Sat br. 19. - POREMEĆAJI HRANJENJA

F50-F59 BIHEJVIORALNI SINDROMI VEZANI UZ FIZIOLOŠKE POREMEĆAJE I FIZIČKE ČIMBENIKE
(ponašanje vezano uz fiziološke poremećaje i fizičke čimbenike)

F 50 POREMEĆAJI HRANJENJA

a) anorexia nervosa je karakterizirana po namjerno izazvanom gubitku tjelesne težine (17,5% od odgovarajuće ili više); odbijanju zadržavanja tjelesne težine na minimumu normalne za uzrast i visinu; gubitak je samoizazvan izbjegavanjem hrane, povraćanjem, čišćenjem, ekscesivnim vježbanjem, uzimanjem diuretika ili supresora apetita. U anorektičnih osoba postoji osjećaj gladi i apetit, ali one ipak odbijaju hranu. Postoji intenzivan strah od debljanja i mlohava tijela i opsjednutost mršavošću i kalorijskim sadržajem hrane što je nametljiva, intenzivna precjenjena ideja. Postoji poremećaj intrapsihičke sheme tijela, uz osjećaj da su debeli i kad su potpuno iscrpljeni i mršavi. Dolazi do endokrinih poremećaja: amenorea (odsustvo najmanje tri uzastopna menstrualna ciklusa u kojih je on već uspostavljen), ili gubitak seksualnog interesa i potencije u muškaraca; zatim promjene u razini tiroidnog hormona, sekreciji inzulina, razini hormona rasta i kortizola. Pubertet može biti usporen ili zaustavljen. Sa oporavkom se razvoj nastavlja. Radi se o najtežem kliničkom obliku psihosomatske bolesti probavnog sustava koji možemo nazvati i psihosomatski suicid. Pojavljuje se u dobi od 14 do 17 godina, češće u djevojaka.

b) bulimija nervosa je karakterizirana ponavljanjem napadaja pretjeranog jedenja i prekomjernom zaokupljenošću kontrolom tjelesne težine koji dovodi do prekomjernog jedenja i posljedičnog povraćanja ili uporabe sredstava za čišćenje, što dovodi do poremećaja tjelesnih elektrolita i komplikacija. Javlja se češće u djevojaka u dobi 18 do 25 godina.

c) psihogena prekomjerna debljina
d) psihogeno pretjerano jedenje
e) psihogeno povraćanje (uglavnom vezano uz stresne događaje)
f) psihogeni gubitak apetita
g) pika u odraslih (neodoljiv prohtjev za jedenjem osobitog jela ili pića ili stvari koje nisu jestive).
h) ostali poremećaji hranjenja

Med. sestra BILJANA PANIĆ, Odjel za duševne i živčane bolesti Opće bolnice Virovitica : BULIMIA NERVOSA

“ Kad je kruha i tuga je lakša”
M.Cervantes
“Nema iskrenije ljubavi od ljubavi prema hrani”
G.B.Shaw

U medicinskoj literaturi je prvi put opisana 1979.godine, kao varijanta anoreksije nervose. O samoj bolesti se malo govorilo, no zahvaljujući medijima, liječnicima su se počele javljati osobe koje su se koristile bulimičnim mehanizmima za kontrolu tjelesne težine.
Bulimija se javlja u industrijskim zemljama Zapada i Dalekog Istoka. Žene čine 90% oboljele populacije. Uglavnom su oboljele osobe u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi. Smetnje traju više godina.

DIJAGNOZA: Pri postavljanju dijagnoze nema velikih problema, jer diferencijalna dijagnoza obuhvaća samo prejedanje kao dio depresije.
Osnovni SIMPTOMI u bulimiji su prekomjerno jedenje i neadekvatne metode kojima bolesnik nastoji spriječiti porast tjelesne težine.

Postoje dva osnovna tipa bulimije:
1. UZ “ČIŠĆENJE” – tip kod kojeg su epizode prekomjernog jedenja praćene čišćenjem (u obliku povraćanja, upotrebom laksativa, diuretika ili klizmi).
2. BEZ “ČIŠĆENJA” – tip u kojoj se primjenjuju različiti drugi mehanizmi regulacije tjelesne težine (izgladnjivanje ili prekomjerno vježbanje).

DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA BULIMIJU:
1. NAPADI PREJEDANJA – konzumiranje u kratkom vremenskom razdoblju velike količine hrane uz osjećaj gubitka kontrole nad uzimanjem hrane za vrijeme jela.
2. NEADEKVATNA KOMPENZATORNA PONAŠANJA U SVRHU SPREČAVANJA DOBITKA NA TEŽINI – izazivanje povraćanja (80-90% bulimičnih osoba), uporaba laksativa, diuretika, klizmi, gladovanje ili pretjerano vježbanje.
3. NAPADI PREJEDANJA PRAĆENI KOMPENZATORNIM PONAŠANJEM NAJMANJE DVA PUTA TJEDNO KROZ TRI MJESECA
4. SAMOPROCJENJIVANJE PRETJERANO OVISNO O TJELESNOJ TEŽINI I OBLIKU TIJELA
5. PREMEĆAJ SE NE JAVLJA ISKLJUČIVO ZA VRIJEME EPIZODA ANOREKSIJE NERVOZE

PSIHIČKI POREMEĆAJI
Osobe koje pate od bulimije obično su normalne tjelesne težine. Karakteristični su depresivni simptomi ili poremećaji raspoloženja zajedno s ostalim simptomima bulimije.KLINIČKA SLIKA I TIJEK BOLESTI
Može biti kroničan ili intermitentan sa razdobljima poboljšanja koja se izmjenjuju s napadima prejedanja.
Učestalo čišćenje uzrokuje hipokalemiju, nisku razinu elektrolita, naročito Na i Cl u krvi. Zbog čestog povraćanja gubitak želučane kiseline može izazvati metaboličku alkalozu, dok prečesti proljevi zbog uporabe laksativa metaboličku acidozu. Dolazi do gubitka zubne cakline zbog povraćanja. Povećavaju se žlijezde slinovnice. Javljaju se nepravilne menstruacije. Česta je opstipacija zbog uporabe laksativa. Može doći do rupture jednjaka ili želuca, a vrlo česte su srčane aritmije.

LIJEČENJE
Važan je psihoterapijski pristup u bulimiji. U prvoj fazi liječenja bolesniku se na jednostavan način objasne ciljevi liječenja. Pacijent se potiče na najjednostavniji način da u pisanu obliku pokuša pratiti svoje navike oko uzimanja hrane.
Daljnji trening se sastoji od nekoliko komponenti: uspostavljanje zdravog terapijskog odnosa, prekidanje s prejedanjem, samoizazvanim povraćanjem ili uporabom laksativa, uvođenje reda u jedenju, informiranje o fizičkim posljedicama prejedanja, povraćanja i uporabe laksativa, tjedno vaganje, uključivanje u liječenje prijatelja i rođaka. Od psihofarmaka upotrebljavaju se antidepresivi koji smanjuju napade prejedanja, npr. Prozac (fluoxetin).Zanimljiva je pojava u našoj virovitičko-podravskoj županiji koja je primjećena u psihijatrijskoj ambulanti i na Odjelu za duševne bolesti. Naime tijekom jeseni i zime 1997/98, liječeno je oko pet slučajeva anoreksije nervoze, koji su u potpunosti odgovarali dijagnostičkim kriterijima, dok je u sezoni jesen-zima 1998/99, liječeno tri slučaja bulimije, a anoreksije se nisu javljale.