Magistarski radovi

Koić Elvira.
USPOREDBA FORENZIČKE RELEVANTNOSTI PSIHIJATRIJSKIH KLASIFIKACIJSKIH SUSTAVA U DVAMA VREMENSKIM RAZDOBLJIMA (1968.-1995.).
Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb, prosinac 2003.

Magistarski rad je izrađen u Centru za forenzička vještačenja, Psihijatrijske klinike Psihijatrijske bolnice Vrapče u Zagrebu, Zagreb, Bolnička cesta 32, Mentor: prim. dr.sc. Miroslav Goreta.

SAŽETAK

Uvod: U forenzičkoj psihijatriji postoji potreba za prevođenjem postavljenih psihijatrijskih dijagnoza u pravničke kategorije. Problem koji iz toga proizlazi jest kako reducirati varijabilnost informacija dobivenih evaluacijom pacijenata, a time i različitosti u interpretaciji postojećih zakonskih kategorija. Aktualna su istraživanja u svijetu usmjerena na jasnije definiranje psihijatrijskih dijagnostičkih entiteta i pravničkih kategorija koje obuhvaćaju psihičke poremećaje. Načelno se smatra da je primjena važećih klasifikacijskih sustava i jedinstvenih dijagnostičkih kriterija jedan od uvjeta za postizanje primjerene razine objektivnosti psihijatrijske dijagnostike. Cilj ovog istraživanja je provjera forenzičke funkcionalnosti dvaju psihijatrijskih klasifikacijskih sustava ( ICD 8 i ICD 10), utvrđivanje sličnosti i razlika među njima i procjena teškoća u subsumiranju pojedinih psihijatrijskih dijagnoza u pravničke kategorije. Postavljena je osnovna hipoteza da postoji razlika u razini forenzičke funkcionalnosti dvaju klasifikacijskih sustava koji su komparirani, i druga da je psihijatrijski klasifikacijski sustav ICD-10 funkcionalniji u forenzičko-psihijatrijskoj primjeni. Metode: Primijenjena je retrospektivna metoda, koja se temelji na komparaciji podataka sadržanih u forenzičko-psihijatrijskim ekspertizama izrađenim u Centru za forenzičku psihijatriju Psihijatrijske bolnice Vrapče u Zagrebu, u dva razdoblja: od 1.1.1968., odnosno od 1.1.1995. godine. Ekspertize su izabrane metodom slučajnog odabira, do ukupno 150 ekspertiza za svaki uzorak, odnosno ukupno 300 ekspertiza. Uključene su ekspertize koje se odnose na područje kaznenog prava, a isključene one koje se odnose na područje građanskog prava. Kao temeljni istraživački instrument korišten je kraći oblik standardiziranog upitnika, forenzičko-psihijatrijski dokumentacijski sustav. Upitnik je za potrebe ovog istraživanja dodatno prilagođen i sadrži ukupno 253 itema, a zbog potrebe redukcije podataka u okviru statističke obrade, dodatno je skraćen u konačnu verziju koja sadrži ukupno 51 točku.
U oba uzorka od po 300 ekspertiza provedena je analiza relevantnih parametara koji se odnose na vrednovanje forenzičke funkcionalnosti Međunarodne klasifikacije bolesti koja se primjenjivala u vrijeme u kojem su rađene ekspertize iz pojedinog uzorka: MKB 8 revizija iz 1965. te ICD 10 iz 1995.godine.
Za pravničku evaluaciju tih ekspertiza korišteni su odgovarajući dijelovi kaznenih zakona odnosno zakona o kaznenom postupku, koji su primjenjivani 1968. odnosno 1995.godine u Republici Hrvatskoj. Rezultati: Sudski spisi iz 1995. godine procijenjeni su općenito sadržajnijima. Analiza delikta u izravnoj je svezi s dostatnošću ukupne baze podataka. Procjena teškoća u subsumiranju pojedinih psihijatrijskih dijagnoza u pravničke kategorije, odnosno prevođenje psihijatrijskih dijagnoza u zakonom određena obilježja, govori da postoji statistički značajna razlika za obje promatrane skupine. Procjena ubrojivosti "stroža" je 1995. godine, odnosno u više je slučajeva ubrojivost procijenjena očuvanom što je u proporcionalnom odnosu s dostatnošću podataka u sudskom spisu. U polovici ekspertiza nije procjenjivana opasnost ispitanika. Mjere sigurnosti nisu preporučene u 75,3% slučajeva 1968. godine i u 48,0% slučajeva 1995. godine. Terapijski se pristup uglavnom i ne preporučuje. Usprkos nedostatnosti podataka, procjena opasnosti 1995. godine donesena je u većem broju slučajeva nego 1968. godine. Bez obzira na dostatnost ili nedostatnost podataka koje su vještaci imali na raspolaganju, nije bilo razlika u teškoćama pri dijagnostičkom svrstavanju. Sudsko-psihijatrijski vještaci rijetko navode šifre postavljenih dijagnoza prema važećoj klasifikaciji, mada su to češće činili 1995. godine. Tijekom 1995. godine pojavljuju se neke nove dijagnostičke kategorije. U skupini 1995. 23,9% ekspertiza procijenjeno je slabo prilagođenima klasifikacijskom sustavu, a 31,6% ekspertiza procijenjeno je neprimjerenim klasifikacijskom sustavu, dok je u skupini 1968. taj postotak 8,6. Postotak dijagnoza koje su procijenjene niskim stupnjem sigurnosti 1995.g. značajno je manji nego 1968. godine. Navedeni rezultati mogu pomoći u svakodnevnoj praksi forenzičko-psihijatrijskog rada, na području vještačenja i na području forenzičko-psihijatrijskog tretmana.
Zaključak: Osnovna hipoteza prema kojoj postoji razlika u razini forenzičke funkcionalnosti dvaju klasifikacijskih sustava koji su komparirani u ovom istraživanju, samo je djelomično potvrđena. Druga hipoteza, prema kojoj je psihijatrijski klasifikacijski sustav ICD-10 funkcionalniji u forenzičko-psihijatrijskoj primjeni, također nije u potpunosti dokazana. Primijenjeni upitnik može se koristiti i za druga slična istraživanja u kojima je potrebno evaluirati forenzičko-psihijatrijske ekspertize.

