Povijest bolnice
Osnutak Bolnice i njezin uspješan razvoj usko su vezani uz život
i rad prim. dr. Ivana Barbota čije ime Bolnica i danas nosi.
Dr. Ivan Barbot je dekretom Ministarstva za zdravlje 1930 godine imenovan
za ravnatelja Duševne bolnice u Beogradu, gdje su uvjeti života duševnih
bolesnika bili vrlo loši. U traženju izlaza dr. Barbot je uočio da
postoje stara zapuštena vlastelinska zdanja u čijim je prostorima
vidio bolji smještaj duševnih bolesnika. Nakon duljeg traženja uspijeva
dobiti dvorac u Popovači /dvorac grofova Erdodya 1746./, te postupno
otkupljuje ostale objekte, oranice i šume nekadašnjeg feuda, adaptira
ih i osposobljuje za potrebe Bolnice. Na taj način formirana je 1934.
godine tz. depadansa Beogradske Bolnice. Na taj način se Beogradska
duševna bolnica opteretila velikog broja psihijatrijskih kroničnih
bolesnika. Do 1940. g. Barbot je još uvijek ravnatelj Beogradske bolnice,
a onda te godine napušta Beograd i postaje ravnatelj osamostaljene
Bolnice za duševne bolesti u Popovači. Dr. Barbot je živio u Bolnici
u Bolnica u Popovači je na neki način njegovo životno djelo. Njoj
je posvetio polovinu svog radnog vijeka, odnosno trećinu života. U
znak priznanja 1074. godine Bolnica je nazvana njegovim imenom. Poznato
je da je prim. Barbot radio sam uz pomoć malobrojnog stručnog osoblja.
Rad Bolnice bio je organiziran tako da se na obradivim površinama
oko dvorca organizirala Ekonomija, koja je iz godine u godinu ostvarivala
sve više proizvoda i osiguravala gospodarsku sigurnost depadanse.
Osoblje koje je radilo s pacijentima bilo je uglavnom priučeno. Dr.
Barbot je obavljao vizite dva puta mjesečno ,a i pružao je zdravstvenu
zaštitu okolnom stanovništvu. Od nekoliko bolesnika 1934. g. broj
raste na 140. Postupno se formiraju odjelu Muški i Ženski. Depadansa
sve više poprima oblik Bolnice, formira se Ljekarna, Stomatološka
djelatnost, Radna terapija /postolarska radionica, ličilačka, sušionica
mesa/ Praonica rublja. 1952. Stručna knjižnica iste godine kupuje
se prvi aparat za elektroterapiju uz suradnju s liječnicima Bolnice
Vrapče. Prvi aparat 1952 godine za elektroterapiju posuđen iz Bolnice
Vrapče. Postupno se proširuje broj odjela Bolnice. Raste broj pacijenata,
tako da početkom 1955. g. se nalazi 478 pacijenata. 1956. 545, a 1957.
562 bolesnika. Bolnica tada nije bila u stanju osigurati dostatan
broj med. osoblja, natječaji u raznim glasilima za liječnike i srednji
med. kadar bili su bezuspješni. Desetomjesečnim tečajem osposobilo
je 20 bolničara, a jedan liječnik je poslan na specijalizaciju. 1959
700 bolesnika, 1960 743 prosječno. 1962. godine dr. Barbot odlazi
u mirovinu, a za ravnatelja bolnice je imenovan dr. Petar Draganov.
Dalje slijedi razdoblje funkcionalnog prestrukturiranja bolničkih
odjela i službi, te bolje ekipiranosti stručnih kadrova, što se naravno
odražava na stručnu kvalitetu rada u bolnici. 1963. godine prvi počeci
Forenzičkog odjela kad jedini sudski pacijent koji je tada bio na
čuvanu i liječenju biva smješten u tkz. paviljon za nemirne bolesnike
sklone bijegu. Postupno se povećava broj forenzičkih pacijenata tako
da ih je 1966. 14. Razvoj psihijatrijske Neurološke i druge somatske
obrade i terapije uvjetovao je formiranje dijagnostičko terapeutskog
trakta, te je uz laboratorij, ljekarnu, stomatološku ambulantu adaptiran
rentgen kabinet.
1967. EEG laboratorij. Bolnica gotovo u cijelosti pruža psihijatrijsku
i neurološku zaštitu za Sisačko-moslavačko područje, Bosansku Krajinu,
te dio Slavonije. Uz stalan porast bolesnika i bolesničkih kreveta
raste i stručna afirmacija bolnice. Sve je aktivnije sudjelovanje
liječnika na brojnim kongresima, simpozijima savjetovanjima, a objavljuju
se i stručni radovi, ponajviše iz socijalne psihijatrije. 1969. formira
se tzv. Poliklinika za mentalno zdravlje kao odjel s psihodinamskom
orijentacijom u liječenju neurotičnih bolesnika, a što je odraz sve
većeg otvaranja Bolnice i za druge kategorije bolesnika. Nastavlja
se daljnja diferencijalizacija bolničkih odjela odjel za alkoholizam,
terapiju radom, smještaj nemirnih bolesnika za mirne akutne psihoze,
za lakše psihoze i neuroze. Sve veći porast gerijatrijskih bolesnika.
1968. kupljen prvi autobus za prijevoz VSS kadra liječnika za prijevoz
iz Zagreba. 1973. novi ravnatelj dr. Ivan Kerepčić nastavlja se daljnja
stručna diferencijacija odjela uz prostorno tehničko i medicinsko
unapređenje bolnice. Metode rada u to vrijeme su klasične: psihofarmakologija,
elektro-šok terapija, radna i rekreacijska terapija, a u začetku su
individualna psihoterapija i terapijske zajednice. Intenzivnije diferenciranje
u tom smjeru privremeno je usporeno osipanjem visokostručnog kadra.
U tom razdoblju broj bolesničkih kreveta je 820, 1977. ravnatelj dr.
Ivan Bamburač. 1981. započinje raditi Interni i Neurološki odjel uz
pripadajuću dijagnostiku. 1982. g. dovršena izgradnja prve faze Zavoda
za liječenje i čuvanje psihički ambnormnih delikvenata. Slijedeći
moderne smjernice u psihijatriji, a na temelju sugestija Stručnog
kolegija razvija se psihijatrijska i neurološka služba, a naročito
liječenje određenih kategorija bolesnika / alkoholičari, neurotični,
neurološki, internističkih bolesnika što zahtjeva i razvoj polikliničko-konzilijarne
i dijagnostičke službe u okviru psihijatrije neurologije i interne
medicine.
