Sat br. 13. - RAZDOBLJA PSIHOSOCIJALNOG RAZVOJA

Po Eriku Eriksonu

1. PRVA GODINA ŽIVOTA
Stječe se temeljno povjerenje prema okolini i osjećaj sigurnosti. Ovisi o majci.
Neriješena kriza – temeljno nepovjerenje, osjećaj napuštenosti i otuđenosti (nepouzdanost roditelja, osjećaj napuštenosti i otuđenosti, neslaganje u odgoju). Krajnja posljedica: depresija ili paranoja.
Pozitivno rješenje krize-naučiti čemu treba a čemu ne treba vjerovati, razvija se NADA. Napušta neispunjene nade i pronalazi nove, sukladne realitetu.
Iskrivljena forma rješenja krize – idolatrija i obožavanje heroja.

2. DRUGA I TREĆA GODINA ŽIVOTA
Sazrijevaju mišići, aktivno djeluje na svoju okolinu, razvija se samokontrola, osnova za razvoj samopouzdanja i subjektivnog osjećaja «slobodne volje», ali i prihvaćanje pravila, reda i svoje ograničene autonomije prema zakonima društva.
Negativno rješenje krize – osjećaj poniženja, sumnje ili srama, osjećaj bezvrijednosti, sumnje u sebe, bespomoćnosti i rezignacije. Tome mogu doprinijeti i pretjerana zaštita roditelja.
Iskrivljenje – legalizam, tj. prevaga slova zakona iznad autentičnih ljudskih prava ili zdravog razuma u određenim okolnostima.

3. ČETVRTA DO SEDMA GODINA ŽIVOTA
To je doba igre, inicijative, raste odgovornost za okolinu i sebe, planiranje prema odabranim ciljevima, preuzimanje uloga, razmišljanje, maštanje, pamćenje, jezične sposobnosti, socijalne veze izvan kuće, stječe se spolna uloga.
Negativno rješenje, ako roditelj ne ohrabruje, već kritizira i guši, ili ismijava dijete- osjećaj krivnje, gubi se inicijativa, razvija se osjećaj rezignacije, lakog odustajanja, psihopatskog pasivnog ponašanja, seksualna impotencija, nemogućnost produktivnosti.
Iskrivljeno rješenje krize – igranje uloga i oponašanje odraslih, pretvaranje, gluma kako bi prikrio sebe.

4. OD ŠESTE DO JEDANAESTE GODINE ŽIVOTA
Uči se kontrolirati mašta, školske vještine, marljivost, upornost, sposobnost samodiscipline i zaključivanja, svladavanje tehnološke strane svijeta, razvija se vrlina kompetencije (nadležnost, mjerodavnost za područje u kom netko posjeduje znanja i iskustva), mogućnost djelovanja na druge ljude.
Neuspješno rješenje dovodi do osjećaja nekompetencije ili inferiornosti.
Iskrivljeno rješenje = postati «štreber», rob činjenica, koji osim svoje struke ne zna ništa drugo, ako se identificira sa školskim uspjehom kao mjerom vrijednosti, ili formalizam – ponavljanje praznih i besmislenih rituala.

5. ADOLESCENCIJA (od 12. do 21. godine života)
Potrebno je riješiti krizu identiteta, postati jedinsteno, posebno i osebujno ljudsko biće, naći svoje mjesto i ulogu u društvu, izabrati zanimanje, spojiti prošlost s budućnošću, uskladiti svoje sposobnosti, interese i sklonosti s nemilosrdnim zahtjevima okoline. Povoljno rješenje je samostalna, osobita i samobitna ličnost. Druga je kriza ideala koja je uvjetuje formiranje osobnog identiteta, nakon usporedbe filozofskih, religijskih, ideoloških ili znanstvenih koncepata o sebi i drugima sa realitetom koji je nesavršen i razočaravajući. Potrebno je prihvatiti i spolni identitet, zatim statusni, etnički ili rasni, ideologiju kulture kojoj se pripada.
Pozitivno rješenje razvija vrlinu vjernosti, na kojoj se razvijaju bračne i obiteljske veze i trajni identitet pojedinca.
Negativno rješenje: konfuzija identiteta, ne zna koja je njegova uloga u društvu, ne zna tko je; zatim biseksualna difuzija.
Prejaka identifikacija sa pojedincima i grupama, popularnim herojima i ličnostima , kao i nekoj ideologiji (npr. komunističkoj, hitlerovskoj, i sl.), može biti štetna za pojedinca. Iskrivljenje je totalitalizam, tj. fanatična opsjednutost onim što grupa smatra za neosporivu istinu ili pravo.

