Sat br. 17. - SHIZOFRENIA

Psihoze su teške duševne bolesti. "Psihotičan" je tradicionalni termin za veliko oštećenje ili gubitak testiranja realiteta, tj. nekoherentnu ocjenu percepcije i zaključaka o vanjskom realitetu, odnosno gubitak sposobnosti prosudbe realnosti. Sinonim je za ozbiljno oštećenje socijalnog i personalnog funkcioniranja, karakteriziranog socijalnim uzdržavanjem i nesposobnošću promjene uloge. U nekim slučajevima se manifestira i deluzijama, halucinacijama, konfuzijom, oštećenjem memorije, dezorganiziranim ponašanjem, agitacijom, inkoherentnim nerazumljivim govorom...).

F 20 SCHIZOPHRENIA = specifični tip poremećenog mišljenja, osjećanja i odnosa s vanjskim svijetom. To je razvojni poremećaj, kome doprinosi i obiteljska konstelacija, uz posebni utjecaj nasljeđa i separacije (odvajanja) u prvoj godini života.
Shizofrenija je složeni poremećaj funkcije mozga koja se sastoji od skupa karakterističnih simptoma koji oboljeloj osobi otežavaju, iskrivljavaju ili sasvim onemogućuje razlikovanje stvarnih (realnih) od nestvarnih (nerealnih) doživljaja ili iskustava. Zbog krivog prepoznavanja stvarnosti, logično se razmišljanje gubi.
Za psihotične simptome je često karakteristično da osoba koja ih doživljava vjeruje da su oni stvarni. Bolesnici u fazi bolesti ne mogu gajiti i pokazivati normalne osjećajne doživljaje prema drugim osobama, što im znatno narušava društveno funkcioniranje. Mogu imati poteškoća s pamćenjem i ponašanjem.
Težina poremećaja je različita od bolesnika do bolesnika; od osoba koje uz svoju bolest mogu održati zadovoljavajuću kvalitetu života i radne sposobnosti, do osoba koje zbog poremećaja mogu izgubiti radnu sposobnost i čija kvaliteta života može biti znatno niža od one prije početka poremećaja.

Simptomi poremećaja su:

1. osnovni:
poremećaj Asocijacija, Ambivalencija (neodlučnost), Autizam (povlačenje iz realnosti), Afektivna disocijacija (rascjep), disocijacija mišljenja.

2. sekundarni
A) produktivni, pozitivni simptomi: uključuju perceptivne obmane, osjećaj otimanja, nametanja ili čitanja misli i osjećaja, sumanutosti, većinom slušne halucinacije, ideje utjecaja i odnosa, hipohondriju, depersonalizaciju (fenomen ogledala), abulija (gubi volju za sve aktivnosti), gubitak osjećaja kontinuiteta prošlosti i gubitak vlastitog selfa, fragmentacija ega (i projektivna identifikacija).
B) Negativni simptomi: Izražena pasivnost i izoliranost u odnosima, gubitak spontanosti, nereaktibilnost na emotivne utjecaje okoline, zanemarivanje higijene, nedostatak inicijative, opći pad u funkcioniranju. Okreću se od realiteta prema fantazijama, opsesivnim mislima i apstraktnim idealima. Prisutna je strahovita napetost u očekivanju raspada ega do razine panike. Nema promjena svijesti, orijentacije, pamćenja i inteligencije.

· paranoidna, sa trajnim sumanutostima progona
· hebefrena, sa afektivnim promjenama, neodgovornim i nepredvidivim ponašanjem, manirizmima, dezorganizacijom
· katatona, sa psihomotornim poremećajem, od hiperkinezija do stupora, automatske poslušnosti ili negativizma, prislinih stavova ili položaja
· atipična
· postshizofrena depresija, posljedica, rizik od samoubojstva
· rezidualna, kronična, negativni simptomi, afektivna tupost, pasivnost...tardivne diskinezije, orofacijalne diskinezije
· simpleks, jednostavna forma, smanjenje cjelokupne aktivnosti, negativni simptomi, bez jasnih psihotičnih simptoma
· ostala, cenestopatična

F 21 shizotipni poremećaj ličnosti, opisuje čudake, ekscentričnog ponašanja, bizarnih ideja bez razine prave sumanutosti, pseudopsihotičke krize, hladni ili neprimjereni afekt, anhedonija, socijalno povlačenje, ali uz upadnost u ponašanju, socijalno i radno funkcioniranje uglavnom je gotovo adekvatno

F 22.0 perzistirajući sumanuti poremećaj, PARANOIA je poremećaj koji karakterizira razvoj jedne sumanute ideje, misli ili skupa povezanih, grupiranih, sistematiziranih ideja, koje su trajne. Sustav izgrađen na bolesnoj ideji uglavnom je tumačen kao proganjajući (persekucija), i tim sustavom tumači tko i zašto ga proganja. Jasne slušne halucinacije često su imperativne. Radno funkcioniranje ne mora biti poremećeno.
Često se oboljeli smatraju oštećenim ili prevarenim pa u samoobrani postaju prijeteći progonitelji ("oni su protiv mene, zato se ja branim i progonim njih..").
U slučajevima paranoidne psihoze shizofrenog tipa (F20.0), ideje progona nisu sistematizirane već konfuzne i nejasne, uglavnom prema bliskim osobama i članovima obitelji prema kojima je oboljela osoba u ambivalentnom odnosu jer o njima ovisi na različite načine, tj. ne može preživjeti bez njih, treba ih i voli, ali ih zato i mrzi jer se ne osjeća slobodnom. Uslijed toga dolazi do agresivnog ponašanja oboljelih. Kada se uz te znake pojave i poremećaji raspoloženja, naročito bipolarnog (manično-depresivnog) tipa, tada takve psihoze nazivamo shizoafektivnim psihozama.

