Sat br.1. - OSNOVNI OPĆI POJMOVI (E. Koić: prezentacija)

MENTALAN (lat.mens-duh, duša, razum) = u širem smislu, onaj koji se odnosi na dušu ili psihu, dakle na psihičke procese općenito, a u užem smislu koji se odnosi na intelektualne i kognitivne, spoznajne procese.

PSIHIČKI (grč. psychikos-duševni) = duševno, doživljajno, sve ono što se javlja kao subjektivni doživljaj. To je skup procesa koji su dostupni samo doživljavaocu. Psihičko je najviši izraz razvoja materije, ono je kvalitativno svojstvo, a s organskim čini jedinstvo. PSIHA (duša), je sinonim za «duševne pojave». Duša je u teologiji naziv za pretpostavljeno postojanje nečega što je nezavisno od čovječjeg tijela i nakon smrti egzistira dalje. PSIHIČKI PROCESI uključuju doživljavanje, osjećanje, percipiranje, pamćenje, mišljenje, i td. Svi ovi procesi su izraz zbivanja u mozgu i drugim živčanim strukturama.

MENTALNO ILI DUŠEVNO ZDRAVLJE = stanje općenito dobre osjećajne i društvene prilagodbe u različitim područjima života. Mentalno zdrava osoba je zadovoljna, rado živi i ima osjećaj da uspješno ostvaruje sve svoje potencijale. Duševno zdravlje je relativno a ne apsolutno stanje, dakle, određuje se u odnosu na neke pokazatelje, npr. istodobni uspjesi naposlu i u ljubavi i u stvaranju, uz sposobnost zrelog i prilagodljivog rješavanja sukoba između instikata, svjesnog, socijalnog okruženja i realnosti. Duševno zdrav čovjek testira realitet i zadovoljan je.

BOLEST je ono stanje kod kojeg možemo odrediti etiologiju, patologiju, tijek, prognozu i terapiju te ishod (npr. progresivna paraliza kod sifilisa, treponema...), a POREMEĆAJ je sindrom, nejasno definiran. Zato su u psihijatriji uglavnom definicije dogovorene kao kliničke slike, na osnovi kojih su sačinjeni simptomi prvog i drugog reda, tj. dijagnostički kriteriji uključivanja i isključivanja, i drugi prema kojima se postavljamo i koje poštujemo kako bismo mogli komunicirati.

PSIHIČKI STATUS = određenje razine i načina funkcioniranja psihe, intelektualnog i emocionalnog.

PSIHOPATOLOGIJA = psihijatrijska disciplina koja se bavi proučavanjem bolesnog ili poremećenog duševnog života.

DUŠEVNI ILI MENTALNI POREMEĆAJ = psihološki ili ponašajni sindrom, koji uzrokuje značajne smetnje ili nesposobnost, tj. oštećenje u jednom od važnih područja djelovanja, ili značajno povišen rizik od smrti, boli ili gubitka slobode. Očituje se poremećajem ponašanja, psihološke ili biološke funkcije osobe. «Emocionalna bolest» je sinonim u laičkoj uporabi. Ovaj izraz ne primjenjuje se za ponašanje ili sukobe koji se javljaju između osobe i društva (npr. politički, vjerski,seksualni izbori), sve dok takvi sukobi nisu očita posljedica poremećenog funkcioniranja osobe.
(e-motion= energija u gibanju prema vani.....) Određuje se kao odstupanje od nekog normativnog koncepta. Svaka bolest ima karakteristične znakove i simptome.
MENTALNA HIGIJENA – obuhvaća istraživanje čimbenika koji čuvaju mentalno zdravlje i primjenu različitih mjera koje unapređuju i održavaju čovjekovo duševno zdravlje, dobro osejćanje i volju za životom, uz istodobno odstranjivanje i izbjegavanje onih faktora koji to zdravlje narušavaju. Ako se koordinirani programi usmjeravaju za skrb nad stanovnicima određenog područja, tada je to psihijatrija u zajednici.

