Sveci (Saint, Seint, sanctus, holy person, sancre, to consecrate )

U većini religija svetim se smatra onaj tko je tijekom života ili nakon smrti krijepostan, čuva osjećaje časti i poštovanja prema Bogu. Sveci moralno podižu zajednicu i daju primjer kako bismo se trebali ponašati, a njihove životne priče se bilježe i prepričavaju sa svrhom produbljenja vjere i moralnog inspiriranja budućih generacija.
Termin "svet" izveden je iz latinskog sanctus (holy, svet), što je direktni prijevod grčke riječi hagios, koja isto znači svet, a primjenjuje na svete osobe, mjesta (npr. sveta planina), samo Evanđelje (Sveto pismo) ili pojavu Boga (Duh Sveti).

Rani kršćani su koristili termin "svet" više narativno, kada su govorili o specifičnim osobama, a i međusobno su se tako oslovljavali. Potom se svetim smatrala osoba koja je prepoznata po visokom nivou svetosti, gotovo savršenog života i svjedočenja duboke vjere, koji određuju duboko poštovanje i činjenje akcija motiviranih isključivo voljom Božjom.
Neke protestantske tradicije i danas koriste termin "svet" za sve koji su rođeni kao kršćani., a molitve svecima smatraju idolatrijom i nekromancijom. U istočnoj ortodoksnoj crkvi svecem se definira onaj tko je u raju, bio prepoznat ili ne sa zemlje, npr. Adam i Eva, Mojsije, Proroci, Anđeli i Arkanđeli. Njima Bog objavljuje molitve i druga čuda. Judaizam govori o klasi individualaca znanima kao Tzadikkim. Hindusi prepoznaju posebne individue zvane "mahatma" ili "paramahamsa". Budisti čuvaju "Arhats", svece ili "Bhagat". Antropolozi nalaze paralele između poštovanja prema figurama "Sufija" među muslimanima i kršćanske ideje svetosti. U nekim muslimanskim zemljama u blizini grobova Sufija događaju se dani festivala ili obljetnice smrti ili događanja čuda.

U početku u Katoličkoj su crkvi kao sveci štovani apostoli, Sveta Marija, prvi mučenici, a kasnije i ostali koji su mogli poslužiti kao uzor kršćanskog života. Svecima su proglašavani preminuli ljudi za koje se smatralo da su nakon mučeništva (martyr) koje su trpjeli zbog svoje vjere na zemlji, nakon smrti stigli u raj, a pučani su im se molili i poštovali su ih jer su "čudima" koja su se događala moliteljima dokazivali svoju sposobnost posredovanja za ljude na zemlji. Smatra se da oni zapravo nisu umrli, već da i dalje žive u raju.
Stoga se većine svetaca spominjemo na dan njihove smrti (osim Sv. Ivana Krstitelja – dan se slavi na dan rođenja). Glorifikacija je proces kojim svetac dobiva dan u crkvenom kalendaru kada ga se slavi.
Kada je jednom osoba deklarirana kao svetac i njegovo tijelo se smatra svetim, pa su u prošlim stoljećima, poštovani i dijelovi tijela svetaca, kao svete "moći", relikvije, kao i slike svetaca i ikone. Ponekad nakon slučajne ekshumacije tijela nekih svetaca, opisano je da se tijela nisu raspala ili da se iz kostiju širio ugodan cvjetni miris, a da nakon smrti nisu bila balzamirana.
Neki sveci imaju simbol (Saint symbology) koji reprezentira njihov život (npr. sv. Antun Padovanski – dijete Isus, bijeli ljiljani; sv. Kuzma i Damjan – staklena bočica, kutija pomasti…).
Drugi tip svetaca su pustinjaci (anchoret, anchoress, hermit), koji nisu umrli u fizičkom smislu, već su se odrekli zadovoljstava svijeta, čime su i mučenici. Nakon formiranja samostana, pustinjaci promišljaju o svetosti.

Proglašenje sveca događa se nakon postupka službenog prepoznavanja osobe kao svete, koji se zove kanonizacija. Formalna kanonizacija je dugotrajan proces koji često traje niz godina, a ponekad i cijelo stoljeće. Provodi je Sveta stolica, pomoću svoje Kongregacije za kauze svetaca. Proces uključuje istraživanje osoba koje su kandidati za svetost. Koncentriran je na istraživanje života kandidata i potvrđivanje (ili opovrgavanje) brojnih vizija ili čuda koja se pripisuju osobi koja je u pitanju, te općoj svetosti ili specifičnim dobrim djelima koje je osoba počinila. Posebna težina pridaje se čudima ili zagovorničkim djelima koja se događaju nakon smrti svete osobe.

