Untitled Document

29.rujna - Blagdan arkanđela Mihaela, Gabrijela i Rafaela
02.listopada - Blagdana anđela čuvara
ulazna antifona: "Bože, ti od vječnosti mudro određuješ službe anđela i ljudi; daj da u našem zemaljskom životu iskusimo pomo tvojih svetih anđela koji služe bez prestanka tvome prijestolju na nebu. Molimo te za to preko tvoga Sina...Stoga je dostojno i pravedno, pravo i spasonosno, sveti Oče, da uvijek hvalimo i slavimo i da ti zahvaljujemo što nam šalješ svoje anđele i arkanđele...

Anđeli su , po katoličkom učenju osobna, od Boga stvorena bića, koja «uvijek gledaju lice Oca nebeskoga» (Mt 18,10), te su neposredni svjedoci njegovih velikih djela i razglašuju Njegovu slavu (grčki angelos znači glasnik).
Za razliku od ljudi, anđeli nisu vezani na tijelo. Oni su čisti duši, a posjeduju veću moć nad materijom od čovjeka i veću sposobnost spoznaje.

Anđele čuvaru mili,
Svojom snagom me zakrili.
Prema Božjem obećanju,
Čuvaj mene noću danju.

Osobito pak me brani
Da mi dušu grijeh ne rani.

A kad s ovog svijeta pođem,
Sretno da u nebo dođem,
Da se tamo s tobom mogu,
Vjekom klanjat Dragom Bogu.

First Hierarchy:
o Seraphim (Serafimi)
o Cherubim (Kerubimi)
o Thrones or Ophanim (Prijestolja)
Second Hierarchy:
o Dominions or Kyriotetes (Gospodstva)
o Virtues or Dynameis (Moći)
o Powers or Exousiai (Vlasti)
Third Hierarchy:
o Principalities or Archai (Poglavarstva)
o Archangels (Arhanđeli)
o Angels (Anđeli)

Mihael, Gabrijel i Rafael tri su biblijska anđeoska imena. Izvorna su im značenja, kako je to često u drevnim istočnim kulturama, rečenice, svojevrsne definicije nositelja imena:

Mihael "tko je kao Bog?" Mihael je doveo dobre anđele do pobjede u bitci protiv Lucifera i zlih anđela. Mi-ha-el znači Tko je kao Bog?
Gabrijel "Božji čovjek" Gabrijel ima službu naviještanja ljudima. Ga-bri-el – Bog je jak.
Rafael "Pomoć Božja" Milosrdni iscjelitelj poslan da tješi bolesne i žalosne. Ra-fa-el – Bog iscjeljuje, liječi.
Uriel "Vatra Božja" Svjetlo ili vatra Božja
Salatiel "Molitva Božja" Zaštitnik molitve
Jegudiel "Slava Božja" Zaštitnik, pomagač i branitelj svih koji teško rade
Barakiel "Blagoslov Božji" Anđeo Božjeg blagoslova

Osmi su kor arkanđeli i upravo među njih spadaju Mihael, Gabrijel i Rafael.
Najstarije je štovanje arkanđela Mihaela zabilježeno već u 4. stoljću. Mihael je, po Bibliji na početku Božjeg stvaranja, vođa i pobjednik u borbi protiv pobunjenih anđela koje je predvodio Lucifer (Sotona). Prema liturgijskim tekstovima Mihael je voditelj duša u raj. Općenito Mihael se štuje kao branitelj i zaštitnik vjere i Crkve. Kao svog patrona posebno ga časte, u vezi s njegovom ulogom, vojnici i policajci, pa ljekarnici, vagari i trgovci, pekari, umirući.
Tri arkanđela Mihael, Gabrijel i Rafael imaju u kalendaru zajednički blagdan: 29. rujna, imendan svih koji nose njegova imena.

Na grčkom jeziku riječ "aggelos" znači vjesnik, glasnik. Javljaju se u Bibliji kao bića koja prenose Božje poruke, objavljuju njegovu volju, javljaju se u snu, ili slave Boga na nebesima. Oni su posrednici između Boga i čovjeka, kao što su to bili često puta upravo po anđelima nadahnuti proroci, a kasnije i sveci. Uglavnom prevladava mišljenje da su oni nematerijalna bića, bespolna, savršena jer gledaju lice Božje i služe mu na nebeskom dvoru.

