1
DEKANSKA KONFERENCIJA MEDICINSKIH FAKULTETA REPUBLIKE HRVATSKE
HRVATSKA LIJEČNIČKA KOMORA
HRVATSKI LIJEČNIČKI ZBOR AKADEMIJA MEDICINSKIH ZNANOSTI HRVATSKE
Prijedlog plana i programa specijalističkog usavršavanja
(OBRAZAC ZA UPISIVANJE PLANA I PROGRAMA SPECIJALISTIČKOG USAVRŠAVANJA)
„PSIHIJATRIJA"
Zagreb, 2007.
2
A: STATUS DOKUMENTA „Matica podataka za specijalizaciju Psihijatrija" - var. 1.01.
Komentari povjerenstva
Naziv dokumenta
Matica podataka („charter") za specijalizaciju
Dokument sadržava zbir podataka o statusu, subjektivitetu, uvjetima za polaznike, ustanove i voditelje kao i plan i program specijalizacije
Nacionalno tijelo koje nadzire specijalizacije doktora medicine (UEMS: National authority)
Povjerenstvo za koordinaciju izrade prijedloga planova i programa liječničkih specijalizacija formiran Odlukom Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske 534-06-01/7-06-1, UP/I-011-01/06-01/7
Radna grupa za specijalizaciju „psihijatrija"
Modifikacija ovog dokumenta
Modifikacija 1.01. dokumenta „Matica podataka za specijalizaciju „Psihijatrija"
Varijanta dokumenta 1.01. formirana je dana 2006-04-10 i pohranjena sa navedenim datumom i pod brojem: xx xxxxx , u Upisnik planova i programa specijalizacija koji se vodi kod Hrvatske liječničke komore.
Status modifikacije dokumenta
„Maticu podataka za specijalizaciju „Psihijatrija“ - var: 1.01. usvojila je Dekanska konferencija Medicinskih fakulteta, Hrvatska liječnička komora, i Hrvatski liječnički zbor, kako slijedi:
-Dekanska konferencija Medicinskih fakulteta: d
-Glavni odbor hrvatske liječničke komore:
-Glavni odbor Hrvatskog liječničkog zbora:
3
Kolateralni dokumenti:
Odlukama Dekanske konferencije Medicinskih fakulteta, Hrvatske liječničke komore i Hrvatskog liječničkog zbora
iz ove Matice izvode se slijedeći dokumenti vezani uz provođenje specijalizacije „ Psihijatrija ":
- Plan i program u obliku za objavljivanje u „Narodnim novinama" - Dnevnik rada (Log book) u obliku knjižice za liječnike na specijalizaciji - Uvjeti za voditelje specijalizacije - Uvjeti za ustanove u kojima se obavlja specijalizacija
- navedeni dokumenti odnose se na varijantu dokumenta „Matica podataka za specijalizaciju „Psihijatrija“ 1.01. iz kojeg su izvedeni i vrijede do slijedeće revizije navedenog dokumenta.
B: DEFINICIJA i STATUS MEDICINSKE SPECIJALNOSTI:
1.3.4. NAZIV MEDICINSKE SPECIJALNOSTI PREMA: Pravilniku o specijalizaciji liječnika u Republici Hrvatskoj
„PSIHIJATRIJA"
1.1.2. Kada je navedena specijalnost po prvi puta akreditirana u Hrvatskoj kao
4
medicinska specijalnost
1.1.3. Kada je navedena specijalnost akreditirana u Hrvatskoj kao medicinska specijalnost prethodno ovoj akreditaciji
„ Pravilnik o specijalističkom usavršavanju znanstvenih djelatnika „ („Narodne novine „ br. 33/94, 53/98, 64/98, 97/99 i 84/01) : Medicinska specijalnost br. XX. Naziv specijalizacije: „PSIHIJATRIJA "
1.1.4. Da li je navedena medicinska specijalnost bila prije uža specijalnost i da li ima „zajedničko deblo (common trunk)" šire specijalnosti
- „Psihijatrija" je bila samostalna medicinska specijalnost - Nema „Zajedničko deblo"
1.3.5. Koje su uže specijalnosti akreditirane uz navedenu medicinsku specijalnost prema posljednjem Pravilniku o medicinskim specijalnostima?
Slijedeća područja užih specijalizacija postoje u okviru specijalnosti:
Biologijska psihijatrija, socijalna psihijatrija , dječja i adolescentna psihijatrija, forenzička psihijatrija, alkoholizam i ovisnosti, psihoterapija.
1.2. NAZIV MEDICINSKE SPECIJALNOSTI PREMA :EU directives, Kategorizaciji UEMS-a i nadležnog europskog
r^____f _
1.2.1. „Psychiatry"
- EU Directives nr 36/2005
UEMS kategorizacija:
Group of specialities A or B
5
Boarda EU-referenca
1.2.2. European Board of „Psychiatry"
- UEMS Section of „Psychiatry"
1.2.1. U kojim zemljama EU postoji navedeni entitet kao medicinska specijalnost
EU-referenca
U svih 25 zemalja EU prema : EU-directives 36/2005
1.3. HRVATSKE AKREDITACIJE MEDICINSKE SPECIJALNOSTI
1.3.1. Radna skupina za medicinsku specijalnost za „ Psihijatriju" sastavljen je odlukama Dekanske konferencije Medicinskih fakulteta, Hrvatske liječničke komore i Hrvatskog liječničkog zbora i potvrđen odlukom Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske br.:xxxxxxxxxxxx                          od datna:
xx. Za predsjednika radne skupine za „ Psihijatriju" imenuje se: Prof. dr. sc. Vera Folnegović Šmalc.
Radna skupina za Psihijatriju
Psihijatrija
Naziv specijalizacije
Prof. dr. sc. Vesna Medved
Predst.Dek. konferencije - MF Zagreb
Doc. dr. sc. Đulijano Ljubičić
Predst.Dek. konferencije - MF Rijeka
Prof. dr. sc. Goran Dodig
Predst.Dek. konferencije - MF Split
Prof. dr. sc. Pavo Filaković
Predst.Dek. konferencije - MF Osijek
Prof. dr. sc. Tanja Frančišković
Predst. Hrvatske liječničke komore
Prof. dr. sc. Rudolf Gregurek
Predst. Hrvatske liječničke
komore
Dr. Živko Mišević
Predst. Hrvatske liječničke komore
Dr. Maja Bajs
Predst. Hrvatske liječničke komore
6
Dr. Maja Bajs
Predst. Hrvatske liječničke komore
Doc. dr. sc. Mate Mihanović
Predst. Hrv. liječ. zbora - Struč. društ.
Prim dr. sc. Gordan Makarić
Predst. Hrv. liječ. zbora - Struč. društ.
Prof. dr. sc. Vera Folnegović Šmalc
Predst. HLZ-Struč. društvo -UEMS
Doc. dr. sc. Slađana Štrkalj Ivezić
Predst. HLZ-Struč. društvo -UEMS
Povjerenstvo je koristilo prethodni predložak koji je usklađen prema UEMS-u koje izradilo prethodno Povjerenstvo za psihijatriju /predsjednik Prof. dr. sc. Ljubomir Hotujac). Ostali konzultanti su:
Prof. dr. sc. Miro Jakovljević, Doc. dr. sc. Alma Mihaljević Peleš, Prim dr. sc. Miroslav Goreta, Prof. dr. sc. S.Sakoman, Prof. dr. sc Vlado Jukić, Dr. sc. Ante Bagarić, Prof. dr. sc. Vlasta Rudan, dr.sc. Dolores Britvić, prof.dr.sc.Dragica Kozarić Kovačić, prof.dr.sc. Ljiljana Moro, dr.sc.Jasna Grković, doc.dr.sc. Ika Rončević Gržeta, doc.dr.sc.Eduard Pavlović, dr.Igor Girotto, mr.sc.Ana Kaštelan, dr.sc.Mirjana Graovac, mr.sc.Daniela Petrić, prof.dr.sc.Gordana Rubeša., mr. sc. Špiro Janović, Dr Vanda Pokos
Konzultanti Povjerenstva za određena područja
1.3.2. Specijalizacija „Psihijatrija." je potvrđena kod „Povjerenstva za koordinaciju
prijedloga planova i programa liječničkih speciializaciia J "" Odlukom od
7
dana x ( Br. x xxx u skladu s Poslovnikom o radu radnih skupina za x
1.3.3.Kod Hrvatske liječničke komore Odlukom od dana xxxxxxxx Br. xxxxx kao
osnovni specijalistički entitet za izdavanje licence
1.3.4. Kod Hrvatskog liječničkog zbora Odlukom od dana xxxxxxxx Br. xxxxx kao
osnovni specijalistički entitet. Kao stručno društvo ( ili društva) nadležno za navedenu specijalnost određuje se „Hrvatsko društvo za kl Hrvatskog liječničkog zbora"
1.3.5. NAZIV PREDM ETA U DIPLOMSKOM STUDIJU (ako postoji podudarnost)
1.3.5. Specijalizacija je kao osnova za nastavu, znanstveni rad i habilitaciju koja odgovara predmetu „Psihijatrija. u okviru Zajedničkog jezgrovnog („Core curriculum)" diplomskog studijskog programa medicinskih fakulteta Republike Hrvatske akreditirana od strane Dekanske konferencije Medicinskih fakulteta Odlukom od dana 4 prosinca 2004 godine na sjednici u Rijeci. - Predmet „"Psihijatrija"" , 4. godina studija, xx sati , provjera znanja -ispit ili kolokvij - Broj ECTS bodova za navedeni kolegij na diplomskom studiju
1.3.5.1. SPECIJALISTIČKI STUDIJ (ako postoji)
1.3.5.1. Ustrojen je Specijalistički Poslijediplomski studij „Psihijatrija." odlukom Fakultetskog vijeća Medicinskog fakulteta u X X vijeća za poslijediplomske studije Odlukom od dana xxxxxxxx Br. xxxxx
1.3.6. ZNANSTVENA GRANA (ako postoji podudarnost)
1.3.6. Specijalizacija je kao osnova za znanstveni rad akreditirana u popisu znanstvenih grana : „I ." pod brojem XX u Polju Kliničkih medicinskih
znanosti Odlukom Nacionalnog znanstvenog vijeća Republike Hrvatske - br.: xxxxxxxxx Datum: x xxxxxxxxxx.
