mr.sc. Elvira Koić: PSIHIJATRIJA I MENTALNA HIGIJENA

Srednja medicinska škola - Priručik za medicinske sestre – tehničare
1. NASTAVNI PREDMET: Klinička medicina - Psihijatrija
2. SATI GODIŠNJE: 32
3. GODINA OBRAZOVANJA: 4.
4. STRUKA: medicinska
5. ZANIMANJE UČENIKA: medicinska sestra-tehničar, opći smjer

 

 

Sat br. 25. - NEUROZE - HISTERIJA

 

9. DISOCIJATIVNI /KONVERZIVNI/ POREMEĆAJ- (hysteria) = neurotski poremećaj tjelesnih funkcija koje su normalno pod voljnom kontrolom i gubitka osjeta, za koje postoje dokazi da je gubitak funkcije zapravo izraz emocionalnog konflikta ili potreba, često u uskoj vezi sa stresom, a medicinskim pregledom nije dokazan poznati fizički ili neurološki poremećaj.
Simptomi označuju bolesnikovu koncepciju kako bi se fizička bolest očitovala.

a) Amnezija= gubitak pamčenja nekih važnih događaja, uglavnom djelomičan i selektivan u odnosu na traumu.
b) Fuga=nesvrsishodna putovanja, uz potpunu amneziju.
c) Stupor= veliko smanjenje ili odsutnost voljnih pokreta i normalnog reagiranja na svjetlo, buku, dodir.
d) stanja transa i opsjednutosti= neželjeni privremeni osjećaj gubitka osobnog identiteta i svijesti o okolini, izvan religijskih i kulturalno prihvatljivih stanja.
e) disocijativni motorni poremećaj (afonija, disfonija, konvulzije) =gubitak sposobnosti pokretanja dijelova ili čitavog tijela, ili grčevi nalik na epileptičke, bez ugriza jezika i inkontinencije mokraće često uz očuvanu svijest.
f) anestezija i gubitak osjeta, psihogena gluhoća ili gubitak osjeta mirisa ili okusa, ne odgovaraju neurološkim lezijama
g) sindrom višestruke ličnosti, psihogena sumračna stanja, Ganserov sindrom


10. SOMATOFORMNI POREMEĆAJ-(hysteria) = poremećaji koji uključuju osjete posredovane autonomnim živčanim sustavom, tj. bez voljne kontrole. Postoje subjektivne žalbe koje su nespecifične i promjenjive, npr. osjećaj napuhnutosti, nadutosti, težine, žarenja, pečenja, napetosti, koje bolesnik pripisuje određenom organu, ali i neki objektivni znakovi autonomnog poticanja, kao što su lupanje srca, znojenje, drhtanje, crvenjenje te strah od mogućeg tjelesnog poremećaja. Dakle, bolesnik iznosi simptome kao da su vezani uz poremećaj organa ili sustava koji su autonomno kontrolirani (kardiovaskularni, probavni, dišni, urogenitalni). Traže bezbrojne pretrage, koje su uvijek negativnih rezultata, ali se ne daju razuvjeriti.
a) Autonomna, vegetativna disfunkcija: srčana, želučana neuroza, neurocirkulatorna astenija, psihogena aerofagija, kašalj, diarea, dispepsija, dizurija, flatulencija, štucanje, hiperventilacija, iritabilni kolon, znojenje....
b) Hiponondrijski poremećaj i nozofobija (strah od bolesti, npr. karcinofobija)= zaokupljenost mogućnošću da je prisutan tjelesni poremećaj, zaokupljeni su svojim izgledom.
c) psihogena dizmenorea, disfagija «globus hystericus», svrbež
d) bolni poremećaj, psihalgija: bolna leđa; neurotska, tenziona glavobolja= glavna tegoba je bol koja se ne može objasniti fiziološkim procesom ili tjelesnom bolešću. Rezultat je obično sekundarna dobit-povećanje potpore obitelji ili medicinske.

11. NEURASTENIA, kronični sindrom umora = osoba se tuži na povećan umor nakon duševnog ili i nakon manjeg tjelesnog napora, udružen sa smanjenim učinkom na poslu ili kod kuće, te poteškoće koncentracije, razdražljivost, napetost, tjelesnu slabost, iscrpljenost, nemogućnost opuštanja. Javljaju i vrtoglavicu, tenzijsku glavobolju, opću nestabilnost, te često hipersomniju.


KONFLIKT je po Freudu uzrok nastanka neuroza.
Konflikt je čirok pojam koji služi označavanju situacija u kojoj postoje suprotna zbivanja i tendencije (ponašanja, osjećaji). Npr. istodobnog privlačenja i odbijanja ili npr. izići u grad ili učiti...ili INTRAINDIVIDUALNI konflikt = unutar čovjeka u situacijama kada se zbog različitih razloga ne možemo odlučiti što da činimo jer su motivi, ciljevi ili načini reagiranja nespojivi.
Rješenje konflikta je trojako: 1. postizanje cilja, 2. odustajanje od cilja, 3. kompromis ( ili stabilna ravnoteža kada se zaustavimo na nekoj udaljenosti od cilja («oko vruće kaše»).
DISOCIJATIVNO = znači da se određeni aspekt ličnosti odvojio (disocirao) od ustaljene organizacije i obrazaca ponašanja i potisnuo u nesvjesno, tako da se uklonio visoko anksiozni sadržaj. Te osobe žele pobjeći od konflikta, otuđuju se ili izoliraju afekt, a ne pokazuju simptom javno svima kao KONVERZIVNE = koje imaju simptom koji je zapravo maskirana želja, dogodila se konverzija, pretvaranje u tjelesne simptome uz poremećaj funkcije.