Sat br. 7. - OPĆA PSIHOPATOLOGIJA - I.dio

PSIHOZA : « Psihotičan» je tradicionalni termin za veliko oštećenje ili gubitak testiranja realiteta, tj. nekoherentnu ocjenu percepcije i zaključaka o vanjskom realitetu, odnosno gubitak sposobnosti prosudbe realnosti. Sinonim je za ozbiljno oštećenje socijalnog i personalnog funkcioniranja, karakteriziranog socijalnim uzdržavanjem i nesposobnošću promjene uloge. Manifestira se i deluzijama, halucinacijama, konfuzijom, oštećenjem memorije, dezorganiziranim ponašanjem, agitacijom, inkoherentnim nerazumljivim govorom...

NEUROZA = kronični ili povratni nepsihotični poremećaj (relativno podnošljiv) uglavnom netaknutog testiranja realiteta (prosudbe realnosti), u kojem je prodominantni simptom grupa simptoma distresa (sloma ego-obrana slabije prilagodbene vrijednosti, osjećaj kroničnog straha, i anksioznosti uz slabljenje mogućnosti prilagodbe), koju osoba prepoznaje i osjeća kao smetnju različitu od nje same (ego-distoničnu) i koja izaziva patnju. Osoba je funkcionalna, uglavnom u skladu sa socijalnim normama, mada se može brzo onesposobiti.
Neuroza je kompromisni rezultat konflikta između želja i intrapsihičkih obrana. Obično je javlja u obliku simptoma kao što su opsesije, fobije, kompulzije.
(Za razliku od neurotika, psihopatske strukture ne osjećaju anksioznost ni patnju).

Funkcijski = znači da ne postoji poznato strukturno oštećenje ili jasan etiološki čimbenik koji bi bio odgovoran za oštećenje.

Organski = bolest je prouzročena specifičnim sredstvom koje uzrokuje strukturne promjene na mozgu, obično je praćen kognitivnim oštećenjima, delirijem ili demencijom. To ne znači da i drugi duševni poremećaji nemaju biološku komponentu.
Involucija = životni period od 50. do 65. godine. Senium = životni period iza 65. godine.

1. SVIJEST
= sposobnost orijentacije u vremenu i prostoru, prema sebi i drugima. Svijest je cjelokupnost psihičkih procesa u određenom vremenu, znanje onoga što se događa u vlastitom duhu, jasnoća doživljavanja.
Uključuje: 1. sposobnost planiranja za buduće aktivnosti; 2. definiranje prioriteta i izvršenje planova; 3. usmjeravanje pažnje; 4. pretraživanje dugotrajne memorije.
Postoje sustavi za regulaciju: 1. sustav budnosti i regulacije tonusa; 2. sustav učenja i pamćenja, tj. prijema, obrade i čuvanja informacija; 3. sustav programiranja.

Ako je osoba sposobna dati ispravne podatke o sebi i drugima, prostornim i vremenskim zbivanjima, kažemo da je u stanju OČUVANE ILI PRIBRANE SVIJESTI, a u suprotnom, svijest je POREMEĆENA, izmijenjena ili pomućena.
Razlikujemo:
1. fiziološke promjene svijesti (spavanje, pospanost)
2. inducirane promjene svijesti (hipnoza, trans = sužena svijest, isključena psihomotorika, sve osim slušne zone kore mozga).
3. poremećaje svijesti (prema jasnoći i sadržaju):
a) kvantitativni poremećaji svijesti: nesvjestica, omaglica, kolaps, somnolencija (pospanost), sopor (reagira samo na jake podražaje), koma (ugasli refleksi, kao i refleks zjenica, nereaktibilnost i na jake bolne podražaje).
b) Kvalitativni poremećaji svijesti: rasplinuta svijest, konfuzna stanja (smetenost, zbunjenost), delirij (neorijentiranost,iluzije i halucinacije, strah, psihomotorička uzbuđenost, amnezija za stanje), sumračna stanja, fuge, somnabulizam.

2. POZORNOST, PAŽNJA
= usmjeravanje psihičke aktivnosti na određeni sadržaj. Može biti aktivna ili hotimična pažnja ili nehotična ili pasivna pažnja. Poremećen može biti tenacitet ili sposobnost zadržavanja pažnje ka istom predmetu (hiper ili hipo) i vigilnost ili sposobnost upravljanja pažnje na novi predmet (hiper ili hipo).

3. PAMĆENJE I UČENJE
= pamćenje je psihička funkcija koja omogućuje da ono što smo prije zapazili ili doživjeli ponovno oživimo, tj. dovedemo u svijest. Razlikujemo osjetno, motorno, emocionalno, slikovno i verbalno-logičko pamćenje, te kratkotrajno i dugotrajno pamćenje. Učenje je cjelokupni proces stjecanja novih ponašanja, navika, znanja i vještina (uvjetovanjem, po modelu ili uviđanjem).
Poremećaji pamćenja su: 1. kvantitativni: hipermnezija, hipomnezija, zaboravnost, amnezija; 2. kvalitativni: konfabulacije (izmišljenja sjećanja za razdoblja amnezije), alomnezije (iskrivljena sjećanja), pseudomnezije (halucinacije sjećanja), lažna i pogrešna prepoznavanja (jamais vu=da prvi put vidi nešto što je zasigurno već vidjela; deja vu=da je već vidjela nešto što nije imala priliku), pseudologia phanastica = patološka lažljivost.

4. INTELIGENCIJA
= složena psihička funkcija = sposobnost rješavanja problema i snalaženja u novim situacijama, kritička moć rasuđivanja, razlikovanje bitnog od nebitnog. Opća, praktična, emocionalna, socijalna...
IQ= procjena stupnja intelektualnog razvoja. Mentalna dob na testu: kronološka dob pojedinca x 100. (npr.10:7=143).
Poremećaji: demencija= stečeno oštećenje inteligencije; oligofrenija= prirođeni ili rano stečeni zastoj u razvoju inteligencije; pseudodemencija = prolazni poremećaj,npr. u depresiji.