1.4. Stručni naziv koji se stječe završetkom specijalizacije
1.4.1. Stručni naziv u Republici Hrvatskoj prema
Završetkom specijalizacije i nakon polaganja specijalističkog ispita stječe se
8
„Zakonu o stručnim i akademskim nazivima" „NN" br.: xxxx str. :xx Datum: xxx
stručni naziv „Specijalist psihijatar."
1.4.2. Licenca koju izdaje Hrvatska liječnička komora
Nakon položenog specijalističkog ispita iz p e liječnik ima pravo na licencu za Specijalistu psihijatrije Koju slijedom propisa izdaje na rok od 6 godina Hrvatska liječnička komora
1.4.3. Stručni naziv u EU EU-referenca
U skladu s propisima UEMS - section of „Psychiatry" nakon Europskog spec, ispita stječe se naziv:
FEBU - Fellow of the European Board of „Psychiatry"
1.4.4. Uvjeti trajnog usavršavanja i obnove licence za specijaliste prema pravilima Hrvatske liječničke komore
-Specijalistički ispit i stručni naziv S HIJATAR je trajan
- Licenca za obavljanje poslova i zadataka liječnika SPECIJ HIJATRIJE vrijedi 6 ( šest ) godina i obnavlja se prema Pravilniku Hrvatske liječničke komore
1.4.5. Uže specijalnosti, subspecijalizacije i akreditacije za pojedina područja medicinske specijalnosti
Liječnik SPI 'SIHIJATAR može se u skladu sa Pravilnikom akreditirati za posebna područja kako slijedi:
Biologijska i klinička psihijatrija, psihoterapija, socijalna psihijatrija i psihijatrija u zajednici, forenzička psihijatrija, alkoholizam i bolesti ovisnost, konzultacijska, suradna psihijatrija i psihosomatska medicina. (Dječja i adolescentna psihijatrija organiziraju se kao posebna specijalizacija)
Napomena: postoji subspecijalizacija iz dječje i adolescentne psihijatrije
1.4. Procjena svrhovitosti specijalizacije s obzirom na potrebe tržišta rada u
javnom i privatnom
Broj potrebnih specijalista u RH godišnje: Potreba za novim specijalizantima godišnje:
9
sektoru (ako postoji podatak)
1.3. Mogući partneri
(navesti zdravstvene ili druge ustanove partnere; kod zdr. ustanova posebno obzirom na razini: osnovna ili uža specijalizacija - prema sadašnjem Pravilniku o specijalizaciji)
Program specijalizacije PSIHIJATRIJE provodi se u kliničkim ustanovama (bolnicama, odjelima,ambulantama,centrima) povezanima s Medicinskim fakultetima u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku, a dijelovi programa provode se i u županijskim i općim bolnicama te specijalnim psihijatrijskim bolnicama, te vanbolničkim ustanovama. Sve ustanove u kojima se provodi program specijalizacije PSIHIJATRIJA moraju zadovoljavati opće i posebne uvjete za provođenje onog dijela programa za koje su određene.
1.4. Otvorenost studija prema pokretljivosti specijalizanata
U Eu i izvan Eu, koje mogu koristiti liječnici tijekom specijalizacije posebno u okviru CARDS , Erasmus i drugih (ako postoji)
U programu specijalizacije predviđena je mogućnost provođenja programa specijalizacije u trajanju do najviše šest mjeseci u europi i drugim državama koji imaju zadovoljavajuću kvalitetu specijalističkog staža vidi 2.7
1.6. Ostali elementi i podaci
2.0.0. Podatci o uvjetima specijalizacije
-Uvjeti koje mora ispunjavati pristupnik za program specijalizacije
2.1. Selekcija pristupnika i primanje u program specijalističke izobrazbe
Izbor kandidata prepušten je ustanovama za koje će potencijalni kandidat obavljati specijalizaciju koje se trebaju rukovoditi načelnim preporukama za izbor. Načelne preporuke pri izboru: ocjene u dodiplomskoj nastavi, interes kandidata za struku, publikacije, znanje jezika, poznavanje rada na računalu i korištenje Interneta, nagrade.
10
2.2.1. opći uvjeti za sve specijalizacije
Završen Medicinski fakultet - stupanj doktora medicine Položeni stručni ispit Liječnička licenca Hrvatske liječničke komore Odobrenje za specijalizaciju Ministarstva zdravstva RH
2.2.2. posebni uvjeti za specijalizaciju PSIHIJATRIJA
Npr. Psihofizička osposobljenost i liječnički pregled osposobljenosti za radnu sposobnost....
Nema
2.2. Trajanje izobrazbe
5 godina
2.3." Zajednički dio programa „zajedničko deblo" ili cjelovit program specijalizacije
Osnovna ili „produžena specijalizacija" nakon zajedničkog debla („common trunk")
Specijalizacija iz psihijatrije traje 5 godina. Opći dio traje 4 g i 7,5 mj.
Tijekom 5. godine u trajanju od 3, 5 mj, kandidat bira fakultativne programe koji uključuju posebne edukacije iz posebnih područja psihijatrije (klinička psihijatrija i biologijska psihijatrija, psihijatrija u zajednici i socijalna psihijatrija, psihoterapija, alkoholizam i druge ovisnosti, forenzička psihijatrija, suradna psihijatrija i psihosomatska medicina). Specijalizanti koji tokom specijalizacije izrađuju doktorske disertacije mogu u dogovoru s mentorom koristiti ovo vrijeme za izradu disertacije
Fakultativni programi će se priznati kao dio subspecijalizacije za kandidate koji će nastaviti sa subspecijalizacijom iz područja fakultativnog programa.
11
Specijalizacija započinje s početkom školske godine za sve specijalizante kako bi se omogućio kontinuirani edukativni proces.
2.3.1 .Naziv prethodnog (osnovnog pravca) specijalizacije („zajedničko deblo")
2.4. Program izobrazbe, Dnevnik rada tijekom izobrazbe („Log book")
2.5. Osiguranje i kontrola kvalitete
Povjerenstvo za koordinaciju specijalnosti zajedno s nastavnicima i nastavnim ustanovama implementira postupke osiguranje kvaliteta izobrazbe. Postupci mogu uključivati posjete institucijama, ocjene izobrazbe, praćenje pojedinačnih logbooka polaznika i dr. Vizitacije ustanovama moraju se provoditi na strukturiran način, predviđen posebnim dokumentom
Nadzor izvršenja programa specijalizacije obavlja Ministarstvo zdravstva koje imenuje Povjerenstvo sastavljeno od predstavnika Hrvatskog liječničkog zbora, komore, medicinskih fakulteta i jednog starijeg specijalizanta psihijatrije imenovanog od udruge specijalizanata psihijatrije.
Povjerenstvo obavlja slijedeće zadatke:
1. obavlja izbor institucija u kojima se može obavljati edukacija iz psihijatrije za određeno područje 2. obavlja redovitu kontrolu kvalitete ustanova koje provode specijalističko usavršavanje putem regularnih kontrola odnosno vizitacija (svake 4 godine) i izvanrednih kada za to postoje razlozi. U skladu s time daje prijedlog Ministarstvu zdravstva za izdavanje licence ustanovama za obavljanje specijalističkog usavršavanja. Kontrola kvalitete obavlja se prema UEMS-ovom dokumentu za provjeru kvalitete za područje psihijatrije. Procjenjuje se i kvaliteta izobrazbe u ustanovama. 3. imenuje mentore i supervizore prema kriterijima navedenim u ovom pravilniku 4. obavlja kontrolu rada mentora i supervizora putem anonimne ankete najmanje jedanput u 4 godine i češće po potrebi 5. prima mentorske izvještaje o napredovanju kandidata najmanje jednom godišnje na posebno izrađenom formularu: obaveza mentora i specijalizanta da najmanje jednom godišnje provjeravaju napredak u znanju i vještinama kao i teškoće u programu specijalizacije koje se upisuju
12
u specijalizantsku knjižicu. U slučaju poteškoća u problemu specijalizacije koje se ne mogu razriješiti u komunikaciji između mentora i specijalizanta nadležno je povjerenstvo 6. prima pritužbe i predlaže kaznu za prekršaje koje se odnose na provođenje programa specijalizacije a uključuje povredu programa specijalizacije, neetično ponašanje i drugo. 7. donosi popis obveze literature u skladu s mišljenjem stručnjaka iz svih područja psihijatrije
2.6. Ograničenje broja polaznika program a specijalizacije (Numerus clausus) na razni ustanove i na razini Republike Hrvatske ako postoji
2.7. Dio izobrazbe u inozemstvu u okviru Europske Unije - ako je predvidjen
S obzirom da je program usklađen sa smjernicama UEMS-a, specijalizantu se može omogućiti provođenje jednog dijela programa, u trajanju do najdulje 6 mjeseci u zemljama Europske unije i drugim zemljama koje imaju slične programe specijalizacije. Specijalizant treba zatražiti dozvolu od povjerenstva i pri tome priložiti dokaze o kvaliteti edukacijskog centra za određeno područje psihijatrije u kojem želi provesti odgovarajući dio programa specijalizacije.
3.0. Uvjeti koje mora ispunjavati ustanova u kojoj se vrši specijalizacija
3.1 Priznavanje statusa ustanove za izobrazbu
Ustanove u kojima se vrši specijalistička izobrazba moraju biti potvrđene od strane Povjerenstva za
Ustanove za specijalističku edukaciju određene su od strane nacionalnih autoriteta (Povjerenstvo za psihijatriju Ministarstva zdravstva RH, u konzultaciji s Katedrama za psihijatriju i psihološku medicinu, referentnim centrima za posebna područja u psihijatriji i stručnim društvima HLZ-a) prema stručnim i znanstvenim odrednicama za provođenje određenog programa specijalizacije. Mogu provoditi edukaciju samo za ona područja psihijatrije za koja zadovoljavaju stručne i znanstvene kriterije. Moraju imati mogućnosti za provođenje edukacije u bolničkom i i vanbolničkom obliku, suradnju s drugim institucijama, dovoljan broj
13
koordinaciju izrade prijedloga planova i programe specijalizacija te Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi
pacijenata sa specifičnim problemima koji su predmetom edukacije, dovoljan broj osoblja, edukatora, multidisciplinarni pristup i tim, evaluaciju kvalitete rada, sobu za rad specijalizanata i biblioteku s dostupnom stručnom i znanstvenom literaturom. Autoriteti u struci trebaju pri tome biti odgovorni za prepoznavanje izvrsnosti pojedinih institucija. Posebna distinkcija treba biti između visoko specijaliziranih psihijatrijskih institucija koje kandidatu mogu pružiti samo dio, visoko diferentne edukacije, od institucija koje mogu osigurati kompletni program edukacije. Ustanove u kojima se provodi plan specijalizacije moraju imati dovoljan broj mentora i supervizora kojima je mentorstvo i supervizija u opisu radnog mjesta.