Biblija spominje, tri arhanđela: Mihaela, Gabrijela i Rafaela, te anđeoske vojske, no u kršćanskoj tradiciji među raznim njihovim podjelama, ustalila se ona iz kraja 5. stoljeća Dionizija Aeropagita. On je anđeosku hijerarhiju podijelio na devet korova podijeljenih na tri reda.

U prvom redu su Serafini (Seraphim), imaju šestora krila plamteće crvene boje sa mnogo očiju na njima. Jednim parom lete, jednim pokrivaju noge, a trećim zakriljuju lice jer stoje najbliže pred Svevišnjim. Serafini se često javljaju u prikazu stigmatizacije sv. Franje, kada iz njihovih krila izvire Krist na križu i daje stigme svecu.

Kerubini (Cherubim) imaju četvora krila, nebesko su modre boje, te stoje uz prijestolje.

Prijestolja (Throni) rijetko se prikazuju, nemaju antropomorfni oblik, već kao plameni kotači s krilima na kojima počiva prijestolje Božje.

U drugom redu su Gospodstva (Dominationes). Nose oklop te krunu, a u rukama žezlo i vladarsku jabuku.

U trećem redu su Poglavarstva (Principatus) odjeveni u dalmatike, ili drugo liturgijsko ruho, a u ruci drže ljiljan.

Arhanđela (Archangeli) ima sedam. Svaki ima ime i svoju individualizaciju.
Mihael, "Tko je kao Bog", nebeski je vojskovođa, pobjednik nad Sotonom, najčešće prikazivani anđeo u umjetnosti, često puta zasebno personificira posljednji sud. Odjeven u ratničku odjeću: mač, štit, kacigu, a ujedno mu je i vaga simbol na posljednjem sudu, jer je on onaj koji važe duše.
Gabrijel, "Božji glasnik", uz Mihaela najpopularniji. On donosi i prenosi obavijesti od Boga, u ruci mu je glasnički štap ili ljiljan, a ponekad i upaljena svjetiljka, ili zrcalo od zelenog jaspisa (dragi kamen) na kojem su ispisane Božje riječi. Najpoznatiji je po prikazima navještenja Bogorodici.
Rafael, "Bog liječi", pratitelj malog Tobije, i izlječitelj sljepoće njegovog oca. Nosi posudicu s lijekom ili vodi Tobiju za ruku.
Urijel, "Svijetlo Božje", ima plameni mač u ruci, i anđeo je koji čuva ulaz u raj. On je istjerao plačućeg Adama i Evu iz raja.
Barahijel, "Božji blagoslov", on se javio Mojsiju iz gorućeg grma. Oznaka su mu bijele ruže.
Jehudijel, anđeo zatornik i kažnjavatelj, ima zlatnu krunu i trostruki bič.
Sealtijel, anđeo koji je spriječio žrtvovanje Izakovo, ima ruke sklopljene na molitvu.

Na kraju hijerarhije stoje "obični" anđeli (Angeli) kao zaštitnici ljudi, i Božji poslužitelji. Zbog kompleksne ikonografije, tokom povijesti, svi su se oni pojednostavnili, tako da su u umjetnosti najviše u opticaju Arhanđeli (Mihael, Gabrijel i Rafael), te anđeli, a rjeđe serafini i kerubini. Kada bi samo pokušali nabrojiti koliko se puta javljaju u Novom Zavjetu, došli bismo do vrlo velikog broja anđeoskih intervencija. Gabrijelovo navještenje Bogorodici, ili silna anđeoska vojska koja se pojavila na nebu u božićnoj noći.