6. RAZDOBLJE ODRASLOSTI
Period mlade odraslosti, završavanje profesionalne osposobljenosti, temelji nezavisnog života i obitelji.
Povoljno rješenje je intimnost = voljnost združivanja vlastitog identiteta s identitetom bračnog druga, bez straha da će pojedinac izgubiti dio sebe; i LJUBAV, kao trajna predanost uz sposobnost za kompromise i samoprijegor, te erotski i romantični odnos.
Nepovoljno rješenje= izolacija i zaokupljenost samim sobom, osjećaj ispraznosti i nepotpunosti života, izoliranosti. Bijeg u brak kako bi se pronašao vlastiti identitet i ostvarila samostalnost je također nepovoljno rješenje. Takvi brakovi uglavnom propadaju.
Iskrivljeno rješenje je pridruživanje ii udruživanje, te elitizam, tj. stvaranje ekskluzivnih izoliranih grupa.

7. RAZDOBLJE ZRELOSTI (od 25. do 65.godine života)
Prihvatiti odgovornost da se poboljša određena kultura, stvaralaštvo i produktivnost, podučavanje drugih, podijeliti znanje i iskustvo, u odgoju djece i općenito. Razvija se vrlina brižnosti.
Negativno rješenje je zaokupljenost konformizmom, ugađanje samom sebi.
Iskrivljeno rješenje konflikta je autoritizam, izopačeni oblik brige za drugog koji s pravom brigom nema veze.

8. RAZDOBLJE STAROSTI
Javlja se potreba prisjećanja i procjene uspješnosti i vrijednosti cijelog životnog puta da se vidi red i smisao u svom dosadašnjem životu. Čovjek se povlači iz aktivnog života, javljaju se brojne krize (smanjenje prihoda, smrt bračnog druga..bolest..)
Ako je svjestan vrijednosti svog života, to ga brani od očajanja i od straha od smrti, jer se vide u svojim djelima ili potomcima. Razvija se vrlina pročišćenog, mirnog, sabranog znanja, vrlina mudrosti.
Negativno rješenje je strah od smrti, osjećaj da je život bio promašaj, okrivljavanje okoline za neuspjeh, «optimizam pamćenja» (dobra stara vremena), grižnja savjesti, paranoidnost, gorčina, opsesivnost, staračka škrtost.
Iskrivljeno rješenje je sapijentizam, poza mudrosti koja zapravo ne postoji.

KONCEPT PSIHIČKOG APARATA PO SIGMUNDU FREUDU (1856-1936)

Čovjeka određuje dinamika bioloških nagona. Nesvjesno je temeljni pojam, a čine ga sve želje, misli, doživljaji, uspomene, koji su potisnuti iz svijesti, jer su u suprotnosti s usvojenim zabranama i normama ponašanja. Tako nesvjesno brani ličnost od krivnje i kazne. Potisnuti sadržaji izražavaju se simbolički u snu, umjetničkom djelu, neurotskom simptomu, omaškama, propustima. Predsvjesno su sadržaji kojih se ipak možemo dosjetiti. Svjesno čine opažanja uvjetovana djelovanjem podražaja izvana, ono što je u datom trenutku u središtu naše pozornosti.

Psihički aparat se, prema strukturnom modelu sastoji od:

1. ID (ono), je izvor psihičke energije i sjedište ili rezervoar nagona, primarno seksualnog i agresivnog nagona; nema kapacitet odgode, niti modifikacije; djeluje pod dominacijom primarnog procesa u nesvjesnom (snovi, fantazije); djeluje na principu ugode, zadovoljstva. Sadrži potisnute ideje i afekte, a energiju crpi iz tjelesnih procesa (refleksi). Id je slijep i gluh i ne boji se, nema osjećaje, sadrži samo libido (=psihička energija koja teži ugodi) ili destrudo. (Primjer su sve bajke, npr. car Šahrijar iz 1001 noći.)

