pretraga po karti klikom na grad

	Novosti Psihijatrija - novosti
	Najave Psihijatrija - buduća događanja
	Arhiv Starije novosti i događanja
	Psihijatrijski kongresi 2009. najave
	Foto galerija Slike s raznih događanja
	Odjeli psihijatrije pri općim bolnicama
	KB Osijek Klinika za psihijatriju
	prof. dr.sc. Nikola Mandić
	NPB "Dr Ivan Barbot" Neuropsihijatrijska bolnica Popovača
	Slavonski susjedi Odjeli psihijatrije izvan Slavonije
	U gostima:   - Psihijatrija Dubrovnik   - CZMZ Ključ   - UKC Tuzla
	Grane psihijatrije
	Zaslužni psihijatri i njihova postignuća
	Slavonski psihijatri - emigranti
	Bibliografija
	Statistika Različiti statistički podaci
	Press Clippings Psihijatrija i mediji
	Liječnička drustva Pregled liječničkih i srodnih drustava
	Adresar psihijatrijskih ustanova
	Sponzori i donatori
	Linkovi
	Impressum

STOGODIŠNJA BOLNIČKA TRADICIJA

Još pred sto godina su gradske vlasti Čakovca povele akciju za gradnju bolnice. Svojom odlukom od 26.04.1874.g. odredili su postavljenje nekoliko bolesničkih kreveta u tadašnjoj ubožnici. No, stanovništvo Međimurja pristupilo je sabirnoj akciji u svibnju 1892.g. za gradnju bolnice. Grad je dao početnu sumu od 2.000 kruna i kalkulirao s još 600 kruna godišnje. Godine 1898. izašla je naredba Ministarstva unutrašnjih poslova, da svaka općina koja broji više od 3.000 stanovnika mora oformiti opću bolnicu. To je postala obveza i Čakovcu, koji, međutim, tada još nije mogao započeti gradnju bolnice, jer mu je te godine stajalo na raspolaganju samo 30.000 kruna.
Komisija za zdravstvena pitanja zauzela je stav da je Čakovcu potrebna veća bolnica i predložila da grad zatraži pomoć od župranije i od države. Tako je zatraženo da mu se isplati polovina od 16.000 kruna, koliko je kotar Čakovec uplaćivao godišnje u županijsku blagajnu na ime naknade za njegu bolesnika. Istovremeno je bilo predviđeno da grad poveća svoj polog od 2.000 na 20.000. kruna.
Vlada, međutim, odbija traženu pomoć, jer bi se ona, navodno, kosila sa zakonom, ali ipak poziva županijske vlasti da “idu na ruku” gradu; to županijsko rukovodstvo i čini, ali svoj doprinos troškovima gradnje obećava dodijeliti tek kada budu poznati ukupni troškovi. Od tada se već određenijim smjerom kreću napori za ostvarenje gradnje opće bolnice u Čakovcu.
Na putu prema mihovljanskom groblju nađeno je i pogodno gradilište koje je otkupljeno za 4.000 kruna. Međutim, u 1898.g. do gradnje bolnice ipak nije došlo, jer je prevladalo mišljenje da treba čekati tako dugo dok se skupe sredstva za veću, kompletnu bolnicu. Bio je sagrađen jedino paviljon za zarazne bolesti. Taj je paviljon 1905.g. imao posebne sobe za muške i ženske bolesnike sa 6 kreveta, kojih se broj u slučaju potrebe mogao povećati. Nadzor nad bolesnicima vodio je kotarski liječnik, a njegu bolesnika obavljao je nadzornik zgrade koji je ujedno bio i bolničar. (Podaci su uzeti iz knjige “Monografija Čakovca” koju je napisao Karoly Zrinji, profesor Učiteljske škole u Čakovcu, a objavljena je 1905.g.).
Tek nakon I. svjetskog rata došlo je do osnivanja bolnice u Čakovcu. Prema sačuvanim izvornim dokumentima, 16.12.1919.g. imenovan je dr Albin Blašić za kotarskog liječnika u Čakovcu, s time da radi na kirurškom odjelu bolnice. On je bio zadužen da adaptira zgradu grofa Festetića u bolničke svrhe. U kolovozu 1922.g. pregledala je adaptiranu zgradu posebna komisija Ministarstva zdravlja iz Beograda i naročito se pohvalno izrazila o dr Blašiću, kako je s malo sredstava suvremeno uredio bolnicu, te je dala odobrenje za početak njenog rada. Pismeni dokument o tome postoji u arhivi bolnice.