3.2. Status i veličina ustanova u kojima se vrši izobrazba (samostalno ili u sklopu programa)
Edukacija se odvija na klinikama povezanim s Medicinskim fakultetima, te ostalim bolničkim i vanbolničkim ustanovama koje zadovoljavaju zadane uvjete za specijalizaciju za opće i pojedine programe.
3.3. Osiguranje kvalitete u ustanovi za izobrazbu
Ustanova za izobrazbu mora imati unutrašnji sustav medicinskih provjera (audit of quality assurance) uključujući sastanke posvećene mortalitetu, incidentnim situacijama u skladu sa strukturiranim postupcima, a uz to različite bolničke aktivnosti vezane uz područje kontrole kvalitete, kontrole infekcija, odbore za
Upisati fizičke uvjete i opremu specifične za provođenje navedene specijalizacije
14
lijekove i terapijske metode. Vizitacija institucija za izobrazbu od
strane Povjerenstva za koordinaciju mora se
provoditi prema strukturiranom protokolu
3.4. Nastavna infrastruktura u ustanovi za izobrazbu
Specijalizant mora unutar ustanove imati prostor i mogućnosti za praktično i teoretsko učenje. Mora postojati pristup nacionalnoj i međunarodnoj literaturi kao i prostor za praktične vježbe laboratorijskih tehničkih postupaka.
Opći uvjeti koje mora ispunjavati ustanova u kojoj se vrši specijalizacija (opći uvjeti vrijede za sve ustanove u kojima se vrši spec. izobrazba)
Izradit će Povjerenstvo za koordinaciju
Posebni uvjeti za specijalizaciju P
15
4.0 Uvjeti za voditelja programa specijalističke izobrazbe u ustanovi
4.1. Kvalifikacije nastavnika -mentora Voditelj izobrazbe mora biti osoba koja ima praktično iskustvo u radu u navedenoj specijalnosti od najmanje 5 godina nakon specijalističkog ispita i mora prije priznavanja statusa voditelja specijalističke izobrazbe sam proći kroz specifičan program izobrazbe. Dodatni članovi tima za izobrazbu moraju biti na raspolaganju. Zahtjev je da osobe koje su voditelji specijalističke izobrazbe i sami prakticiraju u punom opsegu navedenu specijalnost.
ODREĐIVANJE KRITERIJA ZA EDUKATORE
Odnosi se na definiranje edukacijskih kriterija za glavnog mentora i za supervizore koje trebaju ispuniti osobe koje će provoditi pojedine dijelove specijalističke edukacije.
MENTOR Kriteriji za mentore:
- Akademski status: docent do profesora. Mentor istovremeno može imati maksimalno 5 specijalizanata. Obveze mentora:
• Odgovornost za plan provođenja specijalizacije za pojedinačnog specijalizanta prema programu specijalizacije. • Izrada individualnog plana provođenja specijalizacije u skladu s programom • Pomaže specijalizatnu da prolazi kroz različita područja edukacije, dogovara rotaciju obaveznog programa specijalizacije, odgovoran je za rotaciju edukacije prema programu • Sudjeluje u edukacijskom programu • Uključuje specijalizanta u pisanje stručnih radova i sudjelovanje u istraživanjima. • Mora sa specijalizantom objaviti najmanje jedan stručni rad • Sudjeluje zajedno s supervizorima iz pojedinih posebnih dijelova edukacije u kolokvijima na kraju edukacijskih dijelova i na taj način kontinuirano prati svog edukanta. • Mentor treba provesti sa specijalizantom 1 sat tijekom tjedna u konzultacijama, što mora biti u opisu njegovog rada • Treba biti prisutan na specijalističkom ispitu svog kandidata.
16
• Mentori i kandidati trebaju najmanje dva puta godišnje procjenjivati napredak i teškoće u edukaciji. • U slučaju teškoća u programu pomaže riješiti problem ili upućuje specijalizanta za žalbu povjerenstvu.
SUPERVIZORI
Supervizor obavlja edukaciju specijalizanta tijekom boravka specijalizanta u ustanovi radi edukacije iz određenog područja.
Popis supervizora za pojedina područja određen je od strane Povjerenstva za psihijatriju, tijela koje kontrolira provođenje specijalizacije.
Kriteriji za supervizore edukacije:
odgovarajuće stručno iskustvo rada na određenom području psihijatrije (5 godina i više),
uža subspecijalizacija za edukaciju posebnih dijelova specijalizacije (klinička psihijatrija, i biologijska, socijalna psihijatrija i psihijatrija u zajednici, psihoterapija, dječja i adolescentna psihijatrija, forenzička psihijatrija, alkoholizam i druge ovisnosti, suradna psihijatrija )
supervizor radi u ustanovi u kojoj specijalizant provodi dio specijalizacije za koju je odgovoran supervizor, odnosno u kojoj se specijalizant trenutno nalazi na edukaciji iz određenog područja supervizor može supervizirati edukaciju (teorijsko znanje i praktični rad) samo iz onog područja za koje je zadužen prema svojim stručnim i znanstvenim referencama od strane Povjerenstva supervizija je u opisu redovnih radnih zadataka supervizora - za psihoterapijski dio edukacije potrebna je uz užu specijalizaciju i odgovarajuća psihoterapijska edukacija priznata od strane nacionalnog autoriteta za psihoterapiju ( referentnog centra za psihoterapiju). supervizorski rad mora biti u opisu rada supervizora
Obveze supervizora:
17
klinička supervizija: educira specijalizanta u pojedinim posebnim dijelovima specijalizacije kroz dnevne konzultacije kliničkog rada, timski rad, timske prikaze i diskusije, zajednički rad i opservaciju rada supervizora edukacijska supervizija: educira specijalizanta vezano za određenu temu ili područje, bilo individualno ili u grupi, uključuje i interpersonalni odnos vezan sa poslom, akademske rasprave vezane za temu. svakodnevno je dostupan specijalizantu obavezan tjedni rad sa specijalizantom iznosi ukupno 3 sata tjedno u navedenim aktivnostima
Stariji specijalizant
u pravilu specijalizant 4. ili 5. godine, ali u slučaju potrebe može biti specijalizant 3. godine za specijalizante 1. i 2. godine. izbor starijeg specijalizanta vrši se na temelju njegova uspjeha u tijeku specijalizacije, a imenuje ga voditelj ustanove.
Obveze: - uvođenje mlađeg specijalizanta u svakodnevni klinički rad na odjelu, - svakodnevno dostupan specijalizantu - surađuje s Povjerenstvom za praćenje specijalizacije
4.2 Program izobrazbe nastavnika
Nastavnici, mentori i supervizori za pojedina područja edukacije moraju imati odgovarajuću edukaciju za to područje i biti kontinuirano aktivni u toj praksi, što se dokazuje opisom posla koji radi, sudjelovanjem u edukaciji, znanstvenim i stručnim publikacijama i sudjelovanjem na znanstvenim i stručnim skupovima.
4.3 Omjer nastavnika i polaznika
5.0 Uvjeti za polaznika
18
5.1 Praktično iskustvo
5.2 Jezične i komunikacijske sposobnosti
5.3 Dnevnik rada specijalizacije (logbook)
6.0. Plan i program specijalizacije
6.1. Plan i program izobrazbe za specijalista psihijatrije („log book")
Provjera znanja i vještina polaznika tijekom specijalizacije
Kontrola edukacije specijalizanta vrši se od strane njihovih mentora i suprevizora kako i obaveznim kolokvijem, na kraju svakog dijela specijalizacije. Kolokvij uključuje neophodna teorijska znanja i vještine iz određenog područja psihijatrije i prikaz primjera iz kliničke prakse vezan za rotacije na pojedinim odjelima i službama. Pitanja na kolokviju i dokumentirani primjer se upisuju u specijalizantsku knjižicu. Specijalizant prije prijave za ispit mora položiti tri obavezna kolokvija iz kliničke i biološke psihijatrije, socijalne psihijatrije i psihijatrije u zajednici i psihoterapije. Specijalizantu je poznata literatura neophodna za spremanje kolokvija. Kolokvij se odnosi na bitna teorijska znanja i demonstriranje vještina kliničke prakse za određeno područje. Kolokvij uključuje pismeni dio obrade tri različita primjera iz kliničke prakse u vidu eseja. Obavezni kolokvij za određeno područje ocjenjuju docenti ili profesori koji se stručni autoriteti za određena područja psihijatrije za koje se polaže kolokvij. Drugi kolokviji iz drugih područja polažu kod supervizora određenog područja. Svi kolokviji upisuju se u specijalizantsku knjižicu.
19
Provjera izvodjenja specijalizacije prema „Dnevniku rada"
Nadzor izvršenja programa specijalizacije obavlja Ministarstvo zdravstva koje imenuje povjerenstvo sastavljeno od predstavnika liječničkog zbora, komore , medicinskih fakulteta i jednog starijeg specijalizanta psihijatrije imenovanog od udruge specijalizanata psihijatrije.