F 22.8 involutivna paranoia, paranoia querulans
F 22.9 perzistirajuća sumanutost, nespecificirana, Capgras i ostali mizidentifikacijski poremećaji, Erotomanija, Ekbomo

F 23 akutni i prolazni psihotički poremećaji (cikloidna psihoza, oneirofrenia, shizofrena reakcija, paranoidna psihogena reakcija = reaktivne psihoze)
F 24 inducirana sumanutost, ludilo u dvoje

F 25 SHIZOAFEKTIVNI POREMEĆAJI
· manični tip
· depresivni tip
· miješani tip

Halucinacije su obmane osjetila kod kojih ne postoji stvarni podražaj, a osoba koja halucinira opaža kao stvarno ono čega uopće nema. Najčešće i tipične za shizofreniju su slušne halucinacije, osobito glasovi. Radi se o glasovima koje čuje samo bolesnik. Najčešće glasovi međusobno razgovaraju, komentiraju bolesnikovo ponašanje, daju savjete ili kritiziraju bolesnika. Glasovi mogu i zapovijedati pa govorimo o zapovjednim (imperativnim) halucinacijama.
Rjeđe su vidne halucinacije, što znači da vide stvari koje ne postoje, npr. mogu vidjeti neku neobičnu svjetlost, mogu vidjeti čudovišta, likove iz bajki, životnje i sl. Mogu imati tjelesne halucinacije (cenestezije), što znači da imaju osjećaje po tijelu koji nisu izazvani pravim podražajem osjetila. Tako npr. mogu osjećati da im se unutarnji organi raspadaju ili putuju po tijelu, da im struja prolazi kroz noge što često povezuju s drugim bolesnim idejama (kao npr. da ih netko tako nevidljivim silama uništava, utječe na njih).

Sumanute (bolesne) ideje su pogrešna vjerovanja koja nemaju svoju potvrdu u stvarnosti. To su lažna uvjerenja, zablude nastale na nerealnoj osnovi. Bitno je obilježje sumanutosti da su nepristupačna korekciji, ne podliježu razuvjeravanju i nesukladna su bolesnikovom obrazovanju i kulturološkom okruženju. Tako bolesnik može vjerovati da ga netko slijedi, sprema urotu protiv njega, prisluškuje telefon. Vjeruje da mu drugi mogu čitati misli, nametati neželjene misli ili kontrolirati mozak, osjećaje, misli, pokrete i djelovanje, da netko upravlja njegovim ponašanjem nevidljivim silama, da mu netko ugrađuje čipove i tako vlada njime i sl. Bolesnik također može vjerovati da je on zapravo neka druga osoba, najčešće neka poznata povijesna osoba ili osoba iz javnog života ili da ima neke posebne sposobnosti i da preko televizije, radija ili novina prima posebne poruke i drugo. Jedan oblik sumanutosti su i ideje odnosa - uvjerenje bolesnika da se ponašanje drugih ljudi odnosi na njega, da stvari, događaji i ljudi imaju neku neobičnu i nesvakodnevnu važnost obično negativnu. Tako bolesnik može misliti da ljudi u emisiji na televiziji ili radiju zapravo razgovaraju o njemu.

Negativni simptomi shizofrenije su apatija, oskudan govor i emocionalna tupost. Shizofreni bolesnik je emocionalno povučen iz svoje okoline, nije svjestan osjećaja drugih ljudi oko sebe, svoje osjećaje ne može izraziti ili pokazati, izbjegava kontakt očima, izraz lica mu je bez ikakva osjećaja ili zanimanja. Afektivni (osjećajni) dio osobnosti je kod shizofrenih bolesnika izrazito promijenjen. Te promjene utječu dalje na cjelokupnu osobnost, a s time i na pojedine psihičke funkcije: mišljenje, psihomotoriku, percepciju, volju itd. Ove promjene su različite u pojedinim fazama bolesti. Razlika je kvantitativna, no dovoljna da emocionalne promjene kod akutnih bolesnika ostavljaju drugačiji dojam nego kod kroničnih. U početku bolesti upravo je tipičan simptom gubitka emocionalne topline. Taj gubitak može biti tek naznačen, ali i potpuno jasan, pa bolesnici djeluju manje ili više emocionalno hladno. Oni često osjećaju tu promjenu. Tuže se na osjećaj stranosti, na osjećaj kao da je koprena između njih i ostalog svijeta, kao da su ograđeni od okoline staklenim zidom. Bolesnici se sami tuže na promjenu osjećaja prema roditeljima, prijateljima, osobama suprotnog spola itd.

Poremećaji mišljenja također su tipični za shizofreniju. Formalni poremećaj mišljenja je poremećaj misaonog tijeka. Misli mogu teći dosta nepovezano tako da ponekad ne možemo razumjeti što bolesnik želi reći. Tijek misli može sasvim biti bez ikakvog reda, logike i međusobne veze (salata od riječi). Za vrijeme razgovora shizofreni bolesnik može pri potpuno bistroj svijesti na trenutak zastati, što kod sugovornika može ostaviti dojam kratkotrajnog prekida kontinuiteta svijesti. Sam bolesnik opisuje ovaj fenomen kao blok misaonog tijeka ili ga interpretira kao oduzimanje misli. Najčešće se tu radi o slušnim halucinacijama koje odvlače pozornost bolesnika pred aktualnim zbivanjem jer je tada za njega ono psihotično prioritetno.

STIGMA DUŠEVNE BOLESTI