2. SUPEREGO (nad Ja), je treća komponenta. Nasljednik je edipskog kompleksa. Njegove funkcije su : savjest (osjećaj krivnje); samopromatranje; funkcija ideala (osjećaj manje vrijednosti).
SE nastaje objedinjavanjem slike Ja-ideala (svoj vlastiti) i slike voljenih objekata u egu, tj. modela
(ideal-Ja). ). Ego se podčinjava superegu zbog straha od kazne, a idealu zbog ljubavi.

3. EGO (Ja) = središnja instanca ličnosti, svijest o sebi, svojoj aktivnosti, jedinstvenosti i kontinuitetu u vremenu. Nalazi se između Ida i Super-ega, u svjesnom, predsvjesnom (simboli, empatija, automatizmi) i nesvjesnom (mehanizmi obrane), kako bi posredovao između instikata i vanjskog svijeta. Suština EGA je adaptacija, kontrola nagona i ponašanja (podrazumijeva mogućnost odgode zadovoljenja nagona), integracija različitih elemenata u cjelinu, npr.generalizacije). Zatim mišljenje, pamćenje, inteligencija, govor, percepcija doživljaja, motorika, emocije, samoodržanje, osjećaj za realitet, testiranje realiteta (razlikovanje unutarnjeg od vanjskog), sposobnost predviđanja posljedica akcije, objektni odnosi.

SELF (sebstvo)= temeljno jedinstvo fizičke i psihičke ličnosti. To je mogućnost vidjeti sebe kao objekt. To je način doživljavanja sebe, integrieta i totaliteta, iskustva, tjelesnog jedinstva i komunikacije s drugima, te unutarnja reprezentacija o tome kakvi smo zapravo.

MEHANIZMI OBRANE su tehnike kojima se Ego služi za obranu od nagonskih pulzija i tenzije afekata.
Razlikujemo: narcističke obrane (nijekanje, primitivna idealizacija, projekcija, projektivna identifikacija, cijepanje, izvrtanje), nezrele obrane (acting out, identifikacija, introjekcija, projekcija, regresija, pasivno agresivno ponašanje, somatizacija, shizoidne fantazije, blok, hipohondrijaza), zrele (altruizam, anticipacija, asketizam, sublimacija, humor, supresija), neurotske (potiskivanje, premještanje, pomak, disocijacija, kontrola, inhibicija, intelektualizacija, racionalizacija, izolacija, reaktivna formacija, seksualizacija, eksternalizacija).

PSIHOSOCIJALNI RAZVOJ prema stanjima IDA, koja su definirana prevlašću određene erogene zone:

1. oralna faza
2. analna i uretralna faza
3. falusni ili stadij «oholosti»
4. genitalna faza (3-5 godina)
5. faza latencije
6. pubertet i adolescencija
7. puna genitalnost-odraslost, kapacitet za pouzdanost, seksualnu odgovornost i ljubav

Kastracioni strah je strah od kazne povezan sa fantazmom ozljede tijela ili genitalija, zbog povremene netrpeljivosti prema istospolnom roditelju (vezanost za roditelja suprotnog spola a mržnja prema istospolnom roditelju =Edipov kompleks)( Elektra – pomagala bratu da ubije majku, kako bi osvetili oca (Orestov kompleks, želja sina da ubije majku).. Grčl.lig, kći Agamemnona i Klitemenestre, sestra Ifigenijina i Orestova.. Zbog kastracionog straha dijete rješava taj konflikt, tj. odustaje od «Edipskih želja» prema suprotnospolnom roditelju.
/Edip je sin kralja Laja i kraljice Jokaste. Nakon što su čuli proročanstvo da će ga sin ubiti, ostavio ga je na planini Kiteron svezanih nogu (Edipus=otečeno stopalo) gdje ga nalazi pastir i daje ga kralju Polibu i kraljici Meropi koji su ga odgojili. U mladosti on odlazi u svijet, putem ubija Laja na cesti, potom rješava zagonetku Sfinge i za nagradu se ženi kraljicom Jokastom. Kada je u starosti od proroka Tirezije saznao što je učinio, u očaju se oslijepio, pa ga dalje svijetom vodi njegova kći (i sestra) Antigona./- u literaturi je simbol čovjeka koji pati za grijehe otaca, gonjen neumoljivom sudbinom, a motiv je brojnih umjetničkih ostvarenja.