Povjerenstvo obavlja slijedeće zadatke: 1. vrši izbor institucija u kojima se može obavljati edukacija iz psihijatrije za određeno područje 2. imenuje mentore i supervizore prema kriterijima navedenim u ovom pravilniku 3. obavlja redovitu kontrolu kvalitete ustanova koje provode specijalističko usavršavanje putem regularnih kontrola (svake 4 godine) i izvanrednih kada za to postoje razlozi i daje prijedlog Ministarsvu zdravstva za izdavanje licence za obavljanje specijalističkog usavršavanja. Kontrola kvalite se obavlja prema UEMS-ovom dokumentu za provjeru kvalitete za područje psihijatrije 4. prima mentorske izvještaje o napredovanju kandidata najmanje jednom godišnje na posebno izrađenom formularu: obaveza mentora i specijalizanta da najmanje jednom godišnje provjeravaju napredak u znanju i vještinama kao i teškoće u programu specijalizacije koje se upisuju u specijalizantsku knjižicu je da provjeravaju. U slučaju poteškoća u problemu specijalizacije koje se ne mogu razriješiti u komunikaciji između mentora i specijalizanta nadležno je povjerenstvo 5. prima pritužbe koje se odnose na provođenje programa specijalizacije a uključuje kršenje programa specijalizacije, neetično ponašanje i drugo
Kolokviji tijekom specijalizacije i „inservice assessment
ISPIT: „In service assessment" održava European Board of Spec, za liječnike na specijalizaciji spec dva
20
puta godišnje prema rasporedu koji se očitava sa web stranice European Bord of spec - prijave i algoritam održavanja ispita vrše se prema uputama na istoj web stranici
Specijalistički poslijediplomski studij „Naziv spec"
f ^
naziv i održavanje specijalističkog poslijediplomskog studij a i njegovo mjesto u timingu specijalizacije
V y
6.2. Kompetencije koje polaznik stječe završetkom specijalizacije
Znanja i vještine liječnika specijalista „na
Definirati potrebne znanja i vještine (broj zahvata....) prema Dnevniku rada
obraaemn ooiesniKa, obavljenih
Znanja i vještine liječnika specijalista „psihijatrije"
Očekuje se da će na kraju edukacije psihijatar imati slijedeće kompetencije koje su u skladu s UEMS-ovim preporukama kompetencija za specijalistu psihijatra 1. sposobnost donošenja odluka vezano na dijagnosticiranje i liječenje psihičkih poremećaja a uključuje vještine otkrivanja i definiranja psihopatoloških kliničkih nalaza , terapijske vještine da učinkovito i etično rješava različite poteškoće vezane za psihičku bolest. Vještine se odnose na primjenu bioloških, psiholoških i socijalnih psihijatrijskih intervencija i sposobnost da se one integriraju na optimalan način u svakom konkretnom slučaju. Sposobnost procjene stanja i donošenja odluka za primjenu najboljeg načina liječenja, korištenje socijalnog konteksta kao
21
sredstva za rehabilitaciju i oporavak. 2. sposobnost uspješne komunikacije odnosi sa na uspostavljanje humanog i etičnog odnosa s pacijentom , uspostava specifičnog terapijskog odnosa, komunikacije sa članovima obitelji, drugim stručnjacima i organizacijama koji sudjeluju u liječenju, sposobnost komunikacije u kojoj se prenose relevantne informacije pacijentu i članovima njegove obitelji, podrazumijeva uspostavu partnerskog odnosa s pacijentom u kojoj je pacijent aktivni sudionik. 3. sposobnosti efikasne suradnje sa pacijentom, članovima obitelji, kolegama, drugim strukama, mutlidiciplinarnim timom, udrugama korisnika. 4. menađerske sposobnosti - odnosi se na funkcioniranja psihijatra koji je u stanju svakodnevno usklađivati različite zadatke vezane za donošenje odluka koje uključuju sredstva s kojima raspolaže, osoblje s kojim raspolaže, stručnu politiku, vrijeme za liječenje pacijenata, edukaciju i rad u sistemu zdravstva 5. promotorski rad na području mentalnog zdravlja uključuje zalaganje za mentalno zdravlje i poboljšanje liječenja generalno u društvu. 6. uloga kontinuiranog učenja i profesionalnog rada uključuje kontinuiranu edukaciju i ponašanje prema standardima struke u kliničkom i etičkom smislu, odgovornost prema profesiji i prema društvu.
DEFINIRANJE OSNOVNIH ZNANJA I VJEŠTINA
Osnovne spoznaje iz psihijatrije su obvezne, a uključuju znanja o dijagnosticiranju psihičkih poremećaja, psihobiosocijalnom modelu razumijevanja psihičke bolesti i pristupa liječenju, etičkim smjernicama struke, hitnoj psihijatriji, psihijatriji u zajednici i socijalnoj psihijatriji, psihoterapiji, suradnoj (liasion) psihijatriji, forenzičkoj, dječja i adolescentna psihijatrija, psihijatriji u starijoj dobi i problemima ovisnosti. Odnose se na rad u različitim terapijskim sredinama: hospitalnoj psihijatriji (kratkog, srednjeg i dugog trajanja), vanbolničkim programima (centri za mentalno zdravlje, centri za rehabilitaciju u zajednici, dnevne bolnice, dnevni centri, liječenje u kući), suradnju s drugim stručnjacima i institucijama koji također sudjeluju u liječenju ili organizaciji skrbi za osobe s mentalnim poremećajem. Također su obvezne osnovne spoznaje iz neurologije i interne medicine.
22
TEORIJSKA ZNANJA Teorijska nastava treba se odvijati prema programu prihvaćenom od povjerenstva za psihijatriju a na prijedlog stručnih autoriteta za određeno područje u obliku predavanja, seminara i kliničkih prikaza prema posebnom programu za pojedino područje psihijatrije. Seminari uključuju najnovije spoznaje iz pojedinih područja psihijatrije, prikaze iz kliničke prakse u kojima se raspravlja o dijagnostičkim i terapijskim dilemama i mogućnostima rješavanja. Cilj je da specijalizant razvija kompetentnost za donošenje kliničkih odluka u svakodnevnoj praksi, smisao za konzultacije s drugim kolegama i razumijevanje vlastitih ograničenja. U teorijskoj nastavi specijalizant će se također upoznati sa ulogama drugih struka koji sudjeluju u liječenju u psihijatriji a odnose se na psihologe, socijalne radnike, radne terapeute, medicinske sestre. Prisustvovanje teorijskoj nastavi i izrada seminarskih radova je obavezna. Određeni broj sati teorijske nastava priznat će se od sudjelovanja na kongresima i drugim vidovima stručne edukacije. Teorijska nastava se upisuje u specijalizantsku knjižicu. Popis literature koji se preporuča za učenje psihijatrije mora biti transparentan a uključuje različite udžbenike iz područja psihijatrije i različite članke iz različitih stručnih časopisa.
PRAKTIČNI DIO EDUKACIJE Praktični dio edukacije uključuje svakodnevni klinički posao koji se mora obavljati pod supervizijom. Individualna klinička supervizija mora biti najmanje 1x tjedno, a grupna supervizija koja uključuje tim, vizitu ili više specijalizanata minimum 4 sata tjedno. Supervizija psihoterapije najmanje 1 sat tjedno. Specijalizant mora imati mogućnosti opservacije prakse supervizora i komentiranja. Supervizija mora biti klinička i edukativna a uključuje diskusiju o primjerima iz prakse, uspostavljanje odnosa liječnik — pacijent, direktnu superviziju kliničkog rada, teorijske rasprave o primjerima iz prakse. Specijalizant mora tokom jedne godine imati najmanje 10 opserviranih kliničkih intervjua koji će voditi u prisutnosti supervizora. Tijekom specijalizacije obvezatna je promjena odjela i institucija, prema planu specijalizacije. Napredovanjem edukacijskog procesa kandidat preuzima sve značajniju odgovornost. Kandidatu treba biti osigurana dnevna supervizija za njegove kliničke obveze, a za
23
psihoterapijski dio edukacije supervizija je obvezatna u individualnom ili grupnom modelu.
ISTRAŽIVANJA Specijalizant mora imati iskustvo sudjelovanja u istraživanju i provođenja istraživanja. Mora razviti sposobnosti postavljanja istraživačkih pitanja, formuliranja hipoteze, dizajniranja jednostavnog istraživanja, statističku evaluaciju, analizu istraživanja i donošenje kritičkih zaključaka.). Specijalizant tijekom specijalizacije treba samostalno ili u koatorstvu objaviti najmanje jedan stručni ili znanstveni rad.
i \
specinaoizantima, ankete završenih specijalista, check-lista i dr - upisati točan timing provjere i kriterije uspješnost i u odnosu na „cilj učenja"
Povjerenstvo za koordinaciju predložit će i evaluacijske metode primjenjive na sve specijalnosti
6.3. Kontrola kvalitete specijalizacije pojedinog specijalizanta
Specijalizanti trebaju voditi specijalizantsku knjižicu s detaljima o tijeku specijalizacije. Vođenje specijalizantske knjižice redovito nadzire mentor, ili umjesto njega supervizor zadužen za edukaciju specijalizanata. Specijalizanta treba redovito informirati o njegovom napredovanju, te ga poticati i dati mu mogućnost da iznese svoje mišljenje o eventualnim nedostacima programa specijalizacije. Sa svakim voditeljem kod kojeg specijalizant provede 1 mjesec ili dulje, mentor treba raspraviti o napredovanju specijalizanta. Program specijalizacije specijalizanti trebaju napraviti zajednički s mentorom, odmah po odobrenju specijalizacije dekretom Ministarstva zdravstva.
24
Specijalizant treba dobiti procjenu svog napredovanja 2 puta godišnje:
Svakih 6 mjeseci mentor sa specijalizantom treba održati informativni sastanak, te potpisati specijalizantsku knjižicu.
Po završetku svake godine specijalizacije povjerenstvo Ministarstva zdravstva, imenovano na početku specijalizacije za svakog specijalizanta od strane Ministarstva zdravstva RH vrši procjenu napredovanja na temelju zapisa u specijalizantskoj knjižici. Svi izvještaji i procjene načinjeni tijekom godine trebaju biti dostupni specijalizantu.
6.4. Provjera znanja na kraju specijalizacije
Pismeni specijalistički ispit - teoretski
Ispitu mogu pristupiti kandidati nakon što su završili obavezni program specijalizacije i položili obavezne kolikvije. Kolokviji su garancija da je specijalizant usvojio bitna znanja i vještine koja su mu potrebna za rad u psihijatriji.
Usmeni specijalistički ispit - teoretski
Ispit je usmeni i polaže se pred povjerenstvom od 3 člana. Članove povjerenstva za ispit određuje Ministarstvo zdravstva na način da svaki član povjerenstva bude iz određenog užeg područja psihijatrije koji uključuju kliničku i biologijsku psihijatriju, psihijatriju u zajednici i socijalnu psihijatriju i psihoterapiju. Mora postojati lista članova povjerenstva za određena područja psihijatrije koji se rotiraju pravilnim redoslijedom.