Prvi stupanj kanonizacije je titula SLUGA BOŽJI (Servant of God), koju u rimskoj Katoličkoj crkvi dodjeljuje Papa osobama kojima se tako otvara put u njihovu svetost, dokazanog herojstva, žrtvovanja ili mučenja u slavu Boga. Sluga Božji je i titula Pape i opis osobe koja poštuje tradicionalnu vjeru. (Arapsko ime je Abdullah).
Drugi stupanj je imenovanje titulom ŠTOVANI ili PREČASNI ili VELEČASNI (Veneration, Venerable, obožavanje, kult sveca). Ona se često daje seniorskoj poziciji npr. biskupu ili Archdeaconu, a u istočnoj, ortodoksnoj crkvi onima koji žive u manastirima ili pustinjačkim životom i u celibatu, za razliku od protođakona koji se žene i ponekad je ista ili superiorna običnom "sveti". Izraz "obožavanje" (worship) često se koristi misleći na čast i strahopoštovanje, no uglavnom je rezervirano isključivo za Boga, a ne za svece.
Sljedeći je korak beatifikacija, kojom se osoba proglašava BLAŽENIKOM (Beata lat. Beatus, engl. Blessed) nakon potvrde minimalno triju čuda pripisanih ugledniku. Blaženika se doživljava kao posebno bliskog Bogu s kojim je u raju pa je sposobniji prenijeti molitvu koja mu je upućena sa zemlje.
Iza toga slijedi kanonizacija - točka kada Papa službeno proglašava neku osobu svetom (skraćenica je veliko S ili St., u množini Ss.). Tako proglašeni svetac može biti štovan u čitavoj Crkvi, te mu se smiju posvećivati crkve i oltari. U rimokatoličkoj crkvi postoji više od 10.000 svetaca i mučenika "onih koji su umrli ispovijedajući svoju vjeru". Neki sveci su univerzalno poznati, a drugi su definirani i zapamćeni u lokalnim crkvama.
Sveci zaštitnici posreduju za specifične probleme, bolesti, profesije (patron saint).

LIJEČNICI I MEDICINSKE SESTRE – SVECI I BLAŽENICI

Osim svetaca koji su zaštitnici medicinske profesije, medicinskih djelatnika i bolesnika, među onima koji su proglašeni svecima svoje su mjesto našle i medicinske sestre i liječnici koji su proglašeni svetima ili blaženima. Neki od njih su naši suvremenici.

Sveta Alda ili Aldobradesca (rođena 1249. g., a umrla 26. travnja 1309. godine u Sieni Italija), njegovala je bolesne.
Blažena Majka Tereza od Calcutte (1910-1997) rođena je u Skopju (Makedonija), kao Agneza Goxa Bojaxhiu, Albanka. Katolička misionarka u Indiji, od svoje 17. godine. Započela je školovanje na školi za medicinske sestre i učiteljice u Calcutti, gdje je 1948.g. utemeljila Misonarke milosrđa (Missionaries of Charity), koje i sada djeluju u školama, bolnicama, sirotištima i centrima za hranu diljem svijeta. Dobila je Nobelovu nagradu za mir 1979. godine, a papa Ivan Pavao II. Beatificirao ju je 2003. godine.

Najpoznatiji liječnik među svecima svakako je sveti Luka Evanđelist (I. st. n. e.). Bio je dobro obrazovan rimski građanin koji je govorio grčkim jezikom. Podrijetlo mu je iz Sirije, a radio je kao liječnik u Antiohiji. Obraćenjem na kršćansku vjeru uključio se u kršćansku zajednicu u Antiohiji. Nije bio očevidac Isusa Krista, ali je bio vjerni sljedbenik sv. Pavla na njegovu drugom misijskom putovanju. Napisao je Evanđelje po Luki i Djela Apostolska. Neizravne spoznaje o Lukinim liječničkim sposobnostima dolaze iz analiza njegova pisanja gdje je vidljivo da često upotrebljava terminologiju koja potječe iz grčke medicinske literature njegova vremena. U njegovim izričajima mogu se naći brojni medicinski detalji. U evanđelju je opisao oko 30 medicinskih situacija povezanih s liječenjem duše ili tijela. Osim toga, Lukino evanđelje je dobro znano po prispodobi o milosrdnom Samaritancu u kojoj je dao uvid u metodologiju brige prema onima koji su u potrebi te je time ta prispodoba postala vodeća za kršćansku medicinsku skrb. Kasnije se također izrazio kao izuzetno talentiran umjetnik stvarajući ikone Djevice Marije koje je poklonio samoj Majci Božjoj. Postao je zaštitnik liječnika i umjetnika, no pogotovo liječnika. Njegovo ime nose mnoge medicinske udruge i bolnice. Njegov spomendan slavi se 18. listopada.

