"I ukaza se najprije Mariji Magdaleni!" (Mk 14, 9)

"Oprošteni su joj mnogi grijesi, jer je ljubila mnogo",
to jest: "Gle, kolika je njena ljubav!" (Lk 10, 38-42)

SVETA MARIJA MAGDALENA, 22. srpnja

 

Molitva za Magdalenu


Sve nježne rječi svijeta
sačuvao sam za te
u pjesmama mojim
sve nježne rječi svijeta
da tebe meni vrate
moja čežnjo davna

Sve nježne rječi svijeta
za duge puste sate
samoće se bojim
sve nježne rječi svijeta
sačuvao sam za te
moja zvjezdo sjajna

Magdalena, Magdalena
moje nebo, moje sunce, moja duga
Magdalena, Magdalena
moja sreća, moja radost, moja tuga
Magdalena, Magdalena
moja ruža, moja nada, moja sudba
Magdalena, Magdalena
moja patnja, moja tajna, moja ljubav
još te molim Magdalena
da se vratiš Magdalena

Oliver Dragojević

 

CELESTIN TOMIĆ

Povezivanje triju žena ostalo je prisutno u vjeri zapadne Crkve, u liturgiji i pobožnosti, u slikarstvu i književnosti, u romanima i filmovima - sve do današnjeg dana. Od sredine prošlog stoljeća, pažljivijim čitanjem novozavjetnih tekstova uvidjelo se da je ispravna bila vjera rane Crkve, da se radi o trima ženama.
Bezimena, raskajana grešnica u gradu, prostitutka, sva zaplakana dolazi u kuću farizeja Šimuna koji je pozvao Isusa na ručak. Žena poče suzama kvasiti noge, kosom ih glave svoje otirati, cjelivati i mazati pomašću. Domaćinu Šimunu je bilo jasno da Isus nije "Prorok" - inače bi znao tko je ta žena! Isus mu iznese prispodobu o Božjem praštanju i o ljubavi raskajane grešnice. Šimun nema ljubavi prema Isusu. Ono što se čini svakom dragom gostu, propustio je: ni vodom mu nije noge pokvasio, ni poljupca mu nije dao, uljem mu nije glavu pomazao. A ova žena sve to na zadivljujući način učini. I zato Isus reče: "Oprošteni su joj mnogi grijesi, jer je ljubila mnogo", to jest: "Gle, kolika je njena ljubav!" (Lk 10, 38-42)

Evanđelist Luka donosi: U Isusovoj pratnji, uz Dvanaestoricu, bile su "neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola..." (Lk 18, 2)

Marko (14, 3-9) Isusovo pomazanje smješta u Betaniju (Mk 14, 3-9), u kuću Šimuna Gubavca. Prisutan je i Lazar. Žena neka razli Isusu po glavi skupocjenu nardovu pomast. Matej spominje "alabastrenu posudicu skupocjene pomasti" (Mt 26, 6-11). Učenici mrmljahu: Moglo se to prodati za 300 denara i dati siromasima. Isus im kaže da je puste na miru: "Ona to učini za moj ukop". Ivan (Iv 12, 1-8) kaže da je to pomazanje bilo šest dana prije Pashe, da se žena zvala Marija, sestra Marte i Lazara. Po njemu pomast je izlila na Isusove noge i otrla ih kosom svoje glave. Isus kaže da to ona učini "za dan ukopa moga". Ivan piše da je mrmljao samo Juda Iškariotski, kojemu nije bilo doista stalo do siromaha, nego do novca, jer bijaše kradljivac: imao je kesu zajednice i kradom je uzimao što se u nju stavljalo.

"I ukaza se najprije Mariji Magdaleni!" (Mk 14, 9)

Dakle u spomenutim evanđeoskim izvještajima imamo tri žene. Prva je bezimena raskajana grešnica. Zatim Marija iz Magdale, koja prati Isus s ostalim ženama na njegovu napornom putu Galilejom. Ona je svjedokinja smrti, ukopa (Mk 15, 40 s. 47) i uskrsnuća: "Uskrsnuvši rano prvoga dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha." (16, 9) Treća bi bila Marija iz Betanije.

Stari crkveni oci i liturgijski kalendari rane Crkve razlikuju spomenute tri žene, dok je na Zapadu dosta rano došlo do povezivanja ovih triju žena. Najznačajnija je homilija XXIII. pape Grgura Velikog (+ 604): "Vjerujemo da je ona, koju Luka naziva grešnicom, a Ivan pak Marijom, ona Marija iz koje je, prema Markovu svjedočanstvu, istjerano sedam vragova. A što se drugo označuje sa sedam vragova, nego svi poroci i mane zajedno."