Upravo najmasovnije scene anđela, uz posljednji sud, su kod Kristova rođenja, bilo da dvore malog Isusa, ili mu pjevaju, sviraju, ili nose svitkove sa tekstom Gloria in excelsis Deo - et in terra pax hominibus. Početno su se anđeli prikazivali kao mladići u bijelim haljinama, bez krila, ali su od četvrtog stoljeća "dobili" krila, najprije bijela, a kasnije šarena i zlatna. Njihova krila znak su nepripadnosti svijetu, te označavaju njihov boravak na nebu i u sferi savršenstva Božje blizine. O njihovom služenju Kristu govori Evanđelje nakon kušnje u pustinji: "Tada ga ostavi đavao, a pristupiše anđeli te su mu služili" (Mt 4, 11). Anđeli uvijek označavaju mistiku, i utjehu. Tako na primjer kod Kristove tjeskobe na Maslinskoj gori: "I ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri" (Lk 22, 43). Taj prizor se često prikazuje kako anđeo donosi Isusu kalež, ili mu briše znoj s čela. U Evanđelju se ponajbliže opisuje anđeo kod Isusovog uskrsnuća: "I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg" (Mt 28, 2-3). No, u umjetnosti i zapada i istoka, "proslava anđeoskog služenja" je u Apokalipsi, ili u Posljednjem sudu: "Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje" (Mt 25, 31). Anđeli u Posljednjem sudu glavni su akteri - oni izvršavaju Kristovu presudu. Sviraju u trublje, vode pravednike u raj, osuđene izručuju paklu. Pripravljaju prijestolje (hetoimasia), nose znakove Kristove muke...

Renesansa je uz anđele uvela i male putte - gole dječačiće ili anđelke, kao direktni uzor na antičke amore i kupide. Vrlo su karakteristični za to razdoblje anđeli svirači koji muziciraju, bilo da prate neki događaj na nebu ili sudjeluju u njemu na zemlji. Anđeo s violom (prikazan na slici uz tekst) muzicira prateći Krista u slavi, nekada se nalazio kao dio freske u apsidi crkve Svetih Apostola u Rimu, a kasnije je prenesen u Vatikanske muzeje. Naslikao ga je Mezzo da Forli 1477. godine i predstavlja sjajan primjer renesansne živosti i ljupkosti. Razdoblje povijesti umjetnosti koje je najviše voljelo anđele svakako je barok, koji je u njima vidio posrednike i sponu neba i zemlje, uostalom kao i u svecima. Nikad prije, a ni poslije, nije bilo toliko razigranih anđela, ne samo na slikama ili oltarima, nego i na štukaturama, freskama, liturgijskom posuđu, odjeći, ogradama pjevališta, grobovima... Razdoblje koje je toliko njegovalo anđele, dalo je i najsavršenijeg majstora koji ih je izrađivao - Gian Lorenza Berninija. Njegovi anđeli po rimskim crkvama i mostovima postali su više od ideje pretočene u mramor. On je posve uspio dematerjalizirati materiju i u njihovim licima pokazati nedužnost, nadzemaljsko raspoloženje, nepomućenu radost koja ne izlazi iz njih samih, nego iz blizine Onoga kojeg licem u lice gledaju.
Odgovorio /la : Damir Tulić - 1 odgovora { 06-06-2006 }

ANĐELI - U židovsko - kršćanskom vjerovanju bestjelesna, duhovna bića glasnici i posrednici između Boga i ljudi. Imaju dvije prvotne zadaće: da štuju Boga te potpomažu i hrabre ljudska bića. U ISLAMU arkanđeo GABRIEL dovodi se u vezu s predavanjem KURANA.
"Religije svijeta" KS,GZH 1987

Mnogi kršćani ne vjeruju u anđele i ne mole ih za zaštitu. U Bibliji se anđeli spominju na puno mjesta. Dovoljno je navesti samo neka. Lijep opis nalazimo kod Kristova uskrsnuća, u Evanđelju sv. Mateja: "Najedanput se zemlja silno potrese: Anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi te odmaknu kamen i sjede na nj. Lice mu je sjalo kao munja, a odijelo mu bijaše bijelo kao snijeg. Od straha pred njih zadrhtaše stražari i postadoše kao mrtvi." (Mt 28, 2-4) Anđeo govori ženama kako je Isus uskrsnuo.
Anđeli nas štite od zla. Njima se možemo povjeravati, oni su naši tješitelji. Budući da nam ih Bog šalje, oni nas nikada ne iznevjere. Nisu vezani uz prostor i uz vrijeme jer su duhovna bića.

