Odjel psihijatrije
Opće bolnice Nova Gradiška

Povijest odjela

 

Prije osnutka neuropsihijatrijskog odjela psihijatrijski bolesnici kojime je bilo potrebno bolničko liječenje upućivani su hitnom medicinskom službom u obližnje psihijatrijske bolnice, Pakrac i Popovaču i samo iznimno u bolnice u Zagrebu, Vrapče i Jankomir.
Također se i specijalistička psihijatrijska djelatnost odvijala u navedenim mjestima, a nešto i u Slavonskom Brodu.

Neurološki bolesnici, pretežno oni s vaskularnim cerebralnim bolestima liječeni su u internom odjelu novogradiške bolnice, uglavnom s moždanim udarom, a kasnije rehabilitirani u bolnicama Lipik i Daruvar. Složenije neurološke obrade programski su se učinile u zagrebačkim bolnicama ili ambulantno. Bolesnici alkoholičari također su zbrinjavani u bolnicama Pakrac i Popovača, ali oni s izrazitim tjelesnim teškoćama i u internističkom odjelu u Novoj Gradiški, gdje se primjenjivalo konzervativno i tradicionalno liječenje. Poznato je tako da se delirantnim bolesnicima u manjoj dozi davao i alkohol.

Neuropsihijatrijski odjel osnovan je 20. kolovoza 1970. godine, a taj termin je odgovarao povratku dr Jove Bamburača sa specijalizacije, na koji način i počinje aktivno specijalističko zbrinjavanje psihijatrijskih i neuroloških bolesnika s područja Nove Gradiške i okoline.
Nakon učinjenih priprema i uređenja prostora odjel je započeo s radom na mjestu današnjeg .... odjela. Pacijenti su bili smješteni u pet soba s osam kreveta, samo djelomično razdvojenih kao psihijatrijski i neurološki.

Stručni kadar je bio formiran kao tim, i u njemu su osim specijalista neuropsihijatra radili psiholog i socijalni radnik. Taj prvi tim činili su dr. Jovo Bamburač kao neuropsihijatar i šef odjela, zatim prof. psiholog Inga Soldo Glavaš i socijalna radnica Milka Kvakić.
Prof. psiholog i socijalna radnica obavljale su dio svoje radne aktivnosti i za potrebe cjelokupnog tadašnjeg Medicinskog centra.

Od početka su pri odjelu bili u službi i neki dijagnostički sadržaji kao što su EEG i pneumoencefalografija koja se obavljala pri RTG službi. Odjel je također imao i specijalističko-konzilijarnu službu za pacijente koji su liječeni na drugim odjelima i ambulantu za vanjske bolesnike. U EEG laboratoriju obavljana su svakodnevna snimanja, a čitanje je bilo u psihijatrijskoj službi u Požegi i Pakracu.
Zanimljivo je da je prvi aparat odjela bio domaće proizvodnje i da se održao u radu najdulje u Hrvatskoj, sve dok nije zamijenjen novim uređajem i dok nije osposobljen vlastiti tim stručnjaka za rad s njim.

Snimanje pneumoencefalografijom je bilo intermitentno, ali odlaskom liječnika rentgenologa dr Slovića iz Nove Gradiške taj je rad prestao. Takvo snimanje je za pacijente bilo mučno, a danas umjesto istog postoji za pacijente tzv. kompjutorizirana tomografija sa širokom primjenom i većom dostupnošću.

Djelatnost psihologa bila je na samom odjelu dijagnostička i terapijska u timu, a prestala je odlaskom prof. Soldo i obnovila se dolaskom prof. Lukačević 1999.g.

Socijalna služba funkcionirala je od početka rada odjela, kako za odjel tako i za pacijente bolnice, a sama djelatnica znatan dio svoje aktivnosti obavljala je i kao plan terapijskog tima.

Psihijatrijska djelatnost je od početka imala socijalno usmjerenje, kako po načinu rada i pristupu pacijentu, tako i po patologiji koju je zbrinjavala. Kako su većina pacijenata bili alkoholičari ili su imali psihičke promjene iz tog kruga, liječenje se nakon bolničkog nastavljalo posthospitalno, tada kroz razvijenu mrežu klubova liječenih alkoholičara, tada dominirajućeg socijalno-terapijskog stava i usmjerenja psihijatrije u Hrvatskoj. Pri odjelu je postojao tzv. ogledni KLA, dok je u gradu djelovao gradski KLA, a pri zatvoru u Staroj Gradiški zatvorenički KLA. Rad u tim klubovima imao je zapažene rezultate i bio je među najboljima u Hrvatskoj i na području tadašnje SFRJ.

Što se tiče stručnog pristupa i psihijatrijske orijentacije odjel je prvotnu koncepciju socijalno-psihijatrijske škole koju je utemeljio dr Jovo Bamburač zadržao do danas udovoljavajući na taj način stvarnim potrebama patologije novogradiškog kraja. Istina, kasnije su liječnici specijalisti imali i drukčijih usmjerenja, tako su s vremenom povremeno bile razvijenije psihoterapijske aktivnosti, psihobiološke terapije itd. U pojedinim periodima odjel je imao određenih personalnih teškoće i insuficijencije kadra zbog fluktuacije liječnika, ali u zadnjih desetak godina postoji stalni tend stabilizacije i progresije u kadrovskom stručnom profiliranju i djelatnosti. Sada u psihijatrijskoj djelatnosti djeluju četiri liječnika specijalista i jedan specijalizant, a na neurološkom odjelu dva liječnika specijalista, a u pripremi je i sprovođenje procedure za primitak specijalizanta.

Dr. Jovo Bamburač od 1970. do 1977.g.
Dr Milan Grbić od 1976. do 1978 g.
Dr Zvonko Vukšić od 1970. do 1970.g.
Dr Javorka Zimonja-Krišković od 1970. do 1978.g.
Dr Zdenka Rudanko od 1971. do 1977.g.
Dr Dušan Hadžibabić od 1978. do 1980.g.
Dr .......
Dr Vesna Erpačić od 1978. do 1980.g.
Dr Ljubica Pavić-Ivošević
Dr Igor Ferenčina
Dr Dragan Smoljanac
Dr Krunoslav Ravlić
Dr Nina Oršanić
Dr Slobodanka Žarković

Dipl.soc.radnica Milka Kvakić od 1970. do 1978.g.
Socijalna radnica Đurđica turić od 1979.g.
Prof. Inga Soldo Glavaš od 1970. do 1975.g.
Prof. Ljiljana Lukačević od 1999.