To će mišljenje proširiti na Zapadu apokrifna evanđelja, posebno Legenda aurea - Zlatna legenda, najvažnija zbirka legendi koje je na epski jezik preoblikovao dominikanac Jacobus de Voragine, nadbiskup u Genovi (+ 1298). Bila je prevedena na 187 jezika i postala je pravom pučkom knjigom "velikog pedagoškog utjecaja". Ona na neobičan način spaja tri spomenute žene. Marija je plemenitog, kraljevskog roda. Otac joj se zvao Syrus, a majka Eucharia. Imali su velike posjede. Marija je dobila ime po obiteljskom dvorcu Magdalum, udaljenom dvije milje od Genezaretskog jezera. Po smrti roditelja djeca su podijelila imanje: Marija je u baštinu dobila dvorac Magdalum, njezin brat Lazar dio Jeruzelama, a Marta Betaniju. Marija se odala razbludnom i sablažnjivom životu. Postala je sramota za cijelu obitelj. Na Isusovu propovijed ona se obrati i postade Isusova učenica. I tako bezimena grešnica postaje Marija Magdalena, sestra Marte i Lazara.
To povezivanje triju žena ostalo je prisutno u vjeri zapadne Crkve, u liturgiji i pobožnosti, u slikarstvu i književnosti, u romanima i filmovima - sve do današnjeg dana. Od sredine prošlog stoljeća, pažljivijim čitanjem novozavjetnih tekstova uvidjelo se da je ispravna bila vjera rane Crkve, da se radi o trima ženama.

Marija Magdalena, iz koje je Isus istjerao sedam zlih duhova, ne može biti ona grešnica u gradu. Opsjednuće nije posljedica grešnog života. Marija je prozvana Magdalena po Magdali, gradu u to vrijeme poznatom i važnom na prometnici koja povezuje Istok s Egiptom. Hodočasnici i danas posjećuju kuću Marije Magdalene. Tamo je sada samostan sv. Marije Magdalene.

Marija, sestra Lazara i Marte, boravi u Betaniji iz koje ne izlazi. Kad Isus dolazi u kuću, kao uzor učenica, "sjede do nogu Gospodinovih i sluša njegovu riječ". To je njen "bolji dio koji joj se neće oduzeti" (Lk 10, 38-42).
U novom liturgijskom kalendaru, Marija Magdalena se slavi kao učenica i svjedokinja Uskrslog Gospodina, kako ju je rana Crkva nazivala: Apostola apostolorum - Apostola apostola, Nova Eva, sveta Mirofora - Nositeljica pomasti.
U srednjem vijeku bila je zaštitnica pokajanih grešnika i zavedenih osoba, zatim frizera i češljara (zbog duge kose), vrtlara, te proizvođača parfema i pudera. Danas nam je uzor kao evanđelistica za novu evangelizaciju, za civilizaciju života, u civilizaciji smrti.


HENRIETA ZAJEC : Samo jedno je potrebno!

Isus nam govori: "Bez mene ne možete učiniti ništa!", a mi često ne znamo prepoznati trenutak u kojemu je zaista najvažnije ostaviti sve poslove, sjesti do nogu Gospodinovih i slušati što nam on ima reći.

Svim poznatim i nepoznatim svetim ljudima jedno je zajedničko: ljubav prema Bogu, i to ljubav "svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim". Iako je ljubav prema Bogu dar Božji, svaki čovjek slobodno odlučuje hoće li prihvatiti taj dar ili neće. Mnogi ljudi, koji sami sebe nazivaju pravednicima, razlikuju se od onih koji su zaista u Božjoj milosti upravo po tome ljube li Boga tako da im je on najvažniji ili ne. Od mnoštva svetaca kojih se Crkva spominje u srpnju i kolovozu, spomenut ću se samo nekoliko svetih žena. To su Marija Magdalena - čiji je spomendan 22. srpnja, sv. Marta - čiji je spomendan 29. srpnja, i sv. Monika - majka velikoga crkvenog naučitelja, Augustina. Nje se Crkva na osobit način prisjeća 2. kolovoza.