PSIHIJATRIJA (grč. psyche-duša, iatreia, iatreo-liječim), je medicinska znanost koja se bavi izučavanjem porijekla, dijagnosticiranjem, prevencijom i liječenjem duševnih poremećaja.
Osnovne psihijatrijske grane su: opća, dječja, adolescentna, sudska ili forenzička, gerontopsihijatrija, psihijatrija u zajednici, socijalna, biologijska, farmakopsihijatrija, neuropsihijatrija, psihofizika, kronopsihologija, somnologija, etnopsihijatrija i transkulturelna psihijatrija, psihokibernetika i kibernetska psihoterapija, psiholingvistika i neurolingvističko programiranje, psihogenetika, psihoonkologija, te brojne psihodinamske škole i pravci nastali iz njih.

Psihičkim poremećajima se u praksi pristupa na nekoliko načina. Praksa počiva na teorijskim modelima. Najčešće se koriste INTEGRATIVNI TEORIJSKI MODELI, koji su utemeljeni na tri složena sustava:

1. BIOLOGIJSKI naglašava fizikalne, kemijske, neurološke uzroke psihijatrijskih poremećaja i tako pristupa i liječenju.
2. SOCIJALNI se bavi kulturološkim, ekološkim i sociološkim čimbenicima koji izazivaju, pojačavaju ili kompliciraju neprilagođene modele ponašanja te njihovim liječenjem. Naglasak je na sociookolinskim i međuljudskim, a ne intrapsihičkim čimbenicima.
3. PSIHODINAMSKI prepoznaje ulogu nesvjesne motivacije u ljudskom ponašanju. Pretpostavlja da je ponašanje osobe određeno ranijim iskustvom, genetskim nasljeđem i trenutačnom realnošću. Temelji se na znanju i teoriji o ljudskom ponašanju i motivaciji, koje ovisi o funkcijskom značenju emocija. Cilj je osvijesiti i proraditi emocije.

Osoba s duševnim smetnjama (Zakon o socijalnoj skrbi RH)
• je osoba koja nije u mogućnosti shvatiti značenje svojega postupanja ili ne može vladati svojom voljom ili su te mogućnosti smanjene u tolikoj mjeri da joj je neophodna psihijatrijska pomoć.

• Takva osoba ima pravo na zaštitu i unapređivanje svoga zdravlja, na jednake uvjete liječenja kao i druge osobe, pravo na dostojanstvo i zaštitu od bilo kakvog oblika zlostavljanja i ponižavanja.

STIGMA DUŠEVNE BOLESTI

PSIHIJATAR je ovlašteni liječnik koji provodi dijagnosticiranje, liječenje i prevenciju duševnih i emocionalnih poremećaja. Obrazovanje koje se zahtijeva jest stupanj doktora medicine i četiri godine specijalizacije, te više godina poslijediplomskog obrazovanja za osobe koje žele subspecijalzaciju u nekoj od psihijatrijskih disciplina.

PSIHIJATRIJSKA MEDICINSKA SESTRA-TEHNIČAR je svaka medicniska sestra, ili tehničar, srednje ili više stručne spreme, zaposlen u psihijatrijskohj bolnici, na psiijatrijskom odjelu ili drugoj ustanovi, koji su stekli posebnu edukaciju i iskustvo u vođenju psihijatrijskih bolesnika.

PSIHOLOG je osoba koja je stekla akademsku titulu nakon školovanja na filozofskom fakultetu, a bavi se znanošću koja istražuje duševne procese i ponašanja ljudi i životinja, podučava ili pruža druge psihološke usluge. Klinički psiholozi su specijalizirani za rad u zdravstvenim ustanovama.

SOCIJALNI RADNIK U PSIHIJATRIJI je specijaliziran za liječenje, rehabilitaciju i sprečavanje ponovnih pojava duševnih bolesti, uz osobitu pozornost obiteljskim, okolinskim, kulturološkim i drugim čimbenicima, koji mogu imati ulogu u razvoju, nastavljanju ili opetovanju bolesti i bolesnikovog reagiranja na liječenje.

OKUPACIONI TERAPEUT je specijaliziran za provođenje sociookupacionih i rehabilitacijskih aktivnosti na odjelu za duševne bolesti. Stekao je akademsku titulu nakon školovanja na visokoj medicinskoj školi.