Sat br. 8. - OPĆA PSIHOPATOLOGIJA - II.dio

5. AFEKTIVNOST
= neposredno doživljavanje pasivnog stanja ugode ili neugode našeg Ja, osjecajnost, emotivnost. Emocija je osnovna jedinica kojom se mjeri. Razlikujemo osnovne emocije: strah = osnovna zaštitna emocija na prijetecu situaciju; anksioznost(strepnja, tjeskoba)= neodredeni strah, neugodni osjecaj, ima upozoravajucu funkciju; srdžba, gnjev, ljutnja= emocija nezadovoljstva, uz težnju za kažnjavanjem ugrožavajuceg objekta; žalost,tuga= emocija nakon gubitka voljenog objekta; radost= izražava zadovoljstvo i ugodu, izraz je duševnog zdravlja; ljubav = temelj života i njegova smisla. Složene emocije: ljubomora, mržnja, zavist, ponos i td.
Afekt= kratkotrajno prolazno, jako uzbudenje, praceno veegetativnim i motornim pojavama.
Raspoloženje= dugotrajnije, opce, difuzno osjecajno stanje koje daje odredeni ton cjelokupnom doživljavanju i ponašanju.
Temperament=cjelokupni osjecajni život i tijek osnovnog raspoloženja.
Poremecaji afektivnosti:
a) kvantitatitvni: depresivno raspoloženje (sniženo), manicno raspoloženje (povišeno), apatija (utucenost i ravnodušnost), patološki strah ili anksioznost i od objekata koji nisu ugrožavajuci, emocionalna labilnost je stanje lako promjenjivog raspoloženja, patološka razdražljivost, emocionalna inkontinencija (nemogucnost kocenja afektivnog ispoljavanja).
b) Kvalitativni: afektivna krutost, afektivna praznina, afektivna inverzija (paratimije i paramimije (nesklad u izražavanju osjecanja suprotno karakteru podražaja ili subjektivnog raspoloženja), npr. smiješi se u tuzi, ili na tužnu vijest se smije i obrnuto.

6. MIŠLJENJE
=psihicka funkcija usmjerena na sagledavanje realnog odnosa izmedu bica, predmeta i pojava. Odvija se pomocu POJMOVA /=osnovni logicki konstrukt, osnovna, bitna karakteristika. Pojmovi se javljaju kada se pocne govoriti. Rijec je nosilac pojma. Oni mogu biti uži (vuk) ili širi (zvijer)/, uz MISAONE OPERACIJE (analiza, sinteza, komparacija, apstrakcija, konkretizacija, indukcija, dedukcija, selekcija, asocijacija, hipoteze, zakljucci...).

Razlikujemo KONKRETNO mišljenje, koje je bespojmovno, u slikama, njime upravljaju afekti te APSTRAKTNO, sekundarno mišljenje korištenjem pojmova i intelektualnih operacija.
Poremecaji:
1. FORMALNI: opširno ili okolišavo, ljepljivo mišljenje; bijeg misli, inkoherentno mišljenje, sindrom amencije, disocirano mišljenje, perseveracija, verbigeracija (besmisleno ponavljanje istih rijeci ili recenica)
2. SADRŽAJNI: precjenjene ideje, prisilne misli,sumanute misli (nisu pristupacne korekciji) to mogu biti: ideje velicine, mesijanske, ideje propasti, osiromašenja, hipohondrijske, interpretaivne, ideje odnosa, proganjanja, ljubomore, erotomanske, religiozne....

7. OPAŽANJE
=psihicka funkcija koja ujedinjuje podražaje iz vanjskog svijeta koji djeluju na osjetne organe (osjete-vidne,slušne,taktilne,olfaktivne,gustatorne, cenestetske, kinestetske) sa prijašnjim iskustvom. Kod poremecaja osjetni utisci mogu biti izmijenjeni u intenzitetu i kvaliteti.
Razlikkjemo: iluzije (postoji podražaj izvana,ali j e iskrivljen); metamorfopsije (promjena oblika ili velicine objekata ili prostora); halucinacije (nema realnog podražaja).

8. VOLJA
= sposobnost pokretanja i korištenja psihicke energije s ciljem realizacije odabranog cilja ili odgadanja ili odbacivanja neprihvatljivih želja. Volja omogucuje donošenje odluke, na temelju motiva kao pokretaca. Volja je svjesni i smišljeni izbor izmedu više ciljeva.
Poremecaji: hiperbulija, hipobulija, abulija (bezvoljnost), ambivalencija, ambitendencija (podvojenost i bi i ne bi), sugestibilnost, automatska poslušnost, negativizam, stupor, katalepsija (voštana savitljivost), ehopatija (ponavljanje tudih radnji ili rijeci), katatonija, stereotipije, impulzivne radnje i sklonosti, prisilne radnje, automatske radnje, manirizmi....

9. POREMECAJI DOŽIVLJAVANJA VLASTITE OSOBE
=normalne osobe posjeduju osjecaj vlastitosti svojih misli, postupaka, želja, svijest o sebi (ja sam onaj isti od prije i ovaj sada, razlicit od okoline, aktivan).
Poremecaji: depersonalizacija (sebe doživljava kao nešto tude, nestvarno), derealizacija (doživljava izmjenjenu stvarnost), fenomen citanja ili nametanja misli; dvostruka licnost (rascjep licnosti); autizam je poremecaj doživljavanja vlastite osobe pri cemu je jedini realitet unutrašnja doživljavanja, cime su prekinute sve veze sa okolinom i vanjskim svijetom; transformacija osobe (vjeruje da se pretvorila u nešto drugo, drugu osobu ili životinju);

10. NAGONI = naslijedeni i nenauceni obrasci ponašanja, koji teže zadovoljenju.
Vitalni nagoni: za hranom, za življenjem, spolnog nagona, roditeljskog nagona.
Socijalni nagoni: afilijativni nagon – za životom u zajednici s drugim ljudima; altruisticki nagon- za pomaganje drugima bez potrebe za povratom; nagon za igrom i razonodom, za radoznalosti i istraživanju novog; nagon za autoafirmacijom –biti prihvacen i priznat od drugih, naci svoje mjesto u grupi (poremecaj kompleks inferiornosti, superiornosti, dominacija ili moc); nagon za samoaktualizacijom-ostvariti svoje mogucnosti i postati ono što jesmo po svojoj suštini (poremecaj-krize identiteta).

11. MORALNOST
= psihicka funkcija koja oznacava sposobnost izricanja i pridržavanja vrijednosnih normi, te samokažnjavanja u slucaju njihovog nepridržavanja. (npr.pravda, tolerancija, uvažavanje i razumijevanje, zajednicka korist, adekvatan stav prema izboru socijalnih autoriteta, savjest, suosjecanje, empatija, altruizam, opraštanje, stid, osjecaj krivnje...)
Poremecaji: nezrelo, egoisticno ili iracionalno i bezosjecajno moralno rasudivanje; te sadržajni poremecaji moralnog rasudivanja npr. negiranje humanistickih moralnih nacela.