Praktični dio specijalističkog ispita
Praktični se dio sastoji od psihijatrijske obrade jednog psihijatrijskog pacijenta nasumično odabranog u ustanovi gdje se odvija specijalistički ispit. Praktični dio uključuje psihijatrijsku anamnezu, klinički pregled, radnu dijagnozu, diferencijalnu dijagnozu, i terapijske mogućnosti.
25
OPIS PLANA I PROGRAMA SPECIJALIZACIJE
PSIHIJATRIJA
3.1. OPIS OSNOVNOG SMJERA SPECIJALIZACIJE („COMMON TRUNK") ( postoji)
U specijalizaciji Psihijatrije nema „common trunk" programa
3.2. OPIS PLANA I PROGRAMA SPECIJALIZACIJE P
DEKANSKA KONFERENCIJA MEDICINSKIH FAKULTETA
HRVATSKA LIJEČNIČKA KOMORA HRVATSKI LIJEČNIČKI ZBOR SPECIJALISTIČKO POVJERENSTVO PSIHIJATRIJE
Prijedlog plana i programa specijalističkog izobražavanja za specijalizaciju pod nazivom:
26
PSIHIJATRIJA
Uvod: Psihijatrija je grana medicine koja se bavi otkrivanjem i liječenjem psihičkih bolesti , pozitivnim aspektima mentalnog zdravlja, primarnom, sekundarnom i tercijarnom prevencijom. Znanstvena osnova psihijatrije uključuje integraciju bioloških, psiholoških i socijalnih faktora. U psihijatrijskoj praksi svi aspekti psihijatrije imaju jednaku važnost. Psihijatar mora imati dijagnostičke vještine da otkrije klinički značajnu psihopatologiju različitih psihijatrijskih poremećaja i problema u mentalnom zdravlju, da je sagleda u biopsihosocijalnom kontekstu da primijeni biološke, psihološke i socijalne metode liječenja na optimalan način, da surađuje u multidisciplinarnom timu, da izradi i supervizira plan liječenja usmjeren prema oporavku od bolesti, da ima konzultacijske sposobnosti, da razumije vlastita ograničenje, da ima zadovoljavajuće komunikacijske sposobnosti uspostavljanja odnosa s pacijentom, članovima njegove obitelji i suradnicima. Specijalizant se mora educirati u različitim terapijskim sredinama , liječiti dovoljan broj osoba s određenom dijagnozom i koristiti biološke, psihološke i socioterapijske metode liječenja. U cilju da može koristiti stranu literaturu i komunicirati sa kolegama mora imati zadovoljavajuće poznavanje engleskog jezika.
1. KLINIČKA PSIHIJATRIJA I BIOLOGIJSKA PSIHIJATRIJA Trajanje: 15,5 mjeseci
Definicija: klinička psihijatrija uključuje znanja o općoj psihopatologiji, klasifikaciji psihičkih poremećaja (MKB 10, DSM-IV), postupku dijagnosticiranja i liječenja psihičkih bolesti, te neurobiologiji psihičkih poremećaja. Biologijska psihijatrija odnosi se na sve ono što predstavlja biologijski supstrat u psihijatriji.
Provođenje edukacije: Edukacija se provodi na akutnim odjelima i intenzivnim odjelima, odjelima za produženo liječenje, odjelima parcijalne hospitalizacije, vanbolničkim službama
27
na kojima se liječi zadovoljavajući broj pacijenata s dolje navedenim dijagnozama, a koje zadovoljavaju opće uvjete za provođenje edukacije te u Referentnom centru za biologijsku psihijatriju i službama za rano prepoznavanje i liječenje psihičkih poremećaja. Na svakom od navedenih Odjela, osim određenog broja pacijenata koje će voditi uz superviziju, specijalizanti moraju voditi po tipu dokumentiranog praćenja odnosno pisanja eseja, najmanje po deset slučajeva u svim navedenim dijagnostičkim skupinama počevši od njihovog primanja na Odjel, preko dijagnostičkih postupaka, planiranja liječenja, primjene određenih metoda liječenja, evaluacije liječenja i otpusta bolesnika iz bolnice, uključujući i praćenje njihovog stanja nakon otpusta. Ovo praćenje predstavlja osnovu za kolokvij. Podatci o dokumentiranom praćenju ispisuju se u specijalizantsku knjižicu.
Osnovna znanja:
Psihijatrijska epidemilogija, Etiologija poremećaja, Opća psihopatologija i klasifikacija, glavni problem zbog kojeg pacijent dolazi, anamneza sadašnjih teškoća, povijest psihijatrijskih i medicinskih teškoća/ liječenja, obiteljska povijest, povijest psihološkog razvoja, kliničke slike poremećaja, biologijske, psihološke i socijalne teorije nastanka poremećaja, postupak dijagnosticiranja , diferencijalna dijagnoza, planiranje i evaluacija liječenja, klinički psihijatrijski intervju, ocjenske ljestvice u dijagnosticiranju i praćenju ishoda liječenja, ocjenu psihičkog statusa, procjena rizika, liječenje lijekovima, primjena psiholoških i socioterapijskih metoda liječenja koje ne trebaju dodatnu (specifičnu psihoterapijsku) izobrazbu. Terapijske smjernice za dijagnostiku i liječenje pojedinih poremećaja, psihofarmakološko liječenje uključuje: izbor lijeka, doziranje, procjenu efikasnosti i nuspojava, terapijsku rezistenciju. Uključuje antipsihotike, antidepresive, stabilizatore raspoloženje, anksiolitike i druge lijekove, Elektrokonvulzivna terapiju. Genetika psihijatrijskih poremećaja. Transkulturalna psihijatrija. Integrativni pristup liječenju psihičkih poremećaja. Osnove kliničke psihologije i rad kliničkog psihologa.
Uključuje dijagnosticiranje i liječenje slijedećih poremećaje: F00-F09 Demencije i druge mentalne poremećaje povezane s organskim promjenama mozga
28
F20- F29 Shizofrenija i poremećaji slični shizofreniji F30- F39 Poremećaji raspoloženja: uključuje depresivni poremećaj, bipolarni poremećaj, distimiju F40- F48 Anksiozni poremećaji, poremećaji vezani za stres uključuje opći anksiozni poremećaj, panični poremećaj, socijalna fobija, opsesivno kompulzivni poremećaj, posttraumatski stresni poremećaj: dijagnosticiranje i primjena psihofarmaka i psiholoških pristupa F50 Anoreksija i bulimija u odrasloj dobi F52 Seksualni poremećaji: uključuje dijagnosticiranje primarnih seksualnih pormećaja psihološke etiologije, prepoznavanje seksualnih nuspojava F60- F 69 Poremećaji ličnosti: osnovne principe postavljanja dijagnoze poremećaja ličnosti, primjenu specifičnog intervjua. F70- F79 Mentalna retardacija - Uključuje prepoznavanje psihopatologije kod osoba s mentalnom retardacijom, specifičnosti komunikacije, poznavanje primjene psihofarmaka, specifičnosti ponašanja osoba s mentalnom retardacijom, procjenu sposobnosti davanja pristanka, zakonsku regulativu. Hitna stanja u psihijatriji - odnosi se na stanja koja zahtijevaju hitnu intervenciju, uključuje procjenu hitnosti stanja, postupak rada sa uznemirenim, agresivnim i suicidalnim bolesnikom. Naučiti će procijeniti suicidalni i agresivni rizik, indikacije za primjenu metoda sputavanja, nadzor sputavanja, izbor psihofarmakološke terapije, sposobnosti minimaliziranja rizika, prevencija suicidalnog i agresivnog ponašanja i psihološki pristup u akutnim stanjima. Specijalizant sudjeluje u dežurstvima, najmanje 1 put mjesečno tijekom cijelog programa specijalizacije.
Nakon završene edukacije specijalizant mora pokazati slijedeće vještine: - vještinu provođenja intervjua i dobivanja relevantnih podataka za postavljanje dijagnoze, uključujući anamnestičke podatke, fizički i psihički status. - vještinu uspostavljanja terapijskog odnosa s pacijentom i članovima njegove obitelji primjenu informiranog pristanka na liječenje, principi etičnog ponašanja u psihijatriji psihijatrijska dokumentacija - vještinu prepoznavanja klinički relevantne psihopatologije
29
prepoznavanje kliničkih slika poremećaja koji se liječe na odjelu na kojem provodi dio specijalizacija prepoznavanje psihičkih i socijalnih čimbenika koji utječu na psihičko stanje izradu i evaluaciju terapijskog plana principe psihofarmakološke psihoterapije principe psihosocijalnih metoda i psihoterapijski pristup sposobnost primjene farmakoloških psihosocijalnih i psihoterapijskih metoda - vještine komunikacije s pacijentom, članovima obitelji, timom i drugim osobama koje su uključene u plan liječenja. - vještinu prenošenja informacija o bolesti koji su oslobođeni pretjerano stručnog jezika i u skladu su sa intelektualnim i obrazovnim nivoom pacijenta i članova njihove obitelji principi istraživanja u psihijatriji: prednosti i ograničenja mogućnosti procjene ishoda liječenja
2. OVISNOSTI O PSIHOAKTIVNIM TVARIMA (ALKOHOLIZAM I OVISNOSTI O ILEGALNIM DROGAMA I PSIHOAKTIVNIM LIJEKOVIMA)
Trajanje: 4,5 mjeseci (2,5 mjeseca alkoholizam + 2 mjeseca ovisnosti o drogama)
Definirano područje: F10- F 19 Mentalni poremećaji povezani s uzimanjem alkohola i psihoaktivnih tvari
Cilj edukacije iz područja ovisnosti je osposobljavanje specijalizanata za sudjelovanje kao stručnjaka psihijatra u programima primarne, sekundarne i tercijarne zaštite. Predviđa se usvajanje vještina vođenja kliničkog intervjua s ovisnikom, dijagnosticiranja različitih poremećaja, psihičkih, tjelesnih i socijalnih komplikacija alkoholizma i drugih ovisnosti, te primjena socioterapijskih, psihoterapijskih i farmakoterapijskih mjera liječenja. Farmakoterapija uključuje specifičnosti liječenja
30
alkoholizma i ovisnosti o drogama . Uključuje suradnu psihijatriju liječenja ovisnika koji se liječe od tjelesnih bolesti.
