SVETI JOAKIM I ANA, roditelji BDM, 26.07.

Danas slavimo onaj blaženi bracni par što je poklonio život Majci Sina Božjega. O Joakimu i Ani u Svetom pismu doduše nema spomena, no zato se njihovo ime prvi put spominje u jednom apokrifnom spisu iz II. stoljeca, koji se opcenito naziva Protoevandelje sv. Jakova. U prvih osam poglavlja toga spisa iznesene su neke pojedinosti što se odnose na Marijino cudesno rodenje. Taj spis govori o sv. Joakimu kao o veoma bogatu covjeku, ali koji je bio i pobožan i dobar pa je prihode svojih dobara dijelio u dvoje: jedan je dio davao narodu, a drugi prinosio kao žrtvu Gospodinu za otpuštenje svojih grijeha. Kad se jednog dana nalazio u hramu, prinoseci svoju žrtvu, nagovorio ga je neki Ruben, predbacujuci mu nevrijednost zbog koje sa svojom Anom nema djece.

U Izraelu, naime, nijedan pravednik nije ostao bez potomaka. To je Joakima veoma pogodilo u srce pa se za cetrdeset dana povukao u pustinju posteci i moleci kako bi od Gospodina isprosio potomka. U meduvremenu je i Ana vapila Gospodinu moleci za plodnost svoga krila. U to joj se ukazao Božji andeo i navijestio da ce dobiti dijete. O toj je stvari po andelu bio obaviješten i Joakim te pozvan da se iz pustinje vrati kuci. Joakim je poslušao te u zahvalu prinio Gospodinu za žrtvu deset jaganjaca. Bogato je nadario i svecenika i narod.

Ana je u velikoj starosti rodila kcerku i dala joj ime Marija. U trecoj godini roditelji su je prikazali Gospodinu. Protoevandelje Jakovljevo ne spominje ime mjesta Marijina rodenja. Kasniji pisci misle da je to bio Nazaret, drugi opet Seforis, Jeruzalem ili Betlehem. Isti spis drži da se Joakim oženio Anom kad mu je bilo 20 godina, a o kasnijem njegovu i Aninu životu nakon Marijina prikazanja ne spominje ništa.

Istocni sveti Oci u svojim su propovijedima na Marijine blagdane s mnogo ljubavi, oduševljenja i pobožnosti slavili i njezine roditelje. Štovanje se sv. Joakima na Zapadu razvilo mnogo kasnije nego na Istoku, a na Zapadu je sv. Ana daleko više popularna nego sv. Joakim. Njezinom je štovanju veoma pridonio Ivan Trithemius svojom knjigom Tractatus de laudibus sanctissimae Annae (Rasprava o pohvalama presvete Ane - Mainz, 1494). Kult sv. Ane narocito je raširen na europskom sjeveru: u Engleskoj, Francuskoj, Njemackoj. Ondje su glasovita svetišta sv. Ane u Dürenu u Njemackoj te u Aurayu u Bretanji. Bretonci su taj kult prenijeli i u Kanadu, gdje se u Beaupréu nalazi takoder veliko svetište sv. Ane.