U knjizi proroka Danijela spominje se Mihael, arkanđeo, kao veliki knez koji štiti sinove Božjeg naroda. A u knjizi Otkrivenja piše kako je Mihael morao voditi rat na nebu, skupa s ostalim anđelima, protiv Zmaja. Stoji i da Zmaj i njegovi anđeli ne mogaše izdržati borbu. "I mjesta za njih više ne bijaše na nebu" (Otk 12, 8). Sv. Mihaelu - čije ime znači: Tko je kao Bog - molimo se da nam on bude zaklon protiv pakosti i protiv đavolskih zasjeda. Da, on, sveti anđeo, zaštitnik je od Zloga. Kad tražimo njegov zagovor i pouzdajemo se u Božju riječ, onda ni u našem srcu više nema mjesta za sile zla. Zmaj i njegovi "anđeli" bježe iz srca u kojemu je Isus Kralj. Tamo gdje se slavi Bog, Zmaj i njegovi sluge ne mogu izdržati. Slavljenje Boga najbolji je način da od sebe otjeramo sile Zloga. Slavljenje Boga je ono što on nikako ne može podnijeti i od čega bježi. Rekli bismo: to ga ubija u pojam.

Jedan drugi arkanđeo, po imenu Gabrijel, navjestitelj je Radosne vijesti. On Zahariji naviješta da mu je, ne samo uslišana molitva, nego da će njegov sin biti Kristov Preteča. On će "ići pred njim s Ilijinim duhom i snagom…" (Lk 1, 17). Mariji pak naviješta još radosniju vijest. Zapravo jednu od najradosnijih vijesti koje je Nebo objavilo čovjeku. Bog će postati čovjekom! I baš ona, ponizna djevica Marija, bit će majka Božjeg Sina. Gabrijel, čije ime znači snaga Božja, jedan je od trojice arkanđela, uz Rafaela i uz spomenutog Mihaela, čiji blagdan slavimo 29. rujna.

Rafael se možda najmanje spominje. On je lijepo opisan u knjizi o Tobiji. Sveti pisac ga opisuje kao Tobijinog pratioca na putovanju. Rafael je poslan da izliječi Tobita, vrati mu vid i okuje pakosnog zloduha koji je mučio Saru i ubio joj sedam muževa. Tu je jasno naviješteno da imamo anđele čuvare. Oni se brinu za nas i štite nas na našem "putovanju kroz život". Rafael, Tobijin pratilac, povjerljiva je osoba u koju se čovjek može pouzdati - zaista mu je dobar čuvar. On naviješta prelijepu istinu kad se otkriva Tobitu i njegovu sinu Tobiji. Rafael kaže da je slavno otkrivati djela Božja, hvaliti i blagoslivljati Boga. Daje savjet: "Činite dobro, i zlo vas neće snaći… Bolje je dijeliti milostinju, nego sabirati zlato u hrpe. Milostinja oslobađa od smrti, ona čisti od svakoga grijeha." (Tob 12, 7-9) Te riječi anđeo govori svima. Svim ljudima, svih vremena i svih mjesta.
Anđeo još kaže Tobitu da je bio uz njega dok mu je bilo teško, dok je iz samilosti pokapao mrtve. Govori mu da je on nosio njegove molitve Svetomu. U situacijama u kojima nam je najteže, kao da pokapamo mrtve, osjećamo osamljenost, ili se nagomilalo puno problema koje ne možemo sami riješiti, često mislimo da nema nikoga uz nas tko bi nas utješio ili bar saslušao i razumio. Mnogi tada misle da ih Bog ne voli ili da je On zao kad dopušta da umiru osobe koje im toliko znače. Mnogi tada pomisle da Bog niti ne postoji. Međutim, uopće nije tako, jer je nemoguće da se takvo što dogodi. Bog nam uvijek šalje nekoga tko će nam pomoći ako ga za to zamolimo. Ili nam "pošalje" anđela kao što je Rafael, ili pak "anđela u ljudskom tijelu".
Jednom sam zamolila Isusa da mi preko Biblije odgovori što mi je činiti, jer sam se našla u situaciji iz koje nisam nalazila izlaza. Činilo mi se da izlaz uopće ne postoji. Otvorila sam stranicu Biblije preko koje mi je Gospodin poručio: "Meni ništa nije nemoguće." Tada sam shvatila da nije toliko problem u situaciji u kojoj se mi ljudi nađemo, već u tome što sami pokušavamo riješiti probleme. Kao da mi sami nešto možemo. Trebala sam se samo sjetiti kako je ono što je ljudima nemoguće, Bogu lako moguće. Za Njega ne postoje nerješivi problemi. Zapravo, Bog nas uvijek najbolje utješi. On nas najbolje razumije. Nikada nas neće iznevjeriti - i budimo sigurni upravo u to da nas nikada neće iznevjeriti.