Praktični dio edukacije treba provoditi u slijedećim tipovima institucija: klinički odjel alkoholizma i odjel za druge ovisnosti odjel parcijalne hospitalizacije (dnevna bolnica za alkoholizam, dnevna bolnica za druge ovisnosti, vikend bolnica, revolving door) specijalističke ambulante za liječenje problema ovisnosti klubovi liječenih alkoholičara i klubovi liječenih ovisnika o drogama Referalni centar za ovisnosti o drogama - županijski centri za izvanbolničko liječenje ovisnika liječenje ovisnika u zatvorskom sustavu savjetovalište za mlađe konzumente droga
Osnovna znanja i vještine kao pod 1. Specifična znanja i vještine:
Specijalizant se upoznaje s kliničkom slikom, diferencijalnom dijagnozom, komorbidnim poremećajima, programom liječenja ovisnosti kroz akutni i intenzivni program; sudjeluje u radu terapijske zajednice; ovladava primjenom psihofarmakoterapije za ovisnike o alkoholu i drugim psihoaktivnim sredstvima; sudjeluje u individualnoj, grupnoj, obiteljskoj i partnerskoj psihoterapiji ovisnika o alkoholu i drogama.
Kroz Dnevnu i Vikend bolnicu kliničkog odjela za alkoholizam i druge ovisnosti, specijalizant sudjeluje u radu terapijske zajednice te ovladava znanjima vođenja obiteljske terapije, višeobiteljske grupne terapije, individualne i grupne psihoterapije i socioterapije ovisnika o alkoholu i drogama.
Specijalizant sudjeluje u radu subspecijalističke ambulante za alkoholizam i ambulante za druge ovisnosti gdje se upoznaje s inicijalno-motivacijskim intervjuom s ovisnicima o alkoholu i drogama i njihovim obiteljima, vođenjem individualne i grupne psihoterapije, obiteljske terapije te praćenju rehabilitacije i
31
resocijalizacije ovisnika u sprezi s klubovima liječenih alkoholičara i klubovima liječenih ovisnika o drogama.
Specijalizant kontinuirano sudjeluje u radu klubova liječenih alkoholičara i klubova liječenih ovisnika o drogama, koji su bitan dio rehabilitacije i resocijalizacije ovisnika o alkoholu i drogama, ali ujedno i mjera prevencije ovisnosti o alkoholu i drugih ovisnosti u segmentu psihijatrije u zajednici.
Specijalizant sudjeluje u radu savjetovališta za mlade konzumente i u radu županijskog centra
Specijalizant se upoznaje s radom Referalnog centra za ovisnosti o drogama i alkoholu.
Osim navedenog specijalizant bi u okviru stjecanja osnovnih znanja iz područja alkoholizma i drugih ovisnosti ovladao sljedećim znanjima i vještinama: provođenjem konzultativno - suradne (liaisonske) psihijatrije ovisnika o alkoholu i drugim psihoaktivnim sredstvima, liječenje komorbidnih somatskih i psihičkih poremećaja u ovisnika o alkoholu i drogama, svladavanje specifičnosti forenzičke psihijatrije u ovisnika o alkoholu i drugim psihoaktivnim sredstvima.
Obaveze specijalizanta: Tijekom specijalizacije specijalizant će obraditi 10 ovisnika o alkoholu i 10 ovisnika o drogama. Sudjelovat će u 20 seansi obiteljske psihoterapije, 20 seansi grupne psihoterapije i 40 seansi socioterapije. Sudjelovati će u radu kluba liječenih alkoholičara i kluba liječenih ovisnika o drogama minimalno 5 puta.
3. PSIHOTERAPIJA Trajanje: 10 mjeseci
32
Provođenje: provodi se u kliničkim bolničkim ustanovama koje imaju psihoterapijske odjele te Referentnom centru za psihoterapiju. Edukacija se provodi na specijaliziranim kliničkim odjelima (i dnevnim bolnicama) te polikliničkim bolničkim odjelima za psihoterapiju u kojima djeluju uži specijalisti iz psihoterapije. Uključuje terapijske sredine u kojima se liječe osobe sa anksioznim i sa stresom povezanim poremećajima, poremećajima ličnosti i drugim poremećajima koji uključuju: poremećaje raspoloženja i psihotične poremećaje kod kojih su moguće psihoterapijske intervencije
Definicija: Psihoterapija uključuje psihološko razumijevanje i postupke liječenje osoba s psihičkom bolesti.
Cilj edukacije je upoznavanje specijalizanata s osnovnim psihoterapijskim znanjem i terapijskim tehnikama. Uključuje rad s pacijentima različitih dijagnostičkih skupina, uključujući osobe s psihotičnim poremećajima.
Osnovna znanja i vještine kao pod 1. Specifična znanja i vještine:
Opća znanja iz psihoterapije za sve specijalizante psihijatrije Psihoterapijski intervju Bazično razumijevanje teorije psihoterapije Uspostavljanje i održavanje terapijskog odnosa Poznavanje kliničkog značenja verbalne i neverbalne komunikacije sa stajališta pacijenta i psihijatra Poznavanje značenja vlastitih osjećaja u bilo kojoj kliničkoj situaciji Poznavanje značenja terapijskog saveza u odnosu liječnik/pacijent Poznavanje značenja motiviranja pacijenta i njegove obitelji radi smanjivanja anksioznosti i poboljšanja suradljivosti u vezi plana liječenja Psihoterapijska formulacija psihijatrijskog poremećaja Prepoznati kad je nužno uže specijalističko liječenje Poznavanje teorijskih postavki psihoterapija baziranih na transferu
33
Poznavanje teorijskih postavki kognitivno-bihevioralnih terapija Opće vještine zajedničke svim psihoterapijama (do kraja opće psihijatrijske edukacije) Uspostavljanje povjerenja; dobivanje i razjašnjavanje informacije, upotreba otvorenog i zatvorenog ispitivanja; upotreba nedirektivnog, neprosuđivajućeg stila da bi se dozvolilo izražavanje osjećaja; prihvaćanje negativnih osjećaja; naglašavanje pozitivnih tendencija; razvijanje suportivnog pristupa Praćenje i modifikacija vlastitog stila komunikacije i emocionalnih reakcija na bolesnika Prepoznavanje situacije kad postoji potreba za supervizijom i podrškom - Vođenje kratkog obiteljskog intervjua u svrhu dobivanja i pružanja informacija Osigurati razvijanje i održavanje strukture terapije kroz neprestano nadziranje granica Pokazati svjesnost o važnosti odnosa između pacijenta i liječnika i doprinosa čimbenika empatije Pokazati sposobnost da se terapija završi obzirno i s razumijevanjem pacijentovih osjećaja prema kraju - Znanje o izbjegavanju nuđenja osobnih rješenja za životne situacije pacijenta Procjena podobnosti za psihoterapiju, uključujući i vještinu prepoznavanja kada treba pacijenta uputiti drugome terapeutu Specifične vještine iz psihoterapije za sve specijalizante psihijatrije trebaju se razviti kroz liječenje pacijenta u kratkotrajnoj i dugotrajnoj terapiji upotrebljavajući različite modele terapije. Stjecanje vlastitog iskustva u grupnoj psihoterapiji (60 sati) - Vođenje grupne psihoterapije u bolničkom i vanbolničkom settingu Stjecanje vlastitog iskustva u kognitivno-bihevioralnoj terapiji (prvi i drugi stupanja kognitivno - biheviroalne psihoterapije) Odabir modela psihoterapije za edukaciju po vlastitom izboru Stjecanje sposobnosti za vođenje suportivne psihodinamske psihoterapije
Obaveze specijalizanta:
34
Dokumentirano vođenje uz superviziju najmanje 5 kratkotrajnih individualnih terapija (12-16 seansi), od kojih sunajmanje dvije psihodinamske. Dokumentirano vođenje uz superviziju najmanje 5 dugotrajnih individualnih psiho terapija (12-18 mjeseci), od kojih su najmanje dvije psihodinamskog usmijerenja i jedan pacijent s psihotičnim poremećajem. Sudjelovanje kao koterapeut u grupnoj psihoterapiji - Vođenje grupne psihoterapije na bolničkom odjelu i u dnevnoj bolnici uz superviziju Stjecanje vlastitog iskustva u grupnoj psihoterapiji (60 sati).