Sveti Kuzma i Damjan (260.-285.) bili su braća blizanci rođeni u Arabiji (današnjoj Siriji), educirali su se u području znanosti i medicine, poznati kao sposobni liječnici koji su ljude čudesno ozdravljali. Bez obzira na skrb koju su pacijenti dobivali, nisu uzimali novac za svoje usluge, slijedeći upute iz evanđelja po Luki i Mateju: «Liječite bolesne, uskrisujte mrtve, čistite gubavce, izgonite zle duhove. Besplatno ste primili, besplatno i dajte!» (Mt 10,8). Iz tog razloga nazvani su "anargyori", što u prijevodu s grčkog znači «oni koji su bez srebra, bez novaca». Kuzma i Damjan umrli su mučeničkom smrću 303. godine nakon Dioklecijanova edikta o zabrani religioznih obilježja i kršćanske literature. Ovi su mučenici spomenuti i u prvoj Euharistijskoj molitvi te u Litanijama svetaca. Njihova su tijela sahranjena u gradu Kyrosu u sjevernoj Siriji te je iznad njihova grobova sagrađena bazilika. Spomendan ovih svetaca je 26. rujna, a smatraju se zaštitnicima kirurga, liječnika i ljekarnika. Njihova se imena nalaze u rimskom kanonu mise.

Sveti Pantaleon (283.-305.) liječnik i mučenik, zaštitnik je liječnika na Istoku, San Ciro (oko 303. g.) također je bio liječnik i mučenik. Sveti Alfano (1015.-1085.), bio je liječnik koji je u Salernu osnovao Školu liječnika Salernitanaca. Sveti Filip Benizi (1233.-1285.) bio je liječnik i osnivač reda Sluga Svete Marije. Sveti Antonio Maria Zaccarija, (1502.-1539.) bio je liječnik i osnivač Barnabita - "Redovničkih regula" (Clericorum Regularium S. Pauli, kraticom: C.R.S.P.). Sveti Martin de Porres iz Lime (r. 1579.g.), bio je kirurg i ljekarnik. Sveti Hubert iz Ardena (XVII. st.) zaštitnik je lovaca, a poznat je po angažmanu u liječenju bjesnoće zlatnim ključem koji je dobio od Svetog Oca. Blaženi Nicolo Stenone (1638-1686), anatom, a Sveti Rene Goupil, 1640. g. bio je liječnik u New Orleansu i misionar u Kanadi. Zaštitnik je anesteziologa. Blaženi J. Desire Laval (1803-1834) bio je liječnik i misionar na otoku Mauritiusu. Blaženi Giacomo Cusmano (1834-1888) bio je liječnik i osnivač Bocconista, misionara i liječnika za siromašne.

Sveti Giuseppe Moscati (1888-1927), liječnik, znanstvenik biokemičar i docent na sveučilištu u Napulju, prvi je moderni liječnik koji je kanoniziran 1987. godine, a spomendan mu je 16. studenog.
Sveti Riccardo Pampuri (Ermino Filippo Pampuri) rođen je u Paviji u Italiji, a odrastao i sahranjen u Trivolziju (1897-1930). Zvali su ga "doktor dobročinitelj". U srpnju 1927. godine ulazi u Bolnički red Braće dobročinitelja (Fatebenefratelli) preuzimajući ime Rikard.