Onaj tko se zaista pouzdaje u Boga, ne bi smio trpjeti od osamljenosti. Isus nam je dao najboljeg Tješitelja, Duha Istine koji ostaje u nama i čini da se nadamo protiv svake nade. A kad se nadamo protiv svake nade tada nam postaje jasno da je istinita tvrdnja da "nada nikad ne postiđuje".

Vjeruje se da su andjeli duhovna bica koja posreduju izmedju Boga i ovog svijeta; oni su Božje sluge i Njegova vojska, cuvari i glasnici, vodici zvijezda i zaštitnici izabranih.
U islamskim tradicijama, kaže se da su anđeli riznice Božje milosti. Oni simboliziraju prosvjetljenje i moći duhovnog svijeta. Prema predanjima organizirani su u hijerarhije od sedam redova (Serafimi, Heruvimi, Prijestolja, Godspostva, Vrline, Vlasti i Poglavarstva), devet zborova ili tri trijade, a grčki filozof Aristotel (384 –322. g. p. n. e.) je tvrdio da svaka zvijezda ima svog anđela i da je njihov broj jednak broju zvijezda.
Riječ "anđeo" potiče od grčke riječi "angelos" što znači "glasnik". Ideja o spiritualnim bićima koja posreduju između Boga i Nebeskog kraljevstva na jednoj, i Zemaljskog kraljevstva na drugoj strani, zajednička je zaratustrizmu, judeizmu, hrišćanstvu i islamu. U Starom zavjetu spomenuta su samo dva anđela: Mikailo i Gabrijel. Apokrif Starog zavjeta spominje još dva: Rafael, iscjelitelj, pomagač i čuvar ljudskog duha; Uriel, koji bdije nad svijetom i vlada podzemljem. "Prva knjiga Enoha" dodaje još trojicu: Raguela, Sariela i Remiela, i razvija ideju da viši redovi anđela, Serafimi i Kerubimi čuvaju i štuju tron Boga, dok se niži redovi bave poslovima ljudi.
Kršćanstvo je tu anđeosku hijerarhiju preuzelo od judeizma i slijedeći Sv. Pavla dodalo nove redove Prijestolja, Godspostva, Vrline, Vlasti i Poglavarstva. U ovaj sustav vjerovanja bila je inkorporirana i ideja da svaki dan u nedjelji ima svog anđela: nedelja – Mikael, zadužen za sunce, brak, vlast; ponedeljak – Gabrijel; utorak – Samuel, zadužen za zaštitau i rat; srijeda – Rafael, zadužen za iscjeljivanje; četvrtak – Sahael, zadužen za financije i zakone; petak – Hanijel, zadužen za ljubav; subota – Urijel, zadužen za magiju i promjene.
Općenito je vjerovanje da postoji devet horova anđela i da su njihovi simboli plameni mačevi, trube, skriptri, kadionice, muzički instrumenti i ljiljan, te
Svjedočanstva o anđelima su raznolika: prema Justinu, anđeli najčešće imaju ljudska obličja i hrane se u nebesima. Njihov grijeh je seksualno općenje sa ženama ljudskog roda. Iz tih veza navodno se rađaju demoni. Vjeruje se da sveci i pravednici imaju svoje anđele-zaštitnike, a Klement Aleksandrijski opisuje zaštitničku ulogu anđela nad gradovima i narodima.
Islam je anđeosku hijerarhiju vjerovatno preuzeo iz hebrejsko-kršćanskih tradicija - melek (anđeo) Gabrijel je poslaniku Muhammedu otkrio Kur'an Časni i istinsku prirodu Allaha i znatno oplemenio ideju da svaki čovjek ima dva meleka-čuvara, jednog koji upravlja njegovim dobrim djelima i drugog koji upravlja njegovim nedoličnim djelima, a grčki je filozof Aristotel (384 –322. g. p. n. e.) tome dodao tvrdnju da svaka zvijezda ima svog anđela i da je njihov broj jednak broju zvijezda.
Sanjati anđela – sreća; biti u snu anđeo – bolest.
I danas su, kao i u prošlosti, talismani, magične figure, broševi i privjesci u obliku anđela jednako popularne u svijetu. Najčešće se nose kao dio osobnog nakita, a za njih se vjeruje da su nosioci sreće, ljubavi, blagostanja i radosnih vijesti. Zbog toga su likovi anđela veoma zastupljeni i u unutrašnjim dekoracijama mnogih domova, te vjerskih i javnih institucija.
Odgovorio /la : Nepoznat | 89.172.33.xxx - 21 odgovora { 26-07-2006 }