4. KONZULTACIJSKA, SURADNA (LIAISON) PSIHIJATRIJA I PSIHOSOMATSKA MEDICINA
Trajanje: 4 mjeseci Provođenje edukacije: kliničke ustanove s konzilijarnom službom i liazon službom
Definicija: Primarni cilj edukacije iz suradne psihijatrije je upoznavanje s psihijatrijskim specifičnostima koje prate organsku bolest što se postiže rotacijom kroz različite organske odjele kako bi se specijalizant upoznao s posebnostima i komplikacijama koje prate pojedine organske bolesti. Uključuje rotacije na neurološkom odjelu i na internom odjelu
Osnovna znanja i vještine kao pod 1. uz: Stjecanje vještina intervjua i brze dijagnostike Procjena psihopatoloških procesa i njihovog utjecaja na liječenje (procjena kognitivnih sposobnosti bolesnika za odlučivanje u terapijskom procesu) Sposobnost interveniranja odgovarajućim terapijskim pristupom (psihoterapija, farmakoterapija, EST) u različitim okruženjima organskog odjela Prepoznavanje komplikacija koje prate ili onemogućavaju određeni terapijski pristup ovisno o osnovnoj bolesti
35
Promocija povezivanja psihijatra i organskih liječnika kroz suradni (liaison) model kao i stjecanje vještina komunikacije s organskim bolesnikom i medicinskim timom
Specifična znanja: - Znanje o psihijatrijskim komplikacijama organskih bolesti Edukacija o ulozi psihijatrijskih, psiholoških i ponašajnih činitelja na patogenezu organske bolesti Prepoznavanje utjecaja bolesti, hospitalizacije i terapijskih postupaka na psihološko funkcioniranje bolesnika Upoznavanje s osnovnim terapijskim modelima (psihoterapijski i farmakoterapijski) u radu s organskim bolesnikom Specifični sindromi npr. stresna reaktivna stanja, postpartalni poremećaji, bolni sindromi, itd. Psihijatrijski aspekti tjelesnih poremećaja Psihijatrijske komplikacije nepsihijatrijskih tretmana Psihosomatski poremećaji Modeli konzultativne psihijatrije Strategije suočavanja i adaptacije na kronične i terminalne bolesti Učinkovita komunikacija i suradnja s ostalim zdravstvenim djelatnicima i profesionalcima uključenima u život pacijenta
5. NEUROLOGIJA trajanje: 1 mjesec Provodi se na neurološkom odjelu, Hrvatskom institutu za mozak
36
Znanja iz neurologije uključuju: neuroanatomiju, posebno vezanu za koru mozga, bazalne ganglije, talamus, vaskularni sistem vegetativni sistme, puteve boli Neurokemiju osobito neurotransmitere, krvno moždanu barijeru, ekscitaciju neurona, vitamine i neorotoksine, bazična neorofiziologija, posebno fiziologiju membrane, prijenos sinapsom, retikularni sustav i mehanizme spavanja i budnosti, svijest, cirkadijalni ritam, rinencefalon, učenje i pamćenje, funkcije moždane kore, limbičnog sistema, visceralnog mozga, krvno moždane barijere. Kliničku neurofizilogiju, posebno EEG, evocirane potencijale i ispitivanje spavanja. Neurofarmakologiju posebno antikonvulziva, antidiskinetičnih lijekova uključujući antiparkisnosnike, kliničke aspekte vitamina, analgetika, hormona antikolinesteraze i neuroloških efekata lijekova generalno. Neurogenetiku/molekularnu neurologiju i neuroepidemilogiju, posebno za bolesti koje se nasljeđuju po mendeljanskim principima, poremećaje povezane sa umnožavanjem trinukleotidna i čimbenicima rizika za neurološke bolesti. Neurooftalmologija uključujući vid, vidne putove, fundus, zjenicu, pokrete okoa, optički živac i poremećaje. Poremećaje pokreta. Prepoznavanje i dijagnosticiranje hitnih neuroloških entiteta (epilepsije, traume mozga, tumori mozga, intrakranijska krvarenja, upale mozga i moždanih ovojnica),
6. NEURORADIOLOGIJA I RAZVOJNA NEUROBIOLOGIJA MOZGA trajanje: 1 mjesec, provodi se na Hrvatskom institutu za mozak
7.INTERNA MEDICINA trajanje: 1 mjesec. Uključuje internističke poremećaje koji se manifestiraju psihičkim simptomima
8. PSIHIJATRIJA U ZAJEDNICI I SOCIJALNA PSIHIJATRIJA Trajanje: 7 mjeseci
37
Definicija: Uključuje sustav organizacijske skrbi i liječenja planiran za određenu regiju i određenu populaciju ovisno o njihovim potrebama, razumijevanje psihobiosocijalnog modela bolesti, socioterapijske metode - psihosocijalne metode i principe rehabilitacije. Psihijatrija u zajednici koristi istraživanja socijalne psihijatrije i nastoji umanjiti čimbenike koji dovode do recidiva bolesti i dizabiliteta. Rehabilitacija i orijentacija na oporavak i kvalitetu života je važan cilj. Cilj je postizanje kvalitete život kroz povećanje vještina za svakodnevni život i rad i funkcioniranje u različitim ulogama. Uključuje sve aspekte psihijatrije koji su organizirani u terapijskoj sredini centra za rehabilitaciju u zajednici, odjela za rehabilitaciju, dnevne bolnice, dnevnih centara, centra za mentalno zdravlje, poliklinika, ustanova za smještaj. Naglasak je na izvanbolničkim službama. Uključuje komunikaciju između različitih terapijskih sredina, suradnju sa udrugama korisnika, socijalnim službama, službama za zapošljavanje i drugim službama neophodnih za uspješnu rehabilitaciju.
Cilj i sadržaj ovog dijela edukacije je usvajanje znanja i vještina o:
organizaciji psihijatrijske službe u zajednici uključujući vanbolničke i bolničke oblike liječenja, suvremene strategije reforme mentalnog zdravlja. Etički principi i legislativa načelima multidisciplinarne suradnje u skrbi za mentalno zdravlje, timskom radu, ulozi psihijatra, psihologa, socijalnih radnika, radnih terapeuta, medicinskih sestara i drugih stručnjaka - teorijski principi psihijatrije u zajednici i socijalne psihijatrije osnovni psihološki pristup prema osobama sa psihotičnim poremećajem prepoznavanje protektivnih i čimbenika rizika za nastanak i ishod psihičke bolesti planiranje liječenja, case managment (koordinator liječenja), rehabilitacijski plan, metode rehabilitacije procjenu rizika ( suicid, agresivni rizik) psihosocijalne metode: edukacija o bolesti, trening socijalnih vještina, rad s obitelji - terapijski čimbenici sredine: terapijska zajednica, milije terapija
38
načelima suradnje u skrbi za mentalno zdravlje između različitih službi koji sudjeluju u liječenju i rehabilitaciji kao što su socijalna skrb, zavodi za zapošljavanje, nevladine organizacije uloga korisnika usluga ( pacijenata i članova njihovih obitelji) u planiranju i liječenju osoba sa mentalnim poremećajem epidemiološkim, gospodarskim i socijalnim osobitostima populacije za koju se skrb pruža u zajednici legislativi na području mentalnog zdravlja, načelima provođenja javnozdravstvenih programa u smislu prevencije i promocije mentalnog zdravlja program borbe protiv stigme prepoznavanje negativnih posljedica stresa, sagorijevanje, mobbing
Praktični dio edukacije provodi se u slijedećim ustanovama: - jedinice za zaštitu mentalnog zdravlja na primarnoj razini zdravstvene zaštite (Centri za mentalno zdravlje) Centri za rehabilitaciju u zajednici Odjeli za socioterapiju i rehabilitaciju Centar (ili odjel) za krizna stanja Ustanove za smještaj ( socijalno zdravstvene ustanove) , rehabilitaciju, profesionalnu rehabilitaciju Dnevne bolnice, dnevni centri Mobilni timovi na terenu Hrvatski zavod za mentalno zdravlje Republički zavod za javno zdravstvo Udruge korisnika Referalni centar za socijalnu psihijatriju i psihijatriju u zajednici
Specifična znanja i vještine uključuju : 1. uspostavljanje suradnje, rad na motivaciji, kreiranje terapijske sredine, stvaranje
39
partnerskog odnosa s pacijentom
2.Poznavanje socijalnih čimbenika koji utječu na nastanak ili pojavu bolesti, utjecaj bolesti na socijalno funkcioniranje i kvalitetu života. Uključuje koncepte socijalnog funkcioniranja, kvalitete života i oporavaka. 3. Utjecaj spola i kulturnih specifičnosti na nastanak i liječenje psihičkih poremećaja 4.Teorija stresa i vulnerabilnosti, uključuje teorije stresa i utjecaj stresa na nastanak psihičke bolesti, sagorijevanje i mobbing, strategije prevencije, sučeljavanja i smanjivanju negativnih posljedica stresa 5. Procjena deficita i sposobnosti, planiranje rehabilitacije u sklopu sa potrebama pacijenta, uključuje strogo individualizirani plan liječenja
6. Osnovni principi rada u zajednici s osobama s dijagnozama psihotičnog poremećaja. Procjena, izrada terapijskog plana, evaluacije plana i otpust. Principi rada koordinatora programa (case managment) i rad u multidisciplinarnom timu. Rad u multidisciplinarnom timu uključuje teorijske osnove rada u timu i u praksi. Uključuje suradnju između psihijatara, medicinskih sestara, radnih terapeuta, psihologa, socijalnih radnika, liječnika opće medicine, udruga pacijenata, centara za socijalnu skrb, zapošljavanje i drugih stručnjaka i službi. Specijalizant mora dokumentirano pratiti 10 bolesnika u sustavu case managmenta.
7. Učenje socijalnih vještina: uključuje bihevioralnu tehniku učenja vještina potrebnih za svakodnevni život: brigu o sebi, komunikacijske vještine, rješavanje problema, konflikta, planiranje aktivnosti, vještine potrebne za odmor i rekreaciju, funkcioniranje u ulogama (obitelj, partnerski odnosi, posao, školovanje, rad) i drugo.
8. Terapijska zajednica: uključuje teoriju i praksu terapijske zajednice u različitim terapijskim sredinama ( odjel i dnevna bolnica i dr.) Specijalizant mora sudjelovati i dokumentirano pratiti rad terapijske zajednice u bolničkoj sredini i dnevnoj bolnici.
40
9. Edukacija o bolesti: Edukacija o bolesti uključuje upoznavanje sa simptomima bolesti i načinima liječenja, odnos prema bolesti, rad na motivaciji, razumijevanje bolesti na psiho- bio- socijalnoj osnovi uključuje razumijevanje doprinosa ličnosti, socijalnih i bioloških čimbenika, uključuje koncepciju osnaživanja pozicije pacijenta, uključuje program prepoznavanja ranih znakova bolesti i postupak sprječavanja relapsa.
10. Program osnaživanja pozicije pacijenta, rad s udrugama korisnika. Uključuje aktiviranje pacijenata u vlastitom liječenju, stvaranje partnerstva u liječenju, poticanje razvoja i rada grupa samopomoći, organizacija korisnika usluga (pacijenata) i drugih nevladinih organizacija koji sudjeluju u zaštiti mentalnog zdravlja
11. Radna rehabilitacija /Podučavanje stjecanja vještina za zapošljavanje/zanimanje podrazumijeva suradnju sa centrima za socijalni rad, zavodom za zapošljavanje, nevladinim organizacijama i drugo, profesionalnu rehabilitaciju, osposobljavanje za posao.
12. Procjena radne sposobnosti. Uključuje procjenu utjecaja bolesti na radno sposobnost, korištenje ocjenskih ljestvica, suradnju sa mutlidisciplinarnim timom osobito s radnim terapeutima i socijalnim radnicima.
13. Rad s obitelji: uključuje savjetovanje, edukaciju obitelji i obiteljske intervencije. Prepoznavanje hiperprotektivnih i pretjerano kritičnog ponašanja povezanog s rizikom recidiva bolesti, uključuje genetsko savjetovanje.
14. Etika i legislativa: zakoni koji reguliraju prava osoba s psihičkim poremećajima, etičke smjernice i deklaracije
15. Istraživanja iz područja socijalne psihijatrije, uključuje epidemiologiju, efikasnost primijenjenih metoda, mjerenje ishoda liječenja i zadovoljstva liječenjem.
