, javi se za jednu noć kada dođeš u Zagreb!
OPASNO TRAŽENJE "SRODNE DUŠE"
Sa željom da upoznaju ljubav svog života, pojedinci godinama šalju oglase.
Arenin "Vrtuljak ljubavi" objavio je tko zna koliko napisa
iza kojih se krije Osječanin Zorislav Abel. "Ja ne tražim ženu,
dajem oglas da one mene mogu naći", reći će u šali. Njegovi su
kriteriji jasni: "razvedena ili udovica, do 45 godina, prednost
onima s djetetom, ozbiljna, situirana, kulturna, inteligentna, srednje
visine i građe, prosječna izgleda, ali dobrog karaktera, nepušač, s
mjestom prebivališta bilo gdje na području Njemačke, lažljivice, smutljivice,
pustolovke, narkomanke i žene iz polusvijeta isključene...". Javile
su mu se brojne potencijalne životne suputnice, ali ni jedna nije "ona
prava", a pojedine su mu zakomplicirale život.
- Žene od 40 godina koje se nikada nisu udavale previše zahtijevaju
i nisu sposobne za emotivnu vezu, u to sam se uvjerio - kaže taj osječki
taksist, te dodaje kako ne traži "idealnu" partnericu, jer
ni on nije takav.
Dajući oglase u novine "usamljena srca" izlažu se opasnosti
da ne pronađu uvijek "srodne" već i neke izopačene duše kojima
nije do poznavanja nego do maltretiranja.
Načelnik Odjela općeg kriminaliteta Policijske uprave osječko-baranjske
Josip Adrić kaže kako policija u Osijeku i okolici do sada nije zabilježila
da je netko imao problema zbog davanja oglasa za traženje partnera putem
novina.
- Na ovom području nismo imali evidentiranih takvih slučajeva, što ne
znači da ih nije bilo. Ako ih ima, pretpostavlja se da se ljudi srame
ili im je neugodno prijavljivati takve slučajeve. Ako se dogodi da je
osobu koja je dala oglas s brojem svog telefona u novinama netko telefonski
uznemiravao, tada je upućujemo da od telefonskog operatera najprije
zatraži izlistanje dolaznih poziva, pa potom, kada se utvrdi identitet
onoga tko je uznemiravao, protiv njega podnese prijavu. Doduše, u slučajevima
kada netko samo zivka na telefon pa spušta slušalicu, ne možemo puno
učiniti. Što se tiče moguće prostitucije putem oglasa u novinama, imamo
poseban odjel koji prati taj dio - kaže Adrić.
BIOLOŠKI ZRELI, EMOTIVNO NEZRELI
Psihijatar prof.dr.sc. Pavo Filaković, predstojnik Klinike za psihijatriju
Kliničke bolnice Osijek, smatra kako su različiti tipovi osoba koje
se odlučuju na vlastito oglašavanje s ciljem traženja supruga(e) ili
društva. Među njima su, tako, i mentalno nerazvijene osobe, koje se
upuštaju u takve odnose zbog nepoznavanja njihove kompleksnosti.
- Tu su, zatim, osobe s asocijalnim crtama, emotivno nezreli i antisocijalni
tipovi ličnosti, ljudi koji olako prihvaćaju rizični životni stil -
kaže dr. Filaković. Na takav se potez odlučuju i "očajnici"
koji zbog nekog svog nedostatka vjeruju da jedino tako mogu pronaći
partnera. Nije isključeno kako se iza oglasa ili onih koji se na njih
javljaju kriju prevaranti sa željom da nasamare usamljene duše.
- Riječ je o društvenoj patologiji, a ne individualnoj. Vrlo je rizično
upuštati se u takve avanture. Naizgled je to pojednostavljen model približavanja
ljudi, no on preskače mnoge uobičajene stepenice zbližavanja koje su
ključne pri uspostavljanju odnosa i međusobnom upoznavanju. Česta su,
stoga, razočaranja, a naivnost u kombinaciji s lakoćom postizanja cilja
mogu dovesti i do zlostavljanja - upozorava naš sugovornik.
Filakovićev kolega, psihijatar dr. Nikola Mandić, kaže kako problem
takvog sklapanja veza ima dublje korijene. Osobe danas sve kasnije sazrijevaju
zbog zaštitničkog odnosa u obitelji, kao i gubljenja tradicionalnog
sustava vrijednosti. "Mnogi su biološki zreli, ali nisu emotivno
i socijalno. Oni nemaju samopouzdanja i ne znaju koja je njihova društvena
i suradnička vrijednost", kaže dr. Mandić. Naime, samo odrasle
osobe mogu surađivati i biti spremne za partnerstvo, a zato što nisu
u stanju ostvariti vezu, velik je broj samaca. On upozorava kako je
bitno "krenuti u akciju", odnosno neprestano pokušavati ostvariti
kontakt s drugima. U tom smislu, i oglasi mogu biti dobar korak.