Gajim posebnu pobožnost prema Anđelu čuvaru. Još sam od samoga djetinjstva, vjerojatno kao i sva druga djeca, puno puta ponavljajući molio: "Anđele Božji, čuvaru moj, koga mi je za čuvara dao dobri Bog, ti me danas prosvjetljuj, čuvaj, vodi i upravljaj..." Moj anđeo čuvar zna što ja radim. Moje pouzdanje u njega i u njegovu zaštitničku prisutnost u meni stalno raste. Sveti Mihael, sveti Gabrijel i sveti Rafael su arkanđeli koje često zazivam u molitvi. Sjećam se također vrlo lijepe rasprave svetoga Tome o anđelima kao čistim duhovima.
(Iz Papine knjige "Ustanite, hajdemo!")
***
“...Čitamo u životima mnogih svetaca da su njihovi anđeli čuvari bili vidno prisutni u njihovu posljednjem času, tješeći ih u njihovoj završnoj bitki, jačajući ih protiv udvostručenih napada pakla, objavljujući im sat smrti i dajući im sigurnost da će biti nasljedovatelji nebeskog kraljevstva. Nije mali broj svetaca kod svoje smrti bio viđen kako ih nose razdragani anđeli u Raj. Također su, često, sveti anđeli čuvari pribavljali za svoje štićenike milost sretne smrti pozivajući svećenika da da posljednje sakramente.
“U djelima blaženog Ivana Avilskog iz Španjolske, nalazimo sljedeći događaj, čiju istinitost je potvrđivao i sam svetac. Godine 1575., Otac Centenares, član Zajednice blaženog Ivana, se probudio jedne olujne noći i zatražio da da Bolesničko pomazanje umirućoj osobi. U početku je svećenik dvojio i htio čekati do jutra, jer nije znao put i jer je bilo jako mračno. Ali ljubav Božja je pobijedila strah i on je krenuo, noseći sa sobom dvije posvećene Hostije. Ali jedva da je napustio crkvu, kada su se dva mladića anđeoskog izgleda postavila jedan na njegovu desnu, a drugi na lijevu stranu. Oni su nosili goruće svijeće, koje nije uspjela ugasiti kiša, i pratili su svećenika do bolesne osobe i ponovno natrag u crkvu. Kada je on stavio svetu Hostiju u tabernakul, oni su nestali iznenada, isto kao što su se i pojavili. Dok se dobri svećenik čudio u neobičnosti ovog događaja, primio je poruku od blaženog Ivana koja je sadržavala riječi: “Ne čudi se zbog ovog što ti se dogodilo večeras. Sigurno je da su dva mladića koja si vidio, bili anđeli koje je poslao Bog da nagrade tvoju revnost. …”
Odgovorio /la : Nepoznat | 89.172.55.xxx - 9 odgovora { 03-08-2006 }