Marija Magdalena je nakon obraćenja shvatila da je samo jedno važno: Isusa Krista staviti na prvo mjesto u životu i ljubiti ga svim srcem svojim. Evanđelje na nekoliko mjesta govori o Magdaleninoj ljubavi prema Kristu. U Betaniji, kod Lazara, šest dana prije Pashe, Marija Magdalena pomazuje Isusu noge i otire ih svojom kosom. (Iv 12, 3) Iako su Isusovi učenici istinski ljubili Isusa, ipak još nisu imali svi hrabrosti stajati pod Isusovim križem. Međutim, Marija iz Magdale je imala tu hrabrost. Ona je stajala pod križem s Isusovom majkom, s Marijom Kleofinom i Ivanom. Shvatila je da je najvažnije biti s Isusom i uzdati se u Njega i onda kad ga ljudi preziru i izruguju, i onda kad nam se patnja koju podnosimo čini besmislenom. Među ženama koje su u uskrsno jutro išle na grob s miomirisima i pomastima, također je bila Magdalena.

Marija, Martina i Lazarova sestra također je shvatila da je važno znati prekinuti svaki posao, susret, odmor, kad nam Isus želi nešto reći i kad je potrebno susresti se s njime na osobit način. To pokazuje zgoda iz Lukina evanđelja u kojoj Marta bijaše zauzeta posluživanjem, a Marija je sjela do Gospodinovih nogu da bi slušala Njegovu riječ. Kad se Marta pobunila na Marijino ponašanje i potužila se Isusu, on joj je rekao: "Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti." (Lk 10, 41-42) Marta je dokazala svoje pouzdanje i svoju duboku vjeru u Isusa, jer prilikom Lazarova uskrsnuće kaže: "Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji!" (Iv 11, 27) Isus je cijenio, a ne kritizirao, njezinu marljivost i gostoljubivost, međutim, s ljubavlju ju je upozorio na ono što se svima nama, nažalost, često događa. Brinemo se i uznemirujemo zbog sporednih stvari, a ne prepuštamo se dovoljno Isusu da nas on vodi. Sami želimo u kratkom vremenu riješiti mnogo toga, što bez Njega nikako ne možemo, jer Isus govori: "Bez mene ne možete učiniti ništa!" Ne znamo prepoznati trenutak u kojemu je zaista najvažnije ostaviti sve poslove, sjesti do nogu Gospodinovih i slušati što nam on ima reći. U mnogim situacijama to je najvažnije. Marija je to znala, i daje nam izvrstan primjer.

Sveti Augustin za svoju majku sv. Moniku kaže kako je svoje sinove odgojila rađajući ih toliko puta koliko ih je puta vidjela kako se okreću od Boga. Ali ne samo sinovi, nego je i Monikin muž postao vjernik, zahvaljujući Monikinim molitvama i njenom kršćanskom životu tj. životu za Boga. U svojim "Ispovijestima" Augustin kaže kako je imala i taj dar da, gdje bi se god osobe nalazile u međusobnoj svađi i sukobu, ona bi ih nastojala pomiriti. Poslušala bi jednu i drugu stranu, ali ni jednoj nije odala ništa o drugoj, osim onog što bi moglo doprinijeti njihovu pomirenju. Niz pohvala moglo bi se navesti o sv. Moniki. Djelima što ih je činila ljubeći Boga svim srcem svojim, isto kao i Marta i Magdalena, Monika daje primjer već više od 1.500 godina, i ostat će primjer dok god bude vjekova!

Časoslov naroda Božjega na obvezni spomendan sv. Marije Magdalene kaže posve kratko ono bitno. "Bila je primljena među Kristove učenike. Nazočna je bila kod njegove smrti i na Uskrs veoma rano vidjela je Otkupitelja koji je od mrtvih uskrsnuo. Njezino se štovanje u zapadnoj Crkvi raširilo posebno u XII. stoljeću."
Što je prethodilo Magdaleninu životu prije nego je primljena među Kristove učenike, to je među tumačima Svetog pisma, svetim Ocima i hagiografima veoma sporno. Njihova su mišljenja ne samo različna, već i posve suprotna. U srednjem vijeku bilo je snažno naglašeno da je bila velika grješnica i da se obratila Gospodinu te postala velika pokornica: najodličniji predstavnik svih obraćenika.