Za "usamljena srca" i avanturiste željne "sastanaka naslijepo"
širenje Interneta bilo je pravi kopernikanski obrat. Dok davanje oglasa
u novine podrazumijeva koliko-toliko izlaganje javnosti, internetski
forumi, sobe za "chat" i tisuće stranica za pronalaženje partnera
(bračnog i(li) seksualnog) dale su novu dimenziju zbližavanju srodnih
duša. Čini se kao da prijateljstvo, seks, brak ili ljubav nikada nisu
bili toliko lako dostupni i ostvarivi kao sada.
(Autor: Suzana LEPAN/Miroslav FILIPOVIĆ)
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Pet godina zatvora i obavezno liječenje od alkoholizma
Prema optužnici Alojzija Perković je, nakon što ju je Josip Šimun napao,
uzela sjekiru ti zadala mu 33 udarca
OSIJEK, 27. svibnja - Nepravomoćnom presudom osječkog Županijskog suda,
Alojzija Perković (47) iz Čepina proglašena je krivom za ubojstvo svog
izvanbračnog supruga Josipa Šimuna te joj je određena kazna zatvora
u trajanju od pet godina uz obavezno liječenje od alkoholizma.
Prema optužnici, ona je 8. kolovoza 2003. godine, oko 22 sata, u kući
u Vratničkoj ulici u Čepinu, nakon što ju je Šimun fizički napao, uzela
sjekiru te ga njome udarila čak - 33 puta!
Iznoseći svoju obranu optužena je u četvrtak pred sudskim vijećem ispričala
kako je sa Šimunom nevjenčano živjela tri i pol godine te da su se četo
tukli.
"Oboje smo konzumirali alkohol, a tada bi me Šimun tukao. Tako
sam i dva puta, zbog ozljeda koje bi mi on zadao, zadržana u bolnici
na liječenju. Probala sam i pobjeći od njega, no on me pronašao i natjerao
me da se vratim kući", ispričala je optužena.
Po njezinim riječima, kobne ju je večeri Šimun nekoliko puta udario
dok su bili u kuhinji, pa je ona izišla iz kuće i u dvorištu legla na
ležaljku.
"Došao je do mene, počeo mi vikati da sam kurva i s nekakvim me
šiljastim predmetom ubo u vrat. Potom mi je u ranu mi je ugurao svoj
prst!", rekla je Alojzija pred zgranutim vijećem.
Dodala je da nije imala namjeru ubiti Šimuna već mu samo dati do znanja
da joj je dosta njegova maltretiranja. Vidjevši što je učinila, zavila
je svoju ranu na vratu te se sama prijavila policiji.
Vještak psihijatar, dr. Pavo Filaković, istaknuo je da je optužena blago
mentalno retardirana osoba, kronična alkoholičarka, koja još od mladosti
živi asocijalnim životom. Upravo zbog sklonosti alkoholu, ostajala je
živjeti s partnerima koji su je fizički zlostavljali. Prije ubojstva
popila je oko pola litre rakije te je, tvrdi vještak, bila u "srednje
teškom pijanom stanju", odnosno bitno smanjeno ubrojiva.
Po riječima vještaka patologa, Josip Šimun zadobio je ukupno 33 ozljede
po vratu, licu i trbuhu, dok je optužena zadobila osobito tešku i po
život opasnu reznu ranu na prednjoj strani vrata kojom joj je probodena
stijenka grkljana.
Otac i sin alkoholičari "razgovarali" sjekirama
OSIJEK, 7. rujna - Zbog počinjenoga kaznenog djela pokušaja ubojstva,
Stjepan Kačavenda (55), poljoprivrednik iz Bijele Loze, proglašen je
krivim u četvrtak na Županijskom sudu u Osijeku. Međutim, s obzirom
na to da je riječ o duševnom bolesniku oboljelom od kroničnog paranoidnog
tipa shizofrenije, koji se branio sa slobode, prema zakonu mu nije određena
kaznena mjera, već će cijeli spis biti upućen građanskom odjelu, koji
će naknadno odlučiti o eventualnoj mjeri upućivanja u ustanovu za liječenje.