Prva liječnica koja je proglašena svetom je sveta Gianna Beretta Molla, pedijatrica, rođena 1922. godine u Magenti kod Milana, a umrla je 28. travnja 1962. g. Beatificirana je 1994. godine, a proglašena svetom 2004. godine. Zaštitnica je trudnica, djece i promicatelja kulture života. Njezin životni moto bio je "Radost je prva zadaća svakog kršćanina i najbolje sredstvo apostolata. Nasmiješiti se Bogu od kojeg dolazi svako dobro i Svetoj Djevici, primjeru po kojem trebamo voditi i usmjeravati naš život, tako da onaj tko gleda nas može biti ponesen svetim mislima.". Rekla je također i sljedeće: "Ne može se ljubiti bez trpljenja i trpjeti bez ljubavi".

SVECI ZAŠTITNICI MEDICINSKE PROFESIJE

Sveti Rafael Arhanđel je najstariji zaštitnik slijepih, sretnog susreta, medicinskih sestara, liječnika i putnika. Njegov spomendan je 29. rujna, a samo ime Rafael znači "Bog liječi".
Sveta Dimfna je od 620. godine zaštitnica oboljelih od duhovnih, duševnih i mentalnih bolesti, a svetište se nalazi u mjestu Gheel, u Belgiji.
Zbog skrbi za bolesne svetima i zaštitnicama medicinskih sestara proglašene su sveta Basilissa (Basilla), sveta Elizabeta Ugarska (1207-1231., kći mađarskog kralja Andrewa II. i supruga Ludwiga II.) zagovornica je ubogih i gubavih, sveta Ruža Limska (pravim imenom Isabel, živjela je od 1586. do 30.08.1617., zaštitnica Latinske Amerike i Filipina), sveta Katarina Sijenska "Doktor Crkve" , Katarina Đenovska, sveti Giles (1263., sljedbenik sv. Franje Asiškog) i sveti Camillus de Lellis, pripadnik reda kapučina, kanoniziran kao zaštitnik bolesnih 1746. g., a kasnije i zaštitnikom udruga medicinskih sestara. Njegov spomendan je 18. srpnja.
Svetog Alberta (1193. - 1280.) 1941. je godine papa Pio XII. proglasio zaštitnikom prirodnih znanosti, jer je bio skolastički učitelj koji se bavio filozofijom, teologijom, matematikom, astronomijom, astrologijom, fizikom, biologijom, zoologijom i botanikom, medicinom, etnologijom, geologijom, mineralogijom, ali i alkemijom i magijom. Zbog svojeg opsežnog znanja nosio je naslov "Veliki" i "doctor universalis" – sveopći učitelj. Njegov najslavniji i najpoznatiji učenik bio je Toma Akvinski. Sv. Alberta je 1931. godine svecem proglasio papa Pio XI.
Sveti Ivan od Boga (rođen je u Portugalu u Montemoro o Novo 8. ožujka 1495., a umro je 8. ožujka 1550. u Granadi ), osnivač je Reda milosrdne braće. Kanoniziran je 1690. godine, a papa Lav XIII. postavio ga je za sveca zaštitnika bolnica, psihijatrijskih sestara i bolničkih radnika. Život je započeo kao pastir, vojnik, prodavač vjerskih knjiga. U dobi od 43 godine doživio je viziju djeteta Isusa koji ga naziva "Ivan od Boga", nakon čega je prodao sve što je imao i glasno molio ulicama Granade, što je protumačeno kao "živčani slom" zbog kojeg je liječen na psihijatriji kraljevske bolnice. Tamo je otkrio kako se nehumano postupa s bolesnicima te je odlučio njima posvetiti svoj život. Nakon otpusta počeo je brinuti o siromašnima i beskućnicima. Pomagali su mu lokalni svećenici i liječnici, a kad je biskup Tuva čuo da je svoj kaput dao prosjaku, načinio mu je posebnu tuniku i nazvao ga Ivan od Boga. Od trijema gdje je njegovao siromašne nastala je jedna od prvih psihijatrijskih bolnica u tom dijelu svijeta. Od dragovoljaca koji su pomagali Ivanu u njegovu poslu u bolnici nastao je "Bolnički red milosrdne braće sv. Ivana od Boga (The Order od Charity), a kasnije i red sestara sv. Ivana od Boga. Ova molitva svetog Ivana od Boga često se koristi u sumiranju njegova djelovanja: «Neka mi Isus Krist udijeli milost za širenjem bolnice u kojoj će odbačeni jadnici i oni koji pate od mentalnih bolesti pronaći utočište, te da budem u mogućnosti služiti im kako želim." Njegov simbol su križ i nar (pomegranat), koji simbolizira nesebično davanje.