Anđeli - bića nepomućene radosti

Gotovo da nema djeteta kojem u djetinjstvu baka, teta, mama nije recitirala ili ga učila molitvu Anđelu čuvaru. Prije spavanja, ili pri ustajanju... "Anđele čuvaru mili, svojom snagom me zakrili... ". Tko se ne sjeća ili, tko nema bar jednu malu sličicu kod kuće s prikazom dvoje male djece koje anđeo čuvar vodi preko mosta, dok pod njima pijeni virovita rijeka! Vjerovanje, omiljeno u puku, da svaka osoba ima svog anđela čuvara, nalazi opravdanje u Isusovim riječima: "Pazite da ne prezrete nijednog od ovih najmanjih, jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima". (Mt 18, 10). Dakle, tko su i što su anđeli!? Na grčkom jeziku riječ "aggelos" znači vjesnik, glasnik. Javljaju se u Bibliji kao bića koja prenose Božje poruke, objavljuju njegovu volju, javljaju se u snu, ili slave Boga na nebesima. Oni su posrednici između Boga i čovjeka, kao što su to bili često puta upravo po anđelima nadahnuti proroci, a kasnije i sveci. Uglavnom prevladava mišljenje da su oni nematerijalna bića, bespolna, savršena jer gledaju lice Božje i služe mu na nebeskom dvoru. Biblija spominje, tri arhanđela: Mihaela, Gabrijela i Rafaela, te anđeoske vojske, no u kršćanskoj tradiciji među raznim njihovim podjelama, ustalila se ona iz kraja 5. stoljeća Dionizija Aeropagita. On je anđeosku hijerarhiju podijelio na devet korova podijeljenih na tri reda. U prvom redu su Serafini (Seraphim), imaju šestora krila plamteće crvene boje sa mnogo očiju na njima. Jednim parom lete, jednim pokrivaju noge, a trećim zakriljuju lice jer stoje najbliže pred Svevišnjim. Serafini se često javljaju u prikazu stigmatizacije sv. Franje, kada iz njihovih krila izvire Krist na križu i daje stigme svecu. Kerubini (Cherubim) imaju četvora krila, nebesko su modre boje, te stoje uz prijestolje. Prijestolja (Throni) rijetko se prikazuju, nemaju antropomorfni oblik, već kao plameni kotači s krilima na kojima počiva prijestolje Božje. U drugom redu su Gospodstva (Dominationes). Nose oklop te krunu, a u rukama žezlo i vladarsku jabuku. Moći (Virtutes) obično imaju knjigu u ruci, Vlasti (Potestates) također imaju žezlo i krunu. U trećem redu su Poglavarstva (Principatus) odjeveni u dalmatike, ili drugo liturgijsko ruho, a u ruci drže ljiljan. Arhanđela (Archangeli) ima sedam. Svaki ima ime i svoju individualizaciju. Mihael, "Tko je kao Bog", nebeski je vojskovođa, pobjednik nad Sotonom, najčešće prikazivani anđeo u umjetnosti, često puta zasebno personificira posljednji sud. Odjeven u ratničku odjeću: mač, štit, kacigu, a ujedno mu je i vaga simbol na posljednjem sudu, jer je on onaj koji važe duše. Gabrijel, "Božji glasnik", uz Mihaela najpopularniji. On donosi i prenosi obavijesti od Boga, u ruci mu je glasnički štap ili ljiljan, a ponekad i upaljena svjetiljka, ili zrcalo od zelenog jaspisa (dragi kamen) na kojem su ispisane Božje riječi. Najpoznatiji je po prikazima navještenja Bogorodici. Rafael, "Bog liječi", pratitelj malog Tobije, i izlječitelj sljepoće njegovog oca. Nosi posudicu s lijekom ili vodi Tobiju za ruku. Urijel, "Svijetlo Božje", ima plameni mač u ruci, i anđeo je koji čuva ulaz u raj. On je istjerao plačućeg Adama i Evu iz raja. Barahijel, "Božji blagoslov", on se javio Mojsiju iz gorućeg grma. Oznaka su mu bijele ruže. Jehudijel, anđeo zatornik i kažnjavatelj, ima zlatnu krunu i trostruki bič. Sealtijel, anđeo koji je spriječio žrtvovanje Izakovo, ima ruke sklopljene na molitvu. Na kraju hijerarhije stoje "obični" anđeli (Angeli) kao zaštitnici ljudi, i Božji poslužitelji. Zbog kompleksne