Mi se ovdje nećemo i ne možemo upuštati u ta raspravljanja, već jednostavno u sv. Mariji Magdaleni štujmo Gospodinovu učenicu, onu Magdalenu što je stajala pod njegovim križem, o čemu govore svi evanđelisti, i onu koja je prva vidjela Uskrsloga te postala blagovjesnicom njegova uskrsnuća. "Kad uskrsnu u prvi dan sedmice, Isus se najprije ukaza Mariji iz Magdale, iz koje bijaše istjerao sedam zlih duhova. Ona ode i to javi onima koji bijahu njegovi pratioci, a sad bijahu u tuzi i suzama" (Mk 16,9-10).Prazan grob te kako se Isus ukazuje Mariji iz Magdale krasno je opisao sv. Ivan u 20. glavi svoga evanđelja.
Sveta Marija Magdalena bila je za umjetnike, propovjednike, duhovne pisce uvijek veliko i trajno nadahnuće. Ona je i u puku veoma popularna svetica. U našim krajevima posvećene su joj brojne crkve i podignuti oltari. I pravo je da je štujemo te od nje naučimo onu čuvstvenu i djelotvornu ljubav prema Isusu. Ona je uz Gospodina pod križem, kad su ga gotovo svi ostavili, zato je postala tip vjernoga Isusova učenika, kakav bi trebao zapravo biti svaki Kristov sljedbenik.
Popularnost svete Marije Magdalene očituje se i u tome što je kao svoju zaštitnicu slave žene, pokornice, frizeri, tvorničari parfema i pomada, vrtlari, vinciliri, vinogradari i učenici. Njezino ime nose mnoge žene.

 

Celestin Tomić: Marija Magdalena. Veritas br. 4/2003.

Marija Magdalena: svetica ili grešnica ? Prije nekih 30 godina, Rimokatolička crkva sramežljivo je i tiho priznala ono što su kritičari tvrdili stoljećima: slika Marije Magdalene kao reformirane prostitutke nema nikakvih temelja u biblijskim tekstovima. Napokon oslobođeni te teške i ograničavajuće premise, te koristeći sve znanstvene metode, ali i maštu koja im je stajala na raspolaganju, znanstvenici i entuzijasti su stvarili mnoge nove slike Marije Magdalene. Tako je jedni danas vide kao bogatu i štovanu Isusovu pokroviteljicu i zaštitnicu. Drugi je vide kao jednog od apostola, a treći kao majku Mesijinog djeteta, i njegovu mesijansku nasljednicu. Bogatstvo mogućnosti i snaga mašte pokrenuli su i beletrističku i publicističku literarnu lavinu, a Marija Magdalena je među katolicima stekla status kršćanskog ženskog uzora i moćnog argumenta u rukama onih koji se bore protiv muške dominacije u crkvenim redovima. Žena koju čak tri evanđelja navode kao prvog svjedoka Isusovog uskrsnuća, danas u neku ruku doživljava vlastito uskrsnuće. Mnogi vjeruju da će se, otkrivanjem prave istine o Mariji Magdaleni i njenoj ulozi u Isusovom životu, oblikovati i sasvim nova slika o samom Isusu Kristu.

1988. godine, u okviru projekta izdavanja knjiga o biblijskim ženskim likovima prilagođenih dječjem uzrastu, izdana je knjiga "Marija Magdalena: žena koja je pokazala svoju zahvalnost", u kojoj je Magdalena opisana kao žena koja "nije postala poznata po velikim riječima ili djelima, nego kao žena koja je istinski voljela Isusa svim svojim srcem, i koja se nije sramila pokazati tu svoju ljubav, usprkos svom kriticizmu kojim je bila okružena". Ovo je svakako slika Marije Magdalene kakva je postojala stoljećima: mnoge kršćanske denominacije Mariju Magdalenu su koristile kao primjer pokajanja, ali i snage Kristove ljubavi, i njene moći da spasi svaku osobu, ma koliko posrnula. Stoljeća katoličkog učenja pretvorila su Mariju Magdalenu u nekakvu zločestu djevojku, koja je nakon pokajanje postala ikona i nada za sve živuće zločeste djevojke, a književnica Kathy Shaidle opisala ju je kao "Jessicu Rabbit Evanđelja".....

Apostolica Apostola ili grješnica?


http://saxakali.com/suzar/madonna.htm

http://saxakali.com/suzar/madonna.htm

http://www.udayton.edu/mary/meditations/olmont.html

http://www.udayton.edu/mary/resources/blackm/blackm.html#tab

http://www.watch.pair.com/virgo-black.html


http://en.wikipedia.org/wiki/Black_Madonna


Marija Bistrica
Statue of Black Madonna, Holy Mary, comes from 15 C, moved to church at Marija Bistrica around 1545 because of threat from the Turks, in 1650 hidden in a church wall under a stained glass window and lost; found in 1684.
Main altar of church honors Bistricka Gospa (Lady of Bistrica) and church is now named Majka Bozja Bistricka (God's Mother of Bistrica).Visited by Pope John Paul II October 1998.
Return to Black Madonnas Index

Crna Gospa od Palagruže

Crna Gospa u Subotici