Naime, optužnica Županijskoga državnog odvjetništva tereti ga da je
15.travnja u 19 sati u obiteljskoj kući uslijed kroničnog duševnog poremećaja
i pod utjecajem alkohola došao u verbalni a potom i fizički sukob sa
sinom Zoranom. Kada je Zoran pobjegao na dvorište, Stjepan je zgrabio
sjekiru, sustigao ga i udario ga dva puta oštricom po glavi. Zoran je
od udaraca zadobio teške tjelesne ozljede te je stjecajem sretnih okolnosti
i pravovremenom liječničkom intervencijom preživio. Vještak psihijatar
Pavo Filaković objasnio je kako Stjepan Kačavenda boluje od kroničnog
paranoidnog tipa shizofrenije, od čega je obolio 1965. godine tijekom
služenja vojske.
Prije tri godine počeo je redovno konzumirati alkohol, a kako on i sin,
koji je također alkoholičar, sami stanuju, često su dolazili u sukobe.
Vještak je objasnio da su motiv ovoga nemilog događaja njihovi česti
sukobi i nesuglasice. Kombinacija duševne bolesti i alkohola dovela
je do sužene svijesti i nekontrolirane agresije, pa optuženi Kačavenda
u trenutku ranjavanja sina nije mogao shvatiti svoje postupke. Vještak
je predložio mjere obaveznog liječenja jer postoji vjerojatnost od ponavljanja
kaznenog djela.
Istaknuvši kako se ne osjeća krivim za kazneno djelo za koje ga se tereti,
optuženi je Kačavenda objasnio da nije imao namjeru ubiti sina, već
ga onemogućiti da ga ponovo tuče i zlostavlja. Prema njegovim riječima,
njegov sin Zoran vrlo je agresivan i unazad četiri godine tukao ga je
i maltretirao. I kobnoga dana počeo ga je tući, pa je Stjepan zgrabio
sjekiru i pokušao ga onemogućiti.
Oštećeni Zoran nije se pojavio na sudu kao svjedok, pa je sudskom vijeću,
kojim je predsjedao sudac Anto Rašić, pročitan iskaz koji je dao u istrazi.
Zoran je u istrazi kazao kako je s ocem imao nekoliko sukoba zbog alkohola,
a kobnoga je dana trčao za njim sa sjekirom u ruci vičući mu: "Ubit
ću te!" No tada je zaključio kako su i nakon toga događaja ostali
zajedno živjeti te da više nema nikakvih problema i da se dobro slažu.
Maja Sajler
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
16.1.2005
POSTDIPLOMANTICA SANDA KATAVIĆ I PROF.DR. JASNA HORVAT PROVELE ZANIMLJIVO
ISTRAŽIVANJE O KULTURI I IDENTITETU
Dosta nam je da Slavonce identificiraju po kulenu
"Kultura i identitet" naziv je komparativnog istraživanja
koje su provele Sanda Katavić, profesorica engleskog i njemačkog jezika
i postdiplomantica studija Menadžment u turizmu pri Sveučilištu u Rijeci;
i dr.sc. Jasna Horvat, profesorica na osječkom Ekonomskom fakultetu.
Dvije je mlade znanstvenice spojila težnja da istraže i spoznaju veze
između identiteta i kulture, identiteta i teritorija te sličnih sociološko-kulturoloških
tema. Rezultat njihove suradnje pet je zajedničkih članaka, kulturoloških
istraživanja. Jedno od njih, "Kultura i identitet", prvi je
put predstavljeno u Lovranu, a o toj su temi nedavno izlagale u Osijeku,
u sklopu Dana osječkog ogranka Matice hrvatske. Njihovo je izlaganje
bio dio programa Odjela za kulturalna istraživanja Matice hrvatske,
a okupio je brojne znatiželjnike zainteresirane za kulturalne teme u
knjižari "Jagoda Truhelka".
SLAVONCI = KULENI I KOBASICE
- Kad god odemo u neki drugi dio Hrvatske, kažu nam: "Ah, vi ste
Slavonci, kod vas se jedu dobri kuleni i kobasice". Dosta nam je
da nas, Slavonce, identificiraju po kulenima i kobasicama. Nemamo ništa
protiv tih mesnih proizvoda, no smatramo da postoji i nešto drugo po
čemu bi nas mogli prepoznavati - kaže dr. Jasna Horvat.