16. Stigma i diskriminacija: prepoznavanje utjecaja stigme i samostigmatizacije na
41
život pacijenta. Antistigma program uključuje stavove o psihičkoj bolesti, borbu protiv predrasuda i diskriminacije i samostigmatizacije.
17. Liječenje u kući pacijenta uključuje rad mobilnih timova koji provode procjenu i liječenje na terenu.
18.Ustanove za smještaj, smještaj u drugu obitelj, uključuje inidikacije za smještaj, program rada, edukaciju i superviziju programa.
9. FORENZIČKA PSIHIJATRlJA Trajanje: 3 mjeseca
Cilj: upoznavanje s temeljnim zadaćama na području psihijatrijskih vještačenja i na području forenzičko-psihijatrijskog tretmana.
Sadržaj edukacije:
Teorijska nastava: (u okviru općeg plana predavanja za sve specijalizante): Psihijatrija i zakon Ljudska prava i slobode psihijatrijskih pacijenata Forenzička psihopatologija Forenzička psihologija Interdisciplinarnost u forenzičkoj psihijatriji Dokumentacija u forenzičkoj psihijatriji Evaluacija kvalitete rada u forenzičkoj psihijatriji Opći principi psihijatrijskog vještačenja Psihijatrijska vještačenja na području kaznenog prava Psihijatrijska vještačenja na području građanskog prava Psihijatrijska vještačenja na području hospitalizacijskog prava Forenzička psihijatrija dječje i adolescentne dobi Terapija u forenzičkoj psihijatriji Procjena rizika u forenzičkoj psihijatriji Terapija u forenzičkoj psihijatriji
42
Etička pitanja u forenzičkoj psihijatriji Istraživanja u forenzičkoj psihijatriji Forenzička psihijatriju u internacionalnim i supranacionalnim okvirima
Obveze specijalizanta: Praktični dio odvijat će se putem seminara i vježbi (prikazi slučajeva, prikazi članaka iz domaće i strane literature i sl. - ukupno 20 sati mjesečno). Nazočnost svim konzilijarnim prikazima forenzičkih ispitanika. Izrada 3 ekspertize (u mentorskom aranžmanu). Nazočnost na najmanje četiri glavne rasprave (s područja kaznenog odnosno građanskog prava). Nazočnost na najmanje četiri rasprave s područja hospitaliziranog prava. Aktivno sudjelovanje u izradi medicinske dokumentacije. Aktivno individualno vođenje forenzičkog tretmana najmanje četvoro forenzičkih pacijenata (pod nadzorom mentora). Aktivno sudjelovanje u svim vidovima grupnog forenzičko-psihijatrijskog tretmana.
Institucije u kojima će se provoditi edukacija, uz uvjet supervizora sa subspecijalizacijom iz forenzičke psihijatrije: Klinički odjel za forenzičku psihijatriju PB Vrapče. Zavod za forenzičku psihijatriju Popovača. Psihijatrijske klinike - Rebro, Split, Rijeka, Osijek. Dubrava Referalni centar za forenzičku psihijatriju
10. DJEČJA PSIHIJATRIJA Trajanje: 3 mjeseca
43
Provođenje programa: Klinike za psihološku medicinu, referenti centar za dječju i adolescentnu psihijatriju i druge ustanove koje zadovoljavaju kriterije
Sadržaj: F 80- F99 Poremećaji u dječjoj i adolescentnoj dobi Tijekom specijalizacije specijalizanti psihijatrije trebaju steći osnovna znanja i vještine u procjenjivanju psihičkog razvoja, upoznati se s psihopatologijom i dijagnostikom u ambulantnom odnosno izvanbolničkom tretmanu u dječjoj i adolescentnoj psihijatriji, te moraju upoznati osnove indikacije i liječenja. Očekuje se da steknu vještinu u vođenju intervjua s djecom i adolescentima, osnovna znanja i vještine u primjeni terapijskih postupaka. U tu svrhu upoznati će se s teorijskim spoznajama iz psihodinamske teorije (nesvjesno, mehanizmi obrane, prijenos, protuprijenos, otpori i njihove specifičnosti) te osnove kognitivno bihevioralnog pristupa (teorije učenja, modifikacije ponašanja) i osnove teorije sistema bitne za pristup u obiteljskoj terapiji. Specijalizanti će naučiti planirati terapijske postupke ovisno o dijagnozi i individualnim potrebama djeteta i adolescenta te prilagođeno mogućnostima obitelji. Upoznati će se sa specifičnostima psihofarmakološkog pristupa i njegovom kombiniranju s psihoterapijskim intervencijama. Posebna će se pažnja posvetiti pripremi za timski rad u suradnji s psiholozima, defektolozima, socijalnim radnicima, srednjim medicinskim osobljem te liječnicima drugih struka u dijelu koji se odnosi na liaison psihijatriju. Specijalizanti će se upoznati s najčešćim poremećajima u dječjoj adolescentnoj dobi. Uključujući rane znake psihotičnog poremećaja . Specijalizanti trebaju dobiti ono znanje i vještinu da prepoznaju psihopatologiju i indikaciju za liječenja kako bi mogli uputiti pacijenta dječjem i adolescentnom psihijatru.
Praktični rad obuhvaća: psihijatrijski pregled prvi psihoterapijski intervju upoznavanje s načelima dijagnostičko indikacijskog postupka uz opservaciju psihoterapijskog intervjua i samostalni rad kliničku sliku najčešćih poremećaja u dječjoj i adolescentnoj dobi konzultacije tijekom opservacija i samostalnog rada
44
upoznavanje s osnovama tehnike na transferu osnovane individalne psihoterapije djeteta i adolescenta upoznavanje s tehnikom psihoterapijskih konzultacija s parom roditelj-dijete upoznavanje s osnovama obiteljske terapije pomoću opservacije psihoetrapijskog procesa upoznavanje s tehnikom psihoanalitičke psihodrame putem opservacija i sudjelovanja u terapijskom timu
Osnovna znanja
psihički razvoj u razdoblju dojenaštva, djetinjstva i adolescencije - temelji psihopatologije u dječjoj i adolescentoj psihijatriji procjena i indikacija za terapiju - teorijske osnove terapijskih tehnika (individualne dinamičke psihoterapije, kognitivno bihevioralne terapije, obiteljske terapije, grupne terapije i psihoanalitičke psihodrame) specifičnosti u korištenju psihofarmaka u dječjoj i adolescentnoj dobi prevencija psihičkih poremećaja u dječjoj i adolescentnoj psihijatriji
Osnovne vještine
- vođenje psihoterapijskog intervjua s djetetom ili adolescentom - vođenje psihoterapijskog intervjua s roditeljem procjena i dijagnoza postavljanje pravilne indikacije za terapijske intervencije - vođenje savjetovanja s roditeljem primjena psihofarmakološkog pristupa
45
8. TEORIJSKA NASTAVA Teorijsku nastavu iz svih područja psihijatrije treba pohađati u klinikama koje su povezane s Medicinskim fakultetima, a dužne su organizirati nastavu za specijalizante. Sadržaj nastave treba obuhvatiti sva navedena područja i teme iz psihijatrije. Specijalizanti trebaju skupiti određeni obavezni broj bodova iz teorijske nastave iz svakog područja posebno. Mogu se parcijalno priznati i prisustvovanja sastancima stručnih društava ili nacionalnim i internacionalnim skupovima. Popis tema teorijske nastave i potrebno bodovanje po područjima donijet će povjerenstvo.
Dokumenti vezani uz plan i program specijalizacije
Uvod
Upute za ispunjavanje rubrika u specijalizantskoj knjižici označenih brojevima
Odgovarajuće dijelove specijalizantske knjižice treba ispunjavati u intervalima koji ne smiju biti duži od mjesec dana. Ako je tijekom razgovora tematsko područje samo djelomično obrađeno, to treba naznačiti u prostoru označenom s " komentari ". U svakom poglavlju postoji i dodatni prostor koji omogućuje mentoru i specijalizantu da uključe dodatna tematska područja ukoliko to žele.
Treba naglasiti da rubrike označene sa " Stupanj napredovanja " služe za praćenje stupnja na kojem je specijalizant sposoban razgovarati o određenom tematskom području. One nisu namijenjene ocjenjivanju znanja specijalizanta, nego su korisni pokazatelj onih tematskih područja koja nisu u potpunosti obrađena.
Rubrika " Stupanj napredovanja " sastoji se od 4 stupca. Prilikom razgovora sa specijalizantom o određenom tematskom području, mentor u odgovarajuću "kockicu" upisuje svoje inicijale i datum. Teme koje su obrađene na predavanjima, kao npr.: na organiziranoj nastavi ili tečajevima trajnog medicinskog usavršavanja,
46
mogu se zasebno upisati. Brojevi odgovaraju određenom stupnju napredovanja kako slijedi:
"1": Specijalizant je svladao tematsko područje na osnovnoj razini, te mu je potrebna pomoć i stručni nadzor za cijelo vrijeme rada i rješavanja problema iz ovog tematskog područja.
"2": Teorija o tematskom području je svladana na nivou dovoljnom da specijalizant može sudjelovati u razgovoru, te raditi i rješavati probleme i ovog tematskog područja pod potpunim stručnim nadzorom.
"3": Specijalizant je u potpunosti svladao tematsko područje, te je u mogućnosti raditi i rješavati probleme i ovog tematskog područja uz djelomični stručni nadzor.
"4": Specijalizant je u potpunosti svladao tematsko područje, poznaje odgovarajuću literaturu, te je u mogućnosti samostalno raditi i rješavati probleme i ovog tematskog područja.
Nakon navedenih glavnih tema, nekoliko je praznih redova koje omogućuju mentoru i specijalizantu da po svojoj želji upišu ostale teme.
Za neke teme bilo bi neprikladno ispunjavati stupce 1, 2, 3 i 4, te se u takvim slučajevima može koristiti prostor namijenjen za komentare. Nadalje, kod nekih tema (npr.: upravljanje) evaluaciju bi bilo neprikladno vršiti dok nije dostignut stupanj 3 ili 4.
47
TEKST DNEVNIKA RADA
1
. Klinička i biologijska psihijatrija
Tema
Stupanj napredovanja -Inicijali mentora i datum
Komentari
1
2