Prva operacija u čakovečkoj bolnici izvedena je 1.09.1922.g. Iz dokumenata koji postoje vidi se također da je npr. u 1924.g. dr Albin Blašić radio kao ravnatelj i primarni liječnik kirurgije, a uz njega radila su i tri liječnika stažista, dva administrativna službenika, jedan bolničar i jedna bolničarka, dva podvornika, jedna kuharica, jedna radnica u praonici, jedan bravar i jedan vrtlar.
Tadašnja bolnica još nije bila podijeljena na odjele, nego su se primali bolesnici svake vrste, a spominju se kirurški, internistički, kožno-venerički i trahomski bolesnici. Spominju se istovrsne četiri prijemne ambulante, a postojala je i rađaonica. Obavljale su se, za ono vrijeme, standardne operacije – kirurške, ginekološke i otorinolaringološke.
Između dva svjetska rata stanovništvo Međimurja je naviklo tražiti liječniku pomoć u bolnici, pa je bolnica postupno povećavala krevetni fond u staroj zgradi, a isto tako i broj liječnika i namještenika. Za vrijeme okupacije iz čakovečke su bolnice 1941.g. bili protjerani svi liječnici i namještenici koji nisu rođeni na području Međimurja. Na njihovo mjesto dolaze liječnici iz Mađarske, a dr. Mirko Brodnjak postaje ravnatelj.
Nakon oslobođenja počelo se odmah razmišljati o gradnji nove bolnice, jer je stara bila već dotrajala; no materijalnih sredstava za to nije bilo. Stanovništvo je postalo zdravstveno prosvjećenije, socijalno-zdravstveno osigurano radništvo postavljalo je veće zahtjeve za zdravstvenom zaštitom, pa je opća bolnica podijeljena na odjele, i to na kirurgiju s ginekologijom i rodilištem, interno-zarazni odjel, kožno-venerički odjel i TBC odjel. Tako podijeljena bolnica radila je od 1946. do 1955.g., kada se ginekološko-porođajni odjel odvaja od kirurgije.
Budući da se već pedesetih godina osjećao sve veći pritisak oboljelih za smještaj u bolnici, počeo se na razne načine rješavati problem smještavanja bolesnika. Tako je 1958.g. TBC odjel preseljen na Ksajpu, gdje se i sada nalazi, au staroj se zgradi na njegovom mjestu adaptirao prostor za dječji odjel, koji se ovamo uselio 1959.g.. Za ginekološko-porođajni odjel izvršene su adaptacije 1960. i 1964.g.. Novi dječji TBC odjel sagrađen je 1961. g., dok je novi interno-zarazni dojel izgrađen 1964.g., a iste godine otvoren je i ORL odjel u toj novoj zgradi.
U staroj zgradi, na mjestu zaraznog odjela, otvara se novi očni odjel. godine 1963. dovršena je zgrada za polikliničku službu, gdje se smještavaju ambulante opće medicine, te specijalističke ambulante, i to –interna, kirurška, ORL i očna ambulanta, zatim higijensko-epidemiološka služba, dispanzer za žene, služba za zaštitu zdravlja zubi, kabinet za transfuziju krvi, centralni kirurški i bakteriološki laboratorij i centralni RTG kabinet. U gradu su ostali ATD-dispanzer, antidijabetički dispanzer i školski dispanzer.
Kako smještaj bolesnika u staroj bolničkoj zgradi više nikako nije odgovarao standardima – što se tiče kvadrature po krevetu, sanitarija, kuhinje i ostalih prostorija, pomišljalo se nadograditi jedan kat nad postojećom bolnicom. No, komisijski je ustanovljeno da je stara zgrada, zapravo, sazidana na hrastovim stupovima i da dizanje još jednoga kata nije dozvoljeno. Osim toga, stara je zgrada iznutra, radi raznih adaptacija, više puta preudešavana, i to zbog vodovoda, električne mreže, kanalizacije, itd. Uvidjevši neophodne potrebe za novom bolnicom, stručni je savjet Zdravstvenog centra predložio Skupštini općine Čakovec program za izgradnju nove bolnice do 1972. godine.

dr Franjo Deban
ravnatelj Medicinskog centra Čekovec

pripremio: mr.sc. Igor Prošev