SUMMARY

COMPARATIVE ANALYSIS OF FORENSIC RELEVANCE
OF PSYCHIATRIC CLASSIFICATION SYSTEMS IN TWO PERIODS
(during 1968 and 1995)

Introduction: There is a need in forensic psychiatry to explain the given psychiatric diagnoses by legal categories. The problem is how to reduce the variability of information obtained by evaluation of patients, and the differences in interpretations of the existing legal categories. Current worldwide studies are directed to make more clear definitions of psychiatric diagnostic entities and legal categories that include mental disorders. It is generally considered that the use of currently valid classification systems and unique diagnostic criteria is one of the conditions needed to achieve fair level of objectivity in psychiatric diagnostics.
Purpose of this study is verification of forensic functionality of two psychiatric classification systems (ICD 8 and ICD 10), determination of similarities and differences between them, and evaluation of difficulties in subsuming particular psychiatric diagnoses into legal categories. The basic hypothesis was that there is a difference in the level of forensic functionality of two compared classification systems, and that psychiatric classification system ICD-10 is more functional in forensic psychiatric use. Methods: The retrospective method was used, based on comparison of the information from forensic-psychiatric expertises made in the Center for forensic psychiatry of Vrapče Psychiatric hospital in Zagreb, in two periods: during 1968 and during 1995 The expertises were chosen at random, up to 150 expertises for each period, i.e. 300 expertises in total. Expertises related to criminal law are included, and those related to civil law are excluded. As a basic research instrument the shortened version of standardized questionnaire was used - forensic psychiatric documentation system. The questionnaire was modified for the purpose of the study and consists of 253 items, and since it was necessary to reduce the data for statistical data processing, the questionnaire was additionally shortened, and its final version consists of 51 items.
In each group of expertises, the relevant parameters that refer to evaluation of forensic functionality of International classification of the disorders that was used at the time the expertises were made, were analyzed: MKB 8 revision from 1965, and ICD 10 from 1995. For legal evaluation of the expertises, suitable parts of penal law, i.e. of law of criminal proceedings, effective during 1968 and during 1995 in Republic of Croatia), were used.
Results: Legal documents from 1995 are evaluated as generally more substantial. The analysis of offences is directly related to the amount of data. Assessment of difficulties in subsuming particular psychiatric diagnoses into legal categories, i.e. translation of psychiatric diagnoses into legally determined features, suggests that there is statistically significant difference for both groups of expertises that were analyzed. Assessment of responsibility is "stricter" in 1995, i.e. the offender is evaluated as responsible more often, what is proportional to the amount of data in the legal document. In half of the expertises the offender's dangerousness was not assessed. Security measures were not recommended in 75.3% of cases in 1968 and in 48.0% of cases in 1995. Therapeutic approach was not recommended in most cases. In spite of insufficient data, the assessment of the offender's dangerousness is made in 1995 in more cases than in 1968.
Regardless of the sufficiency or insufficiency of the data the experts had at hand, there were no differences in the difficulties of making classifications of the diagnoses. The experts rarely stated the codes for the diagnoses according to the classification that was used at the time, although it was done more often in 1995. During 1995 some new diagnostic categories were inserted into classification system. In the group of expertises from 1995, 23.9% of expertises were estimated as inadequately adjusted to classification system, and 31,6% of expertises were estimated as inappropriate to classification system. The percentage of diagnoses that were estimated to have low security level is significantly lower in 1995 than in 1968. The results can be of help in everyday practice in forensic psychiatry, in the field of expertise and in the field of forensic psychiatric treatment.
Conclusion: The basic hypothesis that there is a difference in the level of forensic functionality of the two classification systems compared in this study is confirmed only partially. The other hypothesis, that the ICD–10 classification system is more functional in forensic psychiatric use, is not completely confirmed either.
The questionnaire used can be also applied to other similar studies in which forensic psychiatric expertises have to be evaluated.