ikonografije, tokom povijesti, svi su se oni pojednostavnili, tako da su u umjetnosti najviše u opticaju Arhanđeli (Mihael, Gabrijel i Rafael), te anđeli, a rjeđe serafini i kerubini. Kada bi samo pokušali nabrojiti koliko se puta javljaju u Novom Zavjetu, došli bismo do vrlo velikog broja anđeoskih intervencija. Gabrijelovo navještenje Bogorodici, ili silna anđeoska vojska koja se pojavila na nebu u božićnoj noći. Upravo najmasovnije scene anđela, uz posljednji sud, su kod Kristova rođenja, bilo da dvore malog Isusa, ili mu pjevaju, sviraju, ili nose svitkove sa tekstom Gloria in excelsis Deo – et in terra pax hominibus. Početno su se anđeli prikazivali kao mladići u bijelim haljinama, bez krila, ali su od četvrtog stoljeća "dobili" krila, najprije bijela, a kasnije šarena i zlatna. Njihova krila znak su nepripadnosti svijetu, te označavaju njihov boravak na nebu i u sferi savršenstva Božje blizine. O njihovom služenju Kristu govori Evanđelje nakon kušnje u pustinji: "Tada ga ostavi đavao, a pristupiše anđeli te su mu služili" (Mt 4, 11). Anđeli uvijek označavaju mistiku, i utjehu. Tako na primjer kod Kristove tjeskobe na Maslinskoj gori: "I ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri" (Lk 22, 43). Taj prizor se često prikazuje kako anđeo donosi Isusu kalež, ili mu briše znoj s čela. U Evanđelju se ponajbliže opisuje anđeo kod Isusovog uskrsnuća: "I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg" (Mt 28, 2-3). No, u umjetnosti i zapada i istoka, "proslava anđeoskog služenja" je u Apokalipsi, ili u Posljednjem sudu: "Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje" (Mt 25, 31). Anđeli u Posljednjem sudu glavni su akteri – oni izvršavaju Kristovu presudu. Sviraju u trublje, vode pravednike u raj, osuđene izručuju paklu. Pripravljaju prijestolje (hetoimasia), nose znakove Kristove muke... Renesansa je uz anđele uvela i male putte – gole dječačiće ili anđelke, kao direktni uzor na antičke amore i kupide. Vrlo su karakteristični za to razdoblje anđeli svirači koji muziciraju, bilo da prate neki događaj na nebu ili sudjeluju u njemu na zemlji. Anđeo s violom (prikazan na slici uz tekst) muzicira prateći Krista u slavi, nekada se nalazio kao dio freske u apsidi crkve Svetih Apostola u Rimu, a kasnije je prenesen u Vatikanske muzeje. Naslikao ga je Mezzo da Forli 1477. godine i predstavlja sjajan primjer renesansne živosti i ljupkosti. Razdoblje povijesti umjetnosti koje je najviše voljelo anđele svakako je barok, koji je u njima vidio posrednike i sponu neba i zemlje, uostalom kao i u svecima. Nikad prije, a ni poslije, nije bilo toliko razigranih anđela, ne samo na slikama ili oltarima, nego i na štukaturama, freskama, liturgijskom posuđu, odjeći, ogradama pjevališta, grobovima... Razdoblje koje je toliko njegovalo anđele, dalo je i najsavršenijeg majstora koji ih je izrađivao – Gian Lorenza Berninija. Njegovi anđeli po rimskim crkvama i mostovima postali su više od ideje pretočene u mramor. On je posve uspio dematerjalizirati materiju i u njihovim licima pokazati nedužnost, nadzemaljsko raspoloženje, nepomućenu radost koja ne izlazi iz njih samih, nego iz blizine Onoga kojeg licem u lice gledaju. Danas, sve se više čini da su nam potrebniji oni anđeli iz ranokršćanskog vremena, kada su ih prikazivali bez krila, kao obične ljude koji su uvijek spremni pomoći, i priteći u nevolji, koji su poput anđela čuvara. Uz anđele čuvare smo sigurniji, ali potpuni tek kada se okrenemo, a iza nas stoji anđeo kojemu možemo pružit ruku i osjetiti čvrsti prijateljski stisak.
2.10.2004 piše: Damir Tulić