Doktorske disertacije

Filaković Pavo
HIPOTALAMIČNO-HIPOFIZNO-TIREOIDNA OS I DEPRESIJE
Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb, listopada 1993.

Disertacija je izrađena na Psihijatrijskoj klinici Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Osijek, Klinička bolnica Osijek, Huttlerova 4., Mentor: Doc. dr. Miro Jakovljević.

SAŽETAK

U bolesnika oboljelih od depresije česte su nepravilnosti u funkciji hipotalamično-hipofizno-tireoidne osi (HHT osi). Značenje te disfunkcije još uvijek nije u cijelosti objašnjeno.
Autora su na istraživanje HHT osi u depresiji potakle najave mogućnosti uporabe rezultata istraživanja u provjeri nekih znanstvenih hipoteza, u stvaranju građe za neuroendokrino-metaboličku klasifikaciju psihičkih bolesti i pretpostavljene mogućnosti praktične primjene polučenih rezultata u dijagnostici, predviđanju terapijskog učinka, praćenju liječenja i izboru lijeka.
Istraživanje je izvršeno u bolničkim uvjetima na 103 bolesnika oboljela od unipolarne major depresije, 42 bolesnika oboljela od shizofrenije i 100 zdravih ispitanika (prva skupina). Iz te skupine je potom za praćenje izdvojeno 44 bolesnika bolesnika oboljela od unipolarne major depresije, 20 bolesnika oboljelih od shizofrenije i 20 zdravih ispitanika (druga skupina).
U istraživanju je određivana koncentracija triodthyronina (T3), thyroxina (T4), thyrotropina (TSH), a izvršeni su i TRH-testovi za TSH, hormona rasta (GH) i prolaktin (PRL). U bolnički praćenih bolesnika (druga skupina) mjerenja su izvršena prije početka liječenja i tri tjedna poslije.
Rezultati istraživanja otkrili su blage, ali statistički značajne nepravilnosti u funkciji HHT osi u unipolarnoj major depresiji.
U prosjeku, koncentracija T3 u bolesnika oboljelih od unipolarne major depresije iz prve skupine bila je značajno niža nego u zdravih ispitanika. Osim toga, koncentracija T3 je 79.6% bolesnika oboljelih od unipolarne major depresije bila ispod prosječne koncentracije tog hormona u zdravih.
Razvrstavanje tih bolesnika prema “clusterima” simptoma pokazalo je da se značajno niža prosječna koncentracija T3 i Th pojavljuje uz usporeno mišljenje, usporenu psihomotoriku, gubitak vitalnosti, te gubitak teka i tjelesne težine. Pri analizi dijagnostičkih podvrsta pokazalo se da bolesnici s psihotičnom depresijom imaju značajno višu prosječnu koncentraciju T4 od onih s nepsihotičnom, a bolesnici s involutivnom i intermitentnom depresijom značajno nižu koncentraciju TSH od svojih dihotomnih dijagnostičkih suprotnosti.
Pokazatelji aktivnosti HHT osi u bolnički praćenih bolesnika (druga skupina) su se normalizirali poslije tri tjedna liječenja. Izuzetak je odgovor TSH u TRH-testu koji je također porastao, ali nije dosegao prosječnu razinu u zdravih. Oslabljeni odgovor TSH u TRH-testu bio je prije početka liječenja prisutan u 47.7% bolesnika, a poslije tri tjedna liječenja samo u 27.3% njih. Većina nađenih nepravilnosti kretala se još uvijek u granicama normalnog raspona.
Rezultati istraživanja nisu potvrdili da bi pokazatelji funkcije HHT osi u depresiji danas mogli poslužiti u rutinskoj dijagnostici, predviđanju terapijskog učinka antidepresiva, praćenju liječenja ili izboru lijeka, ali su ukazali na načine pomoću kojih se ti postupci mogu unaprijediti i na uvjete pod kojima se njihova diskriminacijska vrijednost povećava.
Rezultati istraživanja su analizirani u kontekstu temeljne pretpostavke da nalaz promijenjene funkcije HHT osi u depresiji odražava djelovanje fiziološkog prilagodbenog neuroendokri-nometaboličkog homeostatskog mehanizma.


SUMMARY

The hypothalamo-pituitary-thyroid (HPT) axis dysfunction is often in depressed patients. This dysfunction still hasn’t been explained completely.
The author was induced to do the HPT axis research in depression by the possibility of using the results obtained in testing some scientific hypotheses, in making the material for the neuroendocrinometabolic classification of the mental diseases as well as in using the results in diagnosis, in therapeutic effect prediction, in treatment monitoring and drug selection.
The research was carried out on in-patients: 103 patients with unipolar major depression, 42 with schizophrenia and 100 normal subjects (the first group). For further monitoring 44 patients with unipolar major depression, 12 with schizophrenia and 20 normal subjects were taken out of that group so forming the second group.
During the research triiodothyronine (T3), thyroxine (T4) and thyrotropin (TSH) concentrations were performed, too. The measurements for the second group in-patients were done before the treatment and 3 weeks after.
The research results showed modest, but significant HPT axis dysfunction in unipolar major depression.
On the average, T3 concentration of the in-patients with unipolar major depression of the first group was significantly lower than those od normal subjects. Besides, 79.6 per cent of the patients with unipolar major depression had T3 concentration lower that the average T3 concentration of the normal subjects.
The patients’ classification according to the symptom clusters suggested that significantly lower T3 and T4 concentrations were connected with slow thinking, slow psychomotor functioning, with the loss of vitality and the loss of appetite and body weight.
The analysis of diagnostic subtypes chowed that the patients with psychotic depression had significantly higher average T4 concentration that those patients with nonpsychotis depression. The analysis showed us, as well, that those patients with involutive and intermitent depression had significantly lower TSH concentration than their dichotom diagnostic oppsites.
HPT axis activity indicies of the second group in-patients were normalized after 3 weeks treatment. The only exception was TSH response to TRH-test which increased, too, but didn’t reach the average level of normal subjects.
The blunted TSH responses to TRH-test before the treatment were found in 47.7 per cent while after 3 weeks treatment they were found in only 27.3 per cent. The majority of these abnormalities were within normal limits.
The research results didn’t confirmed that HPT axis activity indicies in depression could be applicable in routine diagnosis, in predicting therapeutic effects of antidepressants, in treatment monitoring or drug selection nowadays, but they showed the manner by which these procedures could be improved as well as conditions of their better discriminative validity.
The results obtained were analysed under the hypothesis that the changes in HPT activity in depression reflect the activity of the physiological adaptative neuroendocrinometabolic homoeostatic mechanism.