Istražujući što sve utječe na identitet jedne osobe, naše su sugovornice
izradile mrežu identiteta. Zaključile su da postoje brojni elementi
utjecaja: od obitelji, vršnjaka, do medija, kulture, subkulture, obrazovanja,
etničke pripadnosti..."Kultura i identitet otvoreni su i nedovršeni
procesi, koji se grade i izgrađuju. Mogu se i mjeriti, što je i pokazalo
naše istraživanje", kaže Sanda Katavić. Definirajući identitet
kao karakteristike koje su odabrali sami ljudi koje se razlikuju od
određenih karakteristika nekih drugih ljudi, ona pojašnjava: "Ako
se osjeća pripadnost određenom gradu, regiji ili državi te pritom s
drugim ljudima koji žive u istoj zajednici dijele iste karakteristike,
tada ne postoji veći autoritet koji bi im mogao nametnuti drugi identitet
ili kulturu". S obzirom na to da je identitet dinamičan, kompleksan
i sinergičan proces, koji prožima kulturu, ekonomiju, politiku... onda
se i kulturalni identitet može definirati kao kombinacija lokalne i
globalne kulture. Dr. Jasna Horvat dodaje da u analizi ove kompleksne
teme treba imati na umu i kulturalnu ekonomiju, čije su ključne komponente
kultura, identitet i teritorij. Kaže: "Riječ je o pojmu koji se
često nepotrebno vulgarizira. Kulturalna ekonomija promišlja kulturu
kao resurs ekonomskog razvoja i ekonomizira kulturalni identitet, koji
će u konačnici biti konzumiran. To je ekonomija koja kulturu prodaje
kao proizvod što svjedoči o identitetu, a može biti profitabilan".
Također, identitet se veže uz teritorij. Oba pojma imaju brojne zajedničke
elemente koji na njih utječu, kao što su: kultura, povijest, vanjski
utjecaji, globalizacija, imigracija i slično.
O vezi identiteta i teritorija Sanda Katavić kaže: "Identitet pozicionira
individue, odnosno naciju, no individue se pozicioniraju i nezavisno,
mijenjajući i preoblikujući povijesne identitete. Osjećaj pripadnosti
gradu, regiji, državi, Europi - ključni su čimbenici oblikovanja identiteta".
Ove teoretske postavke bile su baza na kojoj su Sanda Katavić i Jasna
Horvat temeljile svoje istraživanje.
KAKO MLADI PERCIPIRAJU SVOJ IDENTITET?
- Istraživale smo osjećaj pripadnosti, odnosno identiteta studentske
populacije dvaju udaljenih gradova, Osijeka i Splita, izloženih potpuno
različitim kulturalnim utjecajima. Zanimalo nas je kako oni percipiraju
svoj identitet, odnosno naklonost prema gradu, regiji, državi, Europi.
Uzorak su nam bili apsolventi ekonomskih fakulteta u Osijeku i Splitu,
koji su prema demografskim karakteristikama homogene skupine. U prikupljanju
podataka u Splitu pomogao nam je dr. Goran Marijanović, profesor osječkog
Ekonomskog fakulteta. Anketirano je ukupno 239 studenata - kažu naše
sugovornice.
Na naše pitanje zašto su istraživale studentsku populaciju, odgovaraju
zato jer su studenti budući nositelji ekonomske, a time i kulturalne
politike. Dodaju kako istraživanje nisu one izmislile, budući da se
takva mjerenja pripadnosti stanovnika Europske unije Europi rade kontinuirano.
Istraživanje je pokazalo da postoji razlika u percepciji identiteta
izraženih kroz osjećaj pripadnosti gradu, regiji, državi i Europi. Pripadnost
se izražavala ocjenama od jedan od četiri, s tim da četiri znači iznimno
privržen. Tako mladi Splićani imaju veći osjećaj pripadnosti regiji
i gradu od mladih Osječana. Dok su Osječani privrženosti svome gradu
dali prosječnu ocjenu 3,06, kod Splićana ona iznosi 3,41. Znatno je
veća razlika u pripadnosti regiji: kod mladih Osječana prosječna je
ocjena 2,78, a kod Splićana 3,43. "Regija je Splićanima važnija
od grada, države, Europe. Oni su Dalmatinci, svjesni su toga i znaju
što to znači. Takvi se stavovi mladih odražavaju i na njihov ostanak,
razvoj njihove regije i slično", zaključuje dr. Horvat. Dok je
mladim Osječanima na prvom mjestu pripadnost državi (3,16), na drugom
gradu (3,06), na trećem Europi (2,86), a na posljednjem je pripadnost
regiji (2,78), kod Splićana je sljedeći redosljed: na prvom je mjestu
pripadnost regiji (3,43), na drugom gradu (3,41), na trećem Hrvatskoj
(3,27) i na posljednjem Europi (2,93).
Analizirajući odgovore osječkih studenata, naše su se sugovornice zapitale
znamo li mi, Slavonci, definirati svoj identitet. "Identitet stvara
naš odnos prema kulturi, turizmu, Europi. Identitetom treba znati upravljati,
a nama, Slavoncima, to nedostaje. Zato nas drugi identificiraju s kulenom
i kobasicama", kaže prof. Katavić. Također, zaključuju naše sugovornice,
iz istraživanja je evidentan sraz između identiteta i teritorija. Treba
očekivati da se prvo identificiramo prema svom gradu, zatim regiji,
državi i Europi. Stoga se postavlja pitanje kako izgraditi i osmisliti
nešto što je naše te sustavno izgraditi identitet Slavonije i Baranje.
"Nedostaje nam skrb o identitetu. Stoga je nužno strategijski izgraditi
identitet regije kao i gradski urbani identitet. Tu treba uključiti
različite struke: kulturnjake, ljude iz turizma, školstva, gospodarstva,
gradske i županijske uprave te pristupiti identitetu kao projektu. U
suprotnom, ako se identitet grada i regije ne poboljša, oskudijevat
ćemo u akcijama budućih mladih stručnjaka, koji mogu pridonijeti lokalnom
razvoju", zaključuje dr. Horvat.
(Autor: Vesna LATINOVIĆ)
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
http://www.hck.hr/Web/vijesti_drustva/2005_01_novagradiska.htm
Javna tribina o ovisnostima
O povodu Mjeseca borbe protiv ovisnosti i Mjeseca knjige u Otvorenom učilištu "Matija Antun Relković" u Novoj Gradiški Gradsko društvo Crvenog križa je u suradnji sa Županijskim centrom za ovisnosti te Otvorenim učilištem "Relković" i Gradskom knjižnicom, priredilo javnu tribinu Štetnost pušenja, konzumiranja alkohola i ulične droge.
Tribina je održana za učenike srednjih škola, roditelje i prosvjetne djelatnike. Sudjelovalo je 150 polaznika, među kojima 100 učenika, 30 roditelja i 20 prosvjetnih djelatnika.
Predavači na javnoj tribini su bili mr. Ljiljana Lukačević, profesorica kliničke psihologije, dr. Igor Ferenčina, psihijatar, prof. sociologije i filozofije Nada Peleh i ravnatelj Gradskog društva Crvenog križa Nova Gradiška Franjo Pavlović, koji su i članovi tima Savjetovališta za prevenciju ovisnosti.
U programu je sudjelovala i Gradska knjižnica s učenicima novogradiške gimnazije i Elektrotehničke škole koji su čitali tekstove na temu pušenja, konzumiranja alkohola i konzumiranja uličnih droga.
Osim javne tribine, članovi Savjetovališta provodili su i svoje redovne aktivnosti :predavanja u školama i individualna savjetovanja korisnika u prostorijama Doma Crvenog križa. (F.P.)
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Virovitica online 19.11.2004
ZAPOČEO PROGRAM OBILJEŽAVANJA MJESECA BORBE PROTIV OVISNOSTI
Županijsko povjerenstvo za prevenciju ovisnosti virovitičko-podravske
županije nastavlja s aktivnostima u mjesecu borbe protiv ovisnosti koji
traje od 15.11. do 15.12. 2004. godine. Profesor Siniša Brlas, prof.
Vesna Šerepac, mr.sc.dr Elvira Koić i dr Miroslav Venus svakodnevno
vode tribine za zainteresirane sudionike u sklopu Školskih preventivnih
programa (ŠPP) i za širu javnost. Počelo se s tribinom u Industrijsko-obrtničkoj
školi, u OŠ "Vladimir Nazor", u Srednjoj školi u Pitomači,u
Gimnaziji Virovitica za vijeće roditelja, a danas i za profesore. U
Slatini je u Osnovnoj školi „Eugena Kumičiča“ održan i trening komunikacijskih
vještina za koordinatore ŠPP. Povjerenstvo prezentira svoje aktivnosti
tijekom proteklih pet godina od kako je osnovano, novi bilten Centra
za ovisnosti i web stranice. Dana 30.11. u Županiji gostuje prof.dr.sc.
Slavko Sakoman, 03.12. će se održati godišnja skupština Kluba liječenih
alkoholičara, a Kazalište Virovitica će biti domaćin centralnog multimedijskog
događanja 